Svjetski dan borbe protiv dijabetesa zvanično se obilježava na današnji dan, 14. novembra. Tim povodom MONDO je razgovarao sa Vesnom Zarić, predsjednicom udruženja DIABETno1 iz Banjaluke.
Zvanični podaci govore o ukupnom broju od od 18.742 oboljelih od ove bolesti u Republici Srpskoj, mada registar o oboljelima ne postoji. Najveći problem sa kojima se udruženje DIABETno1 sreće je manjak sluha institucija koje se bave zdravljem, kao i nedovoljna edukacija pacijenata. Fokus ovogodišnjeg Dana obilježavanja borbe protiv dijabetesa je "Porodica i dijabetes".
Vesna Zarić po zanimanju je pedagog, vaspitač i sertifikovani sistemski porodični psihoterapeut, a dijabetes je dobila kad sam imala samo sedam godina, tako da se s njim “druži” preko 33 godine.
“Kad se dugo družiš s njim naučite jedno na drugo. Nekad ide lakše u druženju nekad teže, ali živite zajedno, tako je to u svakom slučaju život, nekad bolje nekad lošije ili kao u igrici, ali svakako prelazite nivoe”, priča nam Vesna na početku razgovora.
Zamolili smo je i da nam kaže nešto više o dijabetesu - kakva je to bolest, koliko je rasprostranjena, koji su simptomi...
“Šećerna bolest ili dijabetes je hronični, neizlječivi sistemski poremećaj metabolizma, koji se karakteriše hiperglikemijom, tj. trajno povišenim nivoom glukoze u krvi. Uglavnom je uslovljen nasljednim faktorima, a nastaje zbog smanjene sekrecije ili smanjenog biološkog dejstva hormona insulina, odnosno u kombinaciji ova dva faktora. Taj nedostatak ometa razmjenu ugljenih hidrata, masti i bjelančevina u organizmu (što se ispoljava tipičnim tegobama), a nakon dužeg vremena utiče i na strukturu i funkciju krvnih sudova, živaca i drugih vitalnih organa i organskih sistema.
Dijabetesu tipa 1 obično prethodi faza bez simptoma, poznata kao inzulitis, kada T stanice imunog sistema počinju infiltrirati i uništavati beta stanice gušterače. Nije poznato šta dovodi do ove pojave, ali postoje dokazi o genetskoj predispoziciji i okidaču iz okoline. Napredovanje bolesti od inzulinitisa do potpuno razvijenog dijabetesa može potrajati čak više od nekoliko godina.
Šećerna bolest, pogotovo tipa 2, dobija razmjere epidemije u čitavom svijetu. Činjenice jesu da su se prehrambene navike današnjeg čovjeka promijenile i da je to definitivno uzrok ovakvog stanja što se tiče dijabeta tip 2. Obično se javlja nakon 40-te godine. Starenje samo po sebi može povećati podložnost intoleranciji glukoze i dijabetesu. Iako još uvijek rijetko, prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa 2 kod djece, vjerojatno zbog povećanja broja pretilih osoba u djetinjstvu. Pretilost je vrlo učestala kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2, tako da čak i umjereni dobitak težine može povećati podložnost obolijevanja od šećerne bolesti."
Na koji način se kod nas, a kako u okruženju, liječi dijabetes?
"Što se tiče liječenja - u našem zdravstvenom sistemu postoje i dostupni su inzulini najnovije generacije što je izuzetno dobro za nas oboljele. Osim inzulina za dobru regulaciju šećera u krvi potrebne su trakice za mjerenje šećera u krvi što naš FZORS ne obezbjeđuje u dovoljnoj količini, pa smo primorani da iste trakice nabavljamo iz ličnih sredstava.
U svijetu pa i u regionu (Slovenija, Hrvatska) uveliko se koriste moderne tehnologije za kontinuirano mjerenje šećera iz međustanične tečnosti. To omogućava oboljelima da u svakom trenutku bez bockanja imaju u vidu nivo šećera u organizmu. I da brzo djeluju na nju, dodavanjem korekcije inzulinom radi spuštanja (Hiperglikemija) ili uzimanjem nečeg slatkog (dekstroza) radi povećanja šećera kod Hipoglikemije.
Insulinske pumpe koje takođe utiču na komotniji život sa dijabetesom oboljeli nabavljaju iz ličnih sredstava (Inzulinska pumpa košta oko 5.600 KM), a za njih FZORS plaća potrošni materijal.
U zavisnosti od tipa dijabetesa on se liječi - tip 1 inzulinskom terapijom, a tip 2 se liječi DIPIPI inhibitorima ili antidijabeticima, zdravim načinom ishrane sa dobro izbalansiranim brojem hranjivih materija, fizičkom aktivnošću, promjenom loših životnih navika - sjedalački način života, brza hrana…
Pacijent nakon dijagnostifiovanog oboljenja, treba da u saradnji sa stručnjakom iz oblasti endokrinologije nađe najbolje načine liječenja, redovno uzima propisanu terapiju, inzulinsku ili antidijabetike, pokuša da promjeni navike u ishrani i dotadašnjem načinu ponašanja u životu, potrebno je da se uvede češća fizička aktivnost, da redovno posjećuje svog ljekara, radi nalaze HgA1C tromjesečnog šećera, da se edukuje i interesuje za liječenje i pored inzulina redovno mjeri šećer u krvi.”
Koliko ljudi u Republici Srpskoj je oboljelo od dijabetesa i koji su najveći problemi sa kojima se susreću oboljeli od dijabetesa u RS?
“U zvaničnoj informaciji koju posjedujemo od prošle godine navodi se da ukupan broj oboljelih u Republici Srpskoj iznosi 18.742. Registar o oboljelim ne postoji. Podatak o oboljelim u odnosu na ukupno stanovništvo – prevalenca iznosi tri posto.
Najveći problem je manjak sluha institucija koje se bave zdravljem, ali i kod pacijenata koji usljed nedovoljnog angažovanja oko bolesti nemaju ni adekvatne edukacije. Podizanje svijesti o samom dijabetesu učinilo bi mnogo kako za oboljele tako i za institucije.
Sa edukacijama, većim brojem trakica za mjerenje šećera, naprednim tehnologija za kontinuirano mjerenje šećera (senzorima) smanjila bi se stanja oboljelih provedene u hiper i hipoglikemijama što bi prolongiralo ili spriječilo nastajanje komplikacija čije tretiranje košta više FZORS (manji broj izlazaka hitne pomoći kod hipoglikemija, smanjen broj intervencija kardiovaskularnih oboljenja, dijaliza, laserskih tretiranja dijabetičke retinopatije, nastanak dijabetičkog stopala i samim tim smanjen broj amputacija…)
Cilj je smanjiti broj komplikacija koje nosi dijabetes i samim tim i troškova koje FZORS snosi za iste."
Zalažete se za uspostavljanje registra oboljelih u RS i izmjenu Pravilnika o medicinskim sredstvima... Zbog čega je to važno?
“Tražićemo od institucija da naprave adekvatan registar oboljelih po patofiziologiji na koji se stalno pozivaju kao da je on razlog za nemogućnost promjene pravilnika o medicinskim sredstvima (veći broj trakica za oboljele i uvođenje na listu senzora za kontinuirano mjerene šećera)
Zajedno sa ostalim osobama i udruženjima koja se bave ovom tematikom i svima koji su zainteresovani za istu radićemo i dalje na podizanju svijesti o ovom oboljenju ne samo 14. novembra kad se obilježava Svjetski dan dijabetesa. Tražiti vraćanje edukacija o dijabetesu koje su ukinuli u kliničkim centrima, pratiti napretke tehnologije i raditi na podizanju kvalitete života oboljelih. Veoma je skupo plaćati komplikacije koje dijabetes nosi sa sobom, zbog čega je važno raditi preventivno, a zatim omogućiti dovoljan broj terapija, kontinuirane mjerače, zadržati radnu snagu i sposobnost ovih pacijenata, kojih je prema zvaničnim podacima institucija RS, sada više od 18 hiljada.
Bez dovoljnog broja trakica za mjerenje šećera ili kontinuiranih mjerača šećera, pacijenti ne mogu postizati željene rezultate koji bi odložili nastanak komplikacija. Zbog toga su potrebe oboljelih na mjesečnom nivou velike i individualne u zavisnosti od stanja pacijenta, ali i dalje neuporedive u odnosu na komplikacije koje nastaju ukoliko izostane primarna intervencija u liječenju.”
Da li se u javnosti govori dovoljno o ovoj bolesti?
"Ako mene lično pitate , ne govori se dovoljno u javnosti o ovom oboljenju i još uvijek je prisutna stigma kako o ovom tako i ostalim oboljenjima. Najveća pažnja ovome se pridaje 14. novembra kada se obilježava Svjetski dan dijabetesa u cijelome svijetu. Mi smo bolesni i sve dane prije, a i poslije 14.11. O ovom oboljenju je i naše udruženje zainteresovano da govori u predškolskim, osnovno školskim i srednjoškolskim ustanovama, jer je život i navike koje on nosi sve lošiji i utiče na zdravlje ljudi."
Koje aktivnosti će biti održane u Banjaluci i RS povodom 14. novembra, Svjetskog dana dijabetesa?
“Fokus ovogodišnjeg dana obilježavanja dijabetesa je 'Porodica i dijabetes'. Tako da će se tokom cijele godine kao i na taj dan održavati radionice, grupe podrške iskustvene grupe na različite teme, a koje se tiču porodice i osobe oboljele od dijabetesa. Dijabetes je prijetnja svakoj porodici. Ovo je podmukla bolest i može prolaziti neprimjećeno mjesecima. Da li osoba koja ima dijabetes može da osnuje zdravu porodicu? Da li osoba koja ima dijabetes utiče na porodicu? Da li atmosfera u porodici utiče na osobu koja ima dijabetes? Kako žive članovi porodice sa osobom koja ima dijabetes... samo su neka od pitanja na koja ćemo nastojati da damo odgovore.
Pridružite nam se 14. novembra u Staklencu parka Petar Kočić i saznajte više o dijabetesu, izmjerite šećer, učestvujte sa nama u diskusiji, upoznajte se sa radom i aktivnostima Udruženja DIABEtno1 i postanite naš član! Novo Nordisk, naši prijatelji i ovogodišnjeg svjetskog dana dijabetesa zajedno sa nama će obilježiti ovaj dan i raditi na podizanju svijesti o dijabetesu!”
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Twitteru i Instagramu
