U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Hagu svjedok optužbe Džon Hamil izjavio je da istragom nije bilo moguće utvrditi odakle je tačno u februaru 1994. bila ispaljena granata na sarajevsku pijacu Markale.
Irski artiljerijski potpukovnik Hamil bio je "tehnički savetnik" u timu UN koji je sproveo istragu o prvoj eksploziji na Markalama u kojoj je, 5. februara 1994., poginulo 66 Sarajlija, a ranjeno više od 140 građana.
Hamil je danas posvjedočio da je istragom utvrđen pravac iz kog je minobacačka granata doletela, kao i "šest mogućih lokacija sa koje je ispaljena, od kojih su dvije, bliže, bile na položajima Armije BiH, a četiri, dalje, na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike
Srpske".
Hamil je izjavio da je "nije bilo dovoljno dokaza da se odredi koja je strana pucala" i da je zaključak istrage bio da je granata mogla doći "sa bilo koje od dvije strane".
Dok ga je Karadžić unakrsno ispitivao, potpukovnik Hamil ocijenio je i da je bilo "zapanjujuće" pogoditi Markale jednom minobacačkom granatom, ukoliko je pijaca bila namerno ciljana.
Prema svjedokovim riječima, minobacačka vatra zahtijeva mnogo dugotrajnih priprema i informacija o cilju, uz korigovanje tokom samog dejstva, na osnovu učinka već ispaljenih granata.
"Ako su Markale bile cilj, pogoditi ih jednom-jedinom granatom bilo je apsolutno zapanjujuće. Ukoliko je želio da pogodi Markale, onog ko je granatu ispalio, gledano iz njegove perspektive, poslužila je sreća", kazao je Hamil, ne isključujući mogućnost da pijaca nije bila cilj.
Svjedok je, međutim, odbacio Karadžićevu sugestiju da to pokazuje "odsustvo namjere da se pogode Markale". Od početka suđenja, Karadžić tvrdi da su obe eksplozije "montirane" od vlasti u Sarajevu.
"Ne kažem da nije bilo namjere, ali ne znam da li je pogodak bio slučajan ili planiran. Mogu, međutim, reći da je vatra bila usmjerena na područje gusto naseljeno civilnim stanovništvom", naglasio je Hamil.
On je posvjedočio i da je za samo jedan dan, 22. jula 1993, VRS ispalila 3.612 granata na Sarajevo, što su registrovali vojni posmatrači UN na srpskoj strani, među kojima je bio i on.
Irski oficir negirao je Karadžićevu sugestiju da je u ranijem svjedočenju pred Tribunalom izjavio da je vjerovatnije da je granata bila ispaljena sa položaja ABiH.
Dok ga je optuženi ispitivao, Hamil je naglasio i da "upucavanje" minobacača na određeni cilj može važiti samo dva sata i da su bilo kakvi stariji podaci "bezvrijedni".
Kriminalistički tehničar sarajevske policije Sead Bešić tvrdio je, ranije da je VRS granatama ispaljenim na centar Sarajeva krajem juna 1995. "upucavala" oruđa za napade na tadašnju Titovu ulicu i pijacu Markale, koja je po drugi put bila pogođena 28. avgusta 1995.
Dok je bio na položajima Sarajevsko-romanijskog korpusa, Hamil je, kako je izjavio, vidio da se iz Sarajeva otvara snajperska i minobacačka vatra, kao i da tenkovi pucaju iz okoline bolnice Koševo.
Hamil je, međutim, posvjedočio i da je VRS koristila snajpersku vatru kao sredstvo za "terorisanje" stanovništva i da je vojno i političko vođstvo imalo čvrstu kontrolu nad armijom.
Bivši predsjednik RS optužen je za terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnom kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada; genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; progon nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
Suđenje će sutra ujutro biti nastavljeno svjedočenjem britanskog novinara Martina Bela (Bell) koji je tokom rata u BiH bio dopisnik Bi-Bi-Sija (BBC) iz Sarajeva.
(Beta)
