U Bosni i Hercegovini ima mnogo problema, ali nijedan od njih danas ne opravdava postojanje "vaspitača“ u vidu Visokog predstavnika, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Visoki predstavnik u BiH, kojeg ne priznaju vlasti u Srpskoj, je na papiru daleko najmoćniji čovjek u toj zemlji, piše Frankfurter algemajne cajtung u nedjeljnom izdanju. Na toj poziciji, koju list naziva "najčudnijom političkom funkcijom“ u Evropi, od sredine 2021. nalazi se bavarski konzervativac Kristijan Šmit.
"Njegova ovlašćenja kao da potiču iz arsenala autokratije: može da smjenjuje činovnike i demokratski izabrane političare, može da dekretom donosi zakone ili da ih potezom pera poništava, a nijedna domaća institucija u tome ne može da ga spriječi“, piše list, prenosi Dojče vele.
List ocjenjuje da su ta "kvazi-diktatorska“ ovlašćenja imala opravdanja neposredno poslije sukoba, dok su "gospodari rata još vršljali opustošenom zemljom“.
"Ali već duže od dvije decenije u Bosni nije bilo nasilnih etničkih sukoba, a visoki predstavnik ipak se ponaša kao da u Sarajevu svaki dan počinje pucnjavom. On i dalje ima moći kao da je Bosna karipska plantaža šećerne trske iz pretprošlog vijeka“, navodi novinar Maihael Martens u tekstu.
U razgovoru za FAZ, Šmit kaže da je na ovoj funkciji pretrpio tolike političke uvrede koje nije doživio tokom tridesetogodišnje političke karijere u Bonu i Berlinu.
"Lični napadi i sve što se ovde govori u političkoj borbi, te uvrede, takvih su razmjera da bi u Berlinu mogli da okončaju nečiju karijeru“, dodaje Šmit.
Kako pojašnjava list, Šmit tu ne misli na sprdnju na njegov račun koju je nedavno odaslao satirični šou Drugog programa njemačke televizije, o čemu je bilo rasprave i u njemačkim medijima, jer je utvrđeno da je u toj emisiji bilo mnogo netačnosti.
"U poređenju sa onim što Šmit o sebi čuje u Bosni, emisija je bila bezazlena. U Bosni ga psuju kao nacistu, gaulajtera, ili Gestapovog policajca, povlače se paralele između njegovog vršenja funkcije i holokausta. Povod za takve izlive bila je promena izbornog zakona koju je naložio prošle godine“, podsjeća se u tekstu na promjene u izboru predstavnika jednog od dva doma Federacije BiH, koje hvale Hrvati, a napadaju Bošnjaci.
Martens navodi da je interesantno da Šmitovim kritičarima promiče pravi "skandal“ – ne to šta Šmit tačno propisuje u BiH, nego činjenica da jedan čovjek uopšte može da propisuje bilo šta. Martens to naziva "modernim oblikom kolonijalizma“.
„Zemlja godinama pripada Savjetu Evrope, u njoj nema političkih zatvorenika, u zatvorima se niko ne muči, bez opasnosti se mogu kritikovati sve partije, postoji šareni medijski krajolik i redovni demokratski izbori koji na svim nivoima vode mirnim smjenama vlasti i formiranju koalicija“, nabraja FAZ i pita sa kojim pravom u takvoj zemlji postoji "nedodirljivi guverner“.
"Nije da u Bosni nema kritika ovog stanja, ali u Evropi malo ko sluša. Više pažnje dobija narativ o haotičnoj balkanskoj državi u kojoj samo zapadni vaspitač može da poduči domoroce redu i razumu“, navodi se u članku.
FAZ je o tome pitao i Karla Bilta, bivšeg švedskog premijera koji je bio prvi Visoki predstavnik u BiH.
"Najmanje jednu deceniju je ova funkcija dio problema u BiH“, rekao je Bilt i ponovio da visokog predstavnika treba ukinuti.
Na argument da visoki predstavnik postoji da bi sprečio secesiju Republike Srpske, Bilt kaže da se "raspad Bosne sprečava tako što se obezbjedi da nijedna zemlja nikada ne prizna secesiju.“
Slično se o poziciji Visokog predstavnika izražava i Volfgang Petrič, austrijski diplomata koji je bio na toj poziciji od 1999. do 2002.
"Ovlašćenja su bila smišljena kao mjera za slučaj nužde, kako bi se spriječio novi rat. To je tada bilo nužno, a danas je to pregazilo vrijeme. Uprkos mnogim problemima, Bosna je danas kao država stabilnija nego na početku milenijuma“, kaže Petrič za FAZ.
List zaključuje da je Šmit pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu jer niko, kako god se zvao, 2023. godine ne može biti dobar kandidat za čelnu funkciju "kolonijalne institucije u jednoj evropskoj demokratiji".
"Šmit, koji za svoj rad biva bogato obeštećen grofovskom petocifrenom platom, koja je oslobođena poreza, stvar naravno vidi drukčije. Drži sebe i svoju funkciju i dalje neophodnim. Malo ko se dobrovoljno odriče kolonija“, zaključuje se u tekstu.
(FoNet)
