Vlada Srpske upozorila Savjet bezbjednosti UN: Usvajanje rezolucije o Srebrenici izazvalo bi unutrašnje sukobe

Usvajanje rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN ugrozilo bi dugotrajan poslijeratni proces zacjeljenja BiH i izazvalo unutrašnje sukobe, upozorava se u 31. izvještaju Vlade Republike Srpske dostavljenom Savjetu bezbjednosti UN.

Za Republiku Srpsku je krajnje neprihvatljivo pokretanje ovakve antisrpske rezolucije u Generalnoj skupštini UN koja ima destabilizirajuće nastojanje da delegitimiše i vjerovatno ukine Srpsku.

Mnoge druge zemlje, kako se navodi, podržavaju njemačku rezoluciju jer ih je ambasador BiH u UN prevarom naveo da vjeruju da je BiH podržava.

U izvještaju se naglašava da Predsjedništvo BiH nikada nikome nije dalo dozvolu da se zalaže za tu rezoluciju.

"Ni nosilac rotirajuće funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva, niti ijedan član samostalno ili dva zajedno, ni ministar inostranih poslova u Savjetu ministara prema Ustavu nemaju ovlaštenje da odlučuju o spoljnoj politici BiH. O njoj odlučuje samo kolektivno Predsjedništvo BiH, koje djeluje kao institucija", pojašnjava se u izvještaju.

U dokumentu se napominje da NJemačka predlaže rezoluciju Generalne skupštine UN kojom se osuđuje svako ko ratni zločin počinjen u Srebrenici 1995. godine, u kom je ubijeno nekoliko hiljada vojno sposobnih muškaraca Bošnjaka, ne svrsta u istu kategoriju kao i Holokaust, u kom je ubijeno šest miliona Jevreja bez obzira na godine života i pol.

Ruanda je, kako se navodi, drugi glavni predlagač rezolucije, kojom se zahtijeva da ratni zločin počinjen u kratkom vremenu i na ograničenoj teritoriji, gdje su žene i djeca namjerno pošteđeni, bude stavljen u istu kategoriju kao genocid u Ruandi, masakr koji je u cijeloj zemlji trajao mjesecima i u kom je ubijeno 70 odsto pripadnika plemena Tutsi.

Neki od najvećih kritičara Republike Srpske, uključujući SAD pridružili su se Njemačkoj i Ruandi kao sponzorima, nadajući se da će im rezolucija pomoći da nastave da delegitimišu i slabe Republiku Srpsku.

"Ambasador BiH u UN Zlatko Lagumdžija sponzorstvom rezolucije bez odobrenja tročlanog Predsjedništva BiH teško i bezobzirno narušava Ustav BiH", upozorava se u izvještaju i podsjeća da Ustav BiH, kao dio ključnih mehanizama podjele vlasti koji osiguravaju mir u BiH već više od 28 godina, spoljnu politiku povjerava izričito i isključivo tročlanom Predsjedništvu BiH.

U izvještaju se navodi da je ubistvo nenaoružanih, vojno sposobnih muškaraca u Srebrenici prije skoro 29 godina nesumnjivo bilo stravičan ratni zločin, te da je Republika Srpska uvijek podržavala energično procesuiranje i kažnjavanje odgovornih za taj zločin.

Nažalost, rezolucija će biti jednostran i izrazito antisrpski dokument koji ne priznaje da su sva tri konstitutivna naroda u BiH - srpski, hrvatski i bošnjački - pretrpjela užasna stradanja usljed ratnih zločina.

Rezolucija je sačinjena tako da prikaže da su bošnjačke žrtve u Srebrenici jedine žrtve rata čiji su životi važni, a zločin u Srebrenici 1995. godine uslijedio je nakon etničkog čišćenja te regije od strane muslimanske bošnjačke vojske, u kojem su na stotine srpske djece, žena i staraca namjerno mučene i ubijene.

Napominje se da se tom rezolucijom poziva na obilježavanje međunarodnog dana sjećanja na srebreničke bošnjačke žrtve, ali ne nudi sjećanje na mnoge druge žrtve rata na tom području tokom 20. vijeka, na primjer više od 700.000 uglavnom Srba, Jevreja i Roma koji su ubijeni u hrvatskom logoru Jasenovac logor tokom Drugog svjetskog rata.

Veliki dio stanovništva BiH i mnogi stručnjaci ocjenjuju da zločin u Srebrenici ne odgovara definiciji genocida.

Predsjednik Međunarodnog udruženja naučnika koji proučavaju Memorijalni centar Donja Gradina Viljem Šabas, zapisao je da kvalifikacija zločina u Srebrenici kao "genocida" bezrazložno iskrivljuje definiciju genocida.

Glavni lovac na naciste i direktor za istočnoevropske poslove u Centru "Simon Vizental" Efraim Zurof u članku objavljenom ovog mjeseca kaže: "Svako ko je upoznat sa događajem u Srebrenici i izvornom definicijom `genocida` dobro zna da zločin koji su počinile srpske snage ne odgovara definiciji genocida, iz prostog razloga što su sve žene i djeca u Srebrenici oslobođeni nepovrijeđeni".

General Luis Mekenzi, bivši komandant snaga UN u Sarajevu, i čuveni stručnjak za genocid Jehuda Bauer takođe tvrde da zločin u Srebrenici nije genocid.

U izvještaju se navodi da ukoliko bi rezolucija bila usvojena, bošnjački političari i njihove pristalice koristili bi je kao političko oružje da Srbe označe kao genocidne i prikažu da su navodno samo Bošnjaci jedina grupa koja je teško postradala tokom rata.

Rezoluciju bi takođe iskoristili određeni radikalni elementi unutar islamske zajednice u BiH, koji podršku i nadahnuće crpe iz organizacije "Muslimanska braća", a ove grupe namjerno koriste optužbe za genocid za raspirivanje mržnje prema Srbima među svojim regrutima.

Ovakvi radikalni elementi takođe koristiće rezoluciju da opravdaju silovanja, odrubljivanja glava i druge užasne ratne zločine koje su mudžahedini koji su se borili na strani Bošnjaka počinili nad nenaoružanim seljanima i podstaći će dalje negiranje masovnih i sistematičnih zločina nad srpskim stanovništvom u Srebrenici i širom BiH, posebno etničkog čišćenja Srba u Sarajevu.

U izvještju se podsjeća da je Narodna skupština Republike Srpske na prijedlog vladajućih i opozicionih stranaka, usvojila zaključak kojim se izražava podrška zaključnom izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, koja je utvrdila da su ubistva u Srebrenici 1995. godine bila ratni zločin, ali da nema kvalifikaciju genocida.

Predsjednik komisije bio je izraelski istoričar Gideon Grajf, profesor na Univerzitetu u Teksasu, koji je jedan od vodećih istraživača Holokausta u svijetu, a ostali članovi Komisije bili su istaknuti akademici iz SAD, Japana, Australije, Nigerije, Italije, Srbije i NJemačke.

Najveće poštovanje koje možemo ukazati prema žrtvama srebreničkog zločina i žrtvama bilo kog ratnog zločina jeste da se još više trudimo da održimo mir i preduzmemo sve mjere da se takva djela više ne ponove i da se nijedan život ne izgubi, navodi se u izvještaju.

U izvještaju se dalje ukazuje na to da Kristijan Šmit i njegovi pobornici aktivno i namjerno sabotiraju politički napredak BiH i integraciju u EU, te da je mnogobrojne krize Šmit izazvao svojim destruktivnim uplitanjem i namjernim provokacijama.

Veoma produktivna saradnja partnera na vlasti u BiH, koji dolaze iz reda različitih naroda, bez učešća OHR-a, dokazala je da BiH može uspješno upravljati sobom kroz vlastite demokratske institucije.

U izvještaju se podsjeća da BiH održava izbore na osnovu postojećeg okvira Izbornog zakona više od dvije decenije, a tokom tog perioda posmatrači, kao što je OEBS, naveli su da su izbori u BiH konkurentni i dobro organizovani.

Amandmani koje je Šmit nametnuo bili su dio paketa Izbornog zakona o kojem su pregovarali partneri u vlasti u BiH, a tvrdnja da su njegovim diktatom nametnute samo "tehničke izmjene" Izbornog zakona je drska laž, jer je odlukom izvršena temeljna revizija Izbornog zakona, koja Centralnoj izbornoj komisiji daje široka i protivustavna ovlaštenja.

Šmitov prezir EU ispoljen kroz odluku o Izbornom zakonu, kojom nastavlja obrazac nipodaštavanja politike i nadležnosti EU, trebalo bi konačno da stavi tačku na laž da podliježe određenoj mjeri političke odgovornosti preko Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira /PIK/.

U izvještaju se ističe da zarad budućnosti BiH i njenih izgleda za integraciju u EU, EU i drugi članovi međunarodne zajednice ne smiju podržati Šmitovu ciničnu igru nego moraju, konačno, zahtijevati da OHR – dominantan izvor političkih kriza u BiH – odmah bude zatvoren.

Procesuiranje propisno izabranog funkcionera zbog nepoštovanja nezakonitih ukaza neizabranog stranca najnepromišljeniji, destabilizujući i najrepresivniji edikt koji je Šmit donio je "zakon" iz 2023. kojim se utvrđuju zatvorske kazne za javne zvaničnike koji se usude da se ne povinuju njegovim nezakonitim odlukama.

Kao odgovor na Šmitove nezakonite i neustavne pokušaje da odlukama vlada u BiH, Narodna skupština Republike Srpske je u junu 2023. usvojila zakon kojim se obustavlja objavljivanje takvih nezakonitih odluka u Službenom glasniku Republike Srpske.

Kada je predsjednik Republike Srpske preduzeo proceduralni korak i proglasio novi zakon, kako to zahtijeva Ustav Republike Srpske, Tužilaštvo BiH je djelujući pod Šmitovim pritiskom podiglo optužnicu protiv njega na osnovu Šmitovog lažnog krivičnog zakona, podsjeća se u izvještaju.

U izvještaju se ističe da je optužnica je pokušaj državnog udara protiv demokratski izabranog rukovodstva Republike Srpske i eskalacija Šmitovog agresivnog napada na ustavni poredak BiH.

Ako pokušaji da se zatvore oni koji se protive despotskoj vladavini stranog despota posebno brzopletog mediokriteta sklonog pravljenju grubih grešaka kao što je Šmit, koji nikada nije ni zakonito imenovan – imaju za cilj da rukovodstvo i građane Republike Srpske učine sklonijim da prihvate antidemokratsku vladavinu nekompetentnog Nijemca koji im je nametnut tajnim odlukama dogovorenim u nekoliko stranih prijestonica, imaće upravo suprotan efekat, dodaje se u izvještaju.

Strano miješanje, kako se navodi, podriva integraciju BiH u EU i podgrijava političku nestabilnost, a možda je to i namjera određene strane države koje tvrde da su prijatelji BiH i pristalice njenih težnji za članstvom u EU.

Tokom posljednjih nekoliko mjeseci, u razgovorima između bošnjačkih, srpskih i hrvatskih stranaka predstavljenim u Savjetu ministara BiH postignut je značajan napredak na rješavanju dugogodišnjih spornih pitanja, uključujući ključne prioritete za evropske integracije, a zvaničnici EU su, pozdravili ovaj dogovor i sporazume koji iz njih proističu.

Nažalost, američka Ambasada upadljivo se udaljila od stava EU i javno osudila taj dogovor.

Napadima na dogovor koji su postigli demokratski izabrani lideri BiH, Ambasada se očigledno samoimenovala kao branilac bošnjačkih interesa u BiH, zanemarujući činjenicu da sami izabrani bošnjački lideri u BiH već revnosno obavljaju tu funkciju.

Napori da se blokira takva saradnja, osujeti primjena međustranačkog dogovora i mikroupravlja političkim dešavanjima u BiH samo služe za podrivanje napora BiH na evropskim integracijama, narušavaju političku kulturu zemlje i podrivaju njenu stabilnost.

Dogovor partnera na nivou BiH neophodan je, u praksi, za donošenje značajnih zakonskih propisa u ustavnom sistemu BiH, uključujući ključne zakone potrebne za napredovanje BiH na putu ka članstvu u EU.

Opstrukcija političkog dogovora u BiH od strane Ambasade SAD takođe šteti političkoj kulturi BiH. Da bi BiH uspjela, neophodno je da predstavnici konstitutivnih naroda u BiH budu uključeni u kontinuiran dijalog i nađu zajednički jezik.

U izvještaju se navodi da su štetne posljedice disruptivnog uplitanja stranih mešetara toliko očigledne i tolikoj mjeri konstatovane i kritikovane među dobro upućenim posmatračima i regionalnim liderima, da postaje sve teže izbjeći zaključak da su te posljedice upravo cilj - odnosno, prikazati da BiH ne funkcioniše kao normalna zemlja, tako da određene strane sile mogu tvrditi da njihova kolonijalna uprava mora ostati u BiH na neodređeno vrijeme upravo zbog toga što zemlja ne funkcioniše.

Glavni način na koji određene zemlje destabilizuju BiH je bespogovorna podrška Šmitu, čija su ovlaštenja očigledno nezakonita, i prema Ustavu BiH i međunarodnom pravu, čak i da se radi o legitimno imenovanom visokom predstavniku.

Odluke OHR-a inherentno destabilizuju BiH ne samo zato što razaraju vladavinu prava i narušavaju demokratski sistem BiH za donošenje zakona, nego i zato što poništavaju zaštitne mehanizme iz Ustava BiH koje uživaju entiteti i konstitutivni narodi BiH.

Ti mehanizmi su, kako se navodi, ključni elementi Dejtonskog sporazuma, a donose stabilnost BiH tako što čine da se građani svakog entiteta i pripadnici svakog konstitutivnog naroda osjećaju sigurno i bezbjedno u pogledu svog položaja u BiH.

U izvještaju se ukazuje da osim što donosi destabilizujuće odluke, OHR ima i dug istorijat destruktivnog miješanja u međunacionalne političke dogovore.

Na primjer, u novembru 2012. godine, vodeće stranke koje predstavljaju svaki od konstitutivnih naroda pregovarale su o rješavanju 13 najvećeg pitanja podjela u BiH - javnoj imovini.

Prije nego što je rezolucija mogla biti pretočena u zakon, tadašnji visoki predstavnik Valentin Incko intervenisao je i rasturio dogovor, zadavši katastrofalan udarac stabilnosti i političkom razvoju BiH.

Kao odgovor na Šmitovu odluku o Izbornom zakonu, Republika Srpska je donijela novi Izborni zakon Republike Srpske, koji uređuje samo izborna pitanja koja su u potpunosti u nadležnosti Republike Srpske u skladu sa odredbama Ustava BiH.

Bez obzira na savršenu usklađenost zakonodavstva Republike Srpske sa Ustavom BiH, Misija OEBS-a u BiH kritikovala je zakon.

Saopštenje OEBS-a pokazuje fundamentalno nepoznavanje načina na koji zakoni i ustavi funkcionišu, i fundamentalno nepoštovanje Ustava BiH usaglašenog u Dejtonu.

Ustav BiH je taj koji definiše "odgovarajuće nadležnosti za sprovođenje izbora", a Izborni zakon BiH može uređivati izbore samo u okviru parametara utvrđenih Ustavom.

U Ustavu BiH se navodi: "Sve vladine funkcije i ovlašćenja, koja nisu ovim Ustavom izričito data institucijama BiH pripadaju entitetima".

Ustav daje ovlašćenje Parlamentarnoj skupštini BiH da donese Izborni zakon BiH konkretno radi uređivanja izbora članova Predsjedništva BiH i Predstavničkog doma BiH.

Napominje se da Ustav nalaže da sprovođenje svih drugih izbora pripada entitetima.

U mjeri u kojoj uređuje izbore osim onih za članove Predsjedništva BiH i Predstavničkog doma BiH, Izborni zakon BiH je neustavan.

Budući da predloženi Izborni zakon Republike Srpske ne uređuje te izbore, uopšte ne zadire u nadležnost na nivou BiH.

Misija OEBS-a u BiH mora biti svjesna da niko - a ponajmanje neizabrani stranac - nema ni trun zakonskog prava da odlukama donosi zakone u BiH te da se donošenjem zakona ediktima jednog stranca bezobzirno krši demokratski Ustav BiH.

Ćutanje Misije OEBS-a na Šmitovu nezakonitu, antidemokratsku vladavinu odlukama jasno pokazuje da njene kritike Izbornog zakona Republike Srpske nisu ništa drugo do produžetak pokušaja američke administracije da prisili Republiku Srpsku da se pokori vladavini iz Vašingtona.

Uplitanje u pravosuđe BiH strani zvaničnici se dugi niz godina promiskuitetno miješaju u rad i odluke pravosuđa BiH.

Na primjer, javna je tajna da Ustavni sud godinama dobija instrukcije OHR-a i drugih stranih aktera. Jedan bivši sudija Ustavnog suda priznao je da postoji "prećutan dogovor između Suda i visokog predstavnika da Sud...uvijek potvrđuje meritum njegovih zakona".

Nažalost, strano miješanje u pravosuđe se nastavlja. Na primjer, u januaru je američka Ambasada izdala saopštenje u kom prijeteći zahtijeva od pravosudnih organa BiH i organa za sprovođenje zakona da otvore istragu protiv građana BiH zbog njihove umiješanosti u obilježavanje Dana Republike Srpske, sekularnog praznika kojim se na dobrovoljnoj osnovi obilježava godišnjica osnivanja Republike Srpske.

Bizarno je da Ambasada SAD-a ima takvu opsesiju Danom Republike Srpske, koji nije ništa drugo do proslava postojanja Republike Srpske - postojanja koje Ustav BiH u potpunosti prihvata kao temeljni stub strukture zemlje.

Prema saopštenju američke Ambasade, problem nije u proslavljanju praznika, nego odluci da se obilježava 9. januar.

Povezivanje obilježavanja sa pravoslavnim vjerskim praznikom krši nekoliko odredbi Ustava BiH koje zabranjuju diskriminaciju.

Ustav SAD na sličan način zabranjuje diskriminaciju; osoblju američke Ambasade nije moglo da promakne da je i sama Ambasada SAD bila zatvorena nešto više od dvije nedjelje prije izdavanja saopštenja povodom zvaničnog američkog praznika Božića, vjerskog praznika kojim hrišćani slave Hristovo rođenje.

Ambasada SAD ne može očekivati da će ovako besmislena objašnjenja o navodnoj nezakonitosti Dana Republike Srpske bilo ko shvatiti ozbiljno.

Kada je Ustavni sud BiH razmatrao ustavnost Dana Republike Srpske, četiri od šest sudija državljana BiH glasalo je u prilog zakona o ovom prazniku.

Trojica stranih sudija, kao i obično, u savezu sa dvojicom bošnjačkih sudija, nebulozno su utvrdili da je Dan Republike Srpske na neki način suprotan Ustavu.

Krajnje je neprimjereno da američka Ambasada maltretira sudske i organe za sprovođenje zakona po bilo kom pitanju, a kamoli da zahtijeva da građani budu krivično gonjeni zbog mirnog obilježavanja praznika.

Ovakvo miješanje u sistem krivičnog pravosuđa predstavlja još jedno nonšalantno, flagrantno i uporno kršenje obaveze Ambasade iz Bečke konvencije o diplomatskim odnosima "da se ne miješa u unutrašnje stvari" zemlje domaćina, i još jedan primjer gdje najveći pobornik vladavine prava potpuno ignoriše zakone koji se mogu primijeniti na njega samog.

One zemlje koje tvrde da podržavaju BiH i njenu kandidaturu za članstvo u EU, kao i njenu političku kulturu i stabilnost, treba da počnu da se ponašaju na taj način – da prekinu opstrukciju unutrašnjeg političkog dogovora u BiH, sponzorisanje nemuštog koji tvrdi da ima neograničenu diktatorsku vlast nad BiH, i svoje nezakonito miješanje u pravosuđe BiH.

Ostali oblici prisile sa ciljem izazivanja političke destabilizacije SAD su 8. januara, postupajući bez dozvole Predsjedništva BiH, koje je nadležno za spoljnu politiku BiH, poslale dva borbena aviona iznad BiH u prijetećoj demonstraciji sile čiji je cilj bio zastrašivanje građana Republike Srpske uoči njihovog praznika, Dana Republike Srpske.

Ovo je bio čin agresivnog maltretiranja, posebno za mnoge Srbe čiji su najmiliji bili među hiljadama nevinih srpskih civila ubijenih ili teško ranjenih u NATO bombardovanju tokom devedesetih godina.

U martu, SAD su, kao i uvijek bez ikakvog pravnog postupka, uvele sankcije protiv još trojice građana Republike Srpske samo na osnovu navoda da su "omogućili" obilježavanje Dana Republike Srpske.

Istog mjeseca, u posjeti Sarajevu, vršilac dužnosti pomoćnika američkog ministra finansija Ana Moris zaprijetila je da će SAD sankcionisati banke u BiH koje budu poslovale sa pojedincima pod sankcijama.

Ova protivpravna eksteritorijalna prijetnja bankama koje nikada nisu prekršile nijedan zakon - a još manje zakon SAD – dovela je do toga da banke uskrate, kao što je i bila namjera, osnovne bankarske usluge pojedincima pod američkim sankcijama, zbog čega više ne može da im se isplaćuje čak ni plata.

Djeluje da su postupci poput prijetnji bombardovanjem Republike Srpske i uskraćivanje osnovnih usluga građanima Republike savršeno zamišljeni tako da odvrate građane Srpske od podrške bližim vezama sa Zapadom.

Oni koji kratkoumno misle da takvo agresivno maltretiranje može okrenuti stanovništvo protiv rukovodstva Republike Srpske u suštini ne razumiju narod koji maltretiraju.

"Takvo maltretiranje samo doprinosi popularnosti onih koji se s pravom suprotstavljaju takvom nezakonitom, prijetećem ponašanju neprijateljskih stranih interesa, i navodi ih da traže prijateljstvo i podršku drugih sila", navodi se u izvještaju.

Ako se zapadne zemlje, poput SAD i Velike Britanije nadaju da će pridobiti Republiku Srpsku i njene građane za članstvo BiH u evro-atlantskim strukturama, malo je vjerovatno da će ovakvim ponašanjem prema Republici Srpskoj to postići.

Nakon toliko godina izazivanja, a ne rješavanja problema u BiH, davno je prošlo vrijeme da strane sile koje se miješaju u unutrašnje stvari BiH priznaju da zlonamjerne sankcije, prijeteći borbeni avioni i despotska vladavina oktroisanih njemačkih mediokriteta nisu ugušili odlučnost Republike Srpske i njenih građana da uživaju prava koja imaju po osnovu Dejtonskog sporazuma, niti će.

Još intenzivnije ulaganje u poduhvat osuđen na propast vrhunac je gluposti.

Brz napredak BiH na prioritetima evropskih integracija kao što je Evropski savjet uvažio svojom odlukom od 21. marta da pokrene pristupne pregovore sa BiH, domaće rukovodstvo BiH je nedavno u kratkom vremenu ostvarilo napredak na ispunjavanju 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo.

U izvještaju je navedeno i da je, prema Izvještaju Komisije o napretku BiH iz marta 2024. godine na putu ka članstvu u EU, da je Direkcija za evropske integracije završila je program evropskih integracija, BiH usvojila izmjene i dopune Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu koje se odnose na integritet, izmjene i dopune Zakona o državnoj službi u institucijama na državnom nivou koje imaju za cilj poboljšanje transparentnosti i uvođenje instrumenata za upravljanje ljudskim resursima.

"BiH je usvojila zakon o strancima, Savjet ministara usvojio je Program ekonomskih reformi za period 2024-2026. godine, strategiju i akcioni plan za migracije, Savjet ministara imenovao je nadzorno tijelo za sprovođenje strategije BiH za procesuiranja ratnih zločina. Parlamentarna komisija za stabilizaciju i pridruživanje postala je u potpunosti operativna, zvaničnici BiH su na nivou radne grupe izradili nacrt novog zakona o zaštiti ličnih podataka", navedeno je u izvještaju.

Komisija u Izvještaju pozdravlja posvećenost i opredijeljenost političkog rukovodstva za principe kojima se osigurava funkcionalna BiH koja napreduje na evropskom putu, a u svjetlu rezultata postignutih od 2022. godine, Komisija smatra da je BiH postigla neophodan nivo usklađenosti sa kriterijumima za članstvo.

Nakon objavljivanja Izvještaja o napretku, BiH je ispunila još jedan prioritet iz Mišljenja nakon što je Savjet ministara usvojio Strategiju javnih nabavki.

"Ustavna struktura BiH je od presudnog značaja za evropsku bezbjednost Uprkos brojnim prednostima jedinstvene ustavne strukture Bosne i Hercegovine (BiH), neki zapadni zvaničnici pokušavaju da podriju Ustav BiH u korist centralizovanog i striktno većinskog sistema u kom bi Srbi i Hrvati bili marginalizovani, a Bošnjaci — i potencijalno islamistički stranke — držali svu vlast. Takvi zvaničnici ne prepoznaju ključan značaj ustavne strukture BiH za evropsku bezbjednost. Čak i dok BiH radi na pristupanju EU, ova zemlja ostaje – kao što je bila više od tri decenije – najopasniji izvor terorizma u Evropi", navedeno je u ovom dokumentu.

Zabrinutost zbog terorističkih prijetnji koje dolaze iz BiH primijetile su mnoge zapadne vlade i drugi izvori. Na primjer, američki Stejt department prošle godine piše: "Terorističke grupe nastavljaju da planiraju moguće napade u BiH".

Francuski predsjednik Emanuel Makron je 2021. godine, govoreći o prisustvu džihadista u BiH, nazvao zemlju "tempiranom bombom".

Prema podacima koje je objavio Centar Vilson u Vašingtonu, BiH je među evropskim zemljama imala najveći broj građana koji su otišli da vode džihad u Siriji i Iraku.

"Vodeći njemački časopis `Špigl` 2016. godine piše: `Radikalni islamisti pronašli su novo utočište u Bosni. Regrutuju borce, promovišu džihad i propovijedaju fundamentalističko tumačenje islama – odmah na granici Evropske unije… . . Nedavno je utvrđeno da postoje 64 ilegalne muslimanske zajednice koje se sumnjiče za radikalizam. Nedavna dešavanja na Bliskom istoku i demonstracije u BiH grupa naklonjenih Hamasu samo su pojačale ovu zabrinutost. BiH je jedina zemlja u Evropi za koju je Izrael podigao nivo opasnosti za putovanja na nivo ispod najvišeg", navedeno je u izvještaju.

Izrael Izraelcima preporučuje da "izbjegavaju nepotrebna putovanja" u BiH i upozorava: "Terorističke ćelije su motivisane da nanesu štetu Izraelcima".

Najradikalniji islamistički elementi u društvu BiH proizašli su iz rata u BiH, perioda kada je veliki broj džihadista, uključujući Osamu bin Ladena i dvojicu otmičara koji su učestvovali u napadu 11. septembra, došao u BiH da pomognu bošnjačkoj armiji u borbi protiv Srba i Hrvata. Bošnjačka vojska uključila je strane džihadiste u odred koji je nazvan "El Mudžahid", poznat po teroru nad borcima i civilima i odrubljivanju glava.

Nakon rata odred "El Mudžahid" je razoružan, ali su, nažalost, neki od ključnih stranih džihadista ostali u BiH uz pomoć naklonjenih bošnjačkih zvaničnika.

Lokalni sljedbenici stranih mudžahedina nastavljaju da šire džihadističku ideologiju u određenim bošnjačkim dijelovima zemlje, a, kako izvještava Radio Slobodna Evropa/Radio Sloboda, "strani borci su radikalizovali neke Bošnjake".

"Godine 2015. naoružani Bošnjak napao je policijsku stanicu u Zvorniku u Republici Srpskoj, ubivši jednog policajca i ranivši, ispalio je 105 hitaca na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, ranivši stražara ambasade; bošnjački islamistički terorista je 2010. godine digao u vazduh zgradu policije u Bugojnu, ubivši jednog policajca i ranivši nekoliko drugih", navedeno je u izvještaju.

Naklonjenost političkog Sarajeva prema radikalnoj ideologiji objašnjava zašto nema dovoljno političke volje da se BiH oslobodi opasnih džihadističkih elemenata.

"Ako postoji bilo kakva sumnja u pogledu daljeg postojanja uticaja ovih radikalnih ideologija u BiH, potrebno je samo uzeti u obzir veoma blag tretman prema borcima ISIL-a koji se vraćaju u BiH, a kojima su sudovi u BiH izrekli tek simbolične kazne.

Ovaj sistem, pored toga što čuva mir i stabilnost među narodima u BiH, doprinosi bezbjednosti BiH i Evrope time što sprečava koncentraciju potpune moći u rukama bilo koje radikalne stranke, islamističke ili neke druge.

Da bi se smanjila teroristička prijetnja iz BiH, potrebno je, prije svega, s oprezom pristupati određenim bošnjačkim političarima koji nose masku umjerene i demokratske politike iako njihova prošlost, odnosi i pisanje pokazuju privrženost radikalnoj Alija Izetbegović, Islamska deklaracija.

U izvještaju je navedeno da je od presudnog značaja podržati ustavni sistem BiH, uključujući njenu strukturu, i odredbe koje osiguravaju učešće Srba i Hrvata u političkom procesu BiH, jer su ovi koraci važni ne samo za bezbjednost BiH nego i Evrope i svijeta.

U izvještaju se dalje ukazuje da Kristijan Šmit uživa vrhovnu, neograničenu vlast da vlada cijelom BiH s obzirom da je izdao jedanaest nepromišljenih odluka u BiH, uključujući i odluku o izricanju zatvorskih kazni onima koji odbijaju da prihvate njegovo pravo na neograničenu despotsku vladavinu.

"Nijemci, koji su Šmita nametnuli građanima BiH, zajedno sa vladama SAD, Velike Britanije i nekoliko drugih zapadnih sila, ne bi dozvolili da neizabrani strani mediokritet poput Šmita nesputano vlada ni seoskom zajednicom, ali su postavili ne samo za gospodara cijele BiH, bez ikakvog nadzora, sudskog ili drugog, nego će sankcionisati i kriminalizovati svakoga u BiH ko se usudi da se usprotivi njegovim nepromišljenim ediktima. Najveći Šmitov pobornik, SAD, nastale su kao država zbog protesta protiv legitimnog parlamenta i britanske krune samo zato što su kolonijama uvele porez bez demokratskog učešća njihovih stanovnika", navedeno je u ovom dokumentu.

U intervjuu "Večernjem listu" iz januara 2024. godine, Šmit je dao apsurdne izjave u prilog svojoj lažnoj tvrdnji da je legitimno imenovan na funkciju visokog predstavnika, iako Savjet bezbjednosti UN nikada nije odobrio njegovo imenovanje.

U komentaru koji pokazuje, ili bezobzirnu neiskrenost ili potpunu neupućenost u sadržaj Dejtonskog sporazuma, Šmit kaže da Dejtonski sporazum daje tzv. Savjetu za sprovođenje mira /PIK/ ovlašćenje da imenuje visokog predstavnika, ističući da "U PIK-u po dejtonskom sistemu ne postoji pravo na veto".

"U stvari, ne postoji pravo na veto u PIK-u zato što se u Dejtonskom sporazumu PIK ni ne pominje, niti se uopšte razmatra kao takav. Dejtonski sporazum, uz 31. izvještaj Republike Srpske Savjetu bezbjednosti UN, ovlašćenja pozicije visokog predstavnika povjerava imenovanje visokog predstavnika Savjetu bezbjednosti UN, a PIK-u koji ne daje nikakvu ulogu niti ga uopšte pominje. PIK nije ništa drugo do ad hok, samoimenovana grupa zemalja bez pravnog postojanja i bez ikakvih zakonskih ovlašćenja. Kako je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava, PIK je tek `neformalna grupa država`, pPokušaj nekolicine zemalja, koje su same sebe imenovale u PIK, da Šmita imenuje kao nadzornika da ukine demokratiju u BiH i njom vladao dekretom predstavlja protivpravno upražnjavanje sirove, neokolonijalne moći", navedeno je u izvještaju.

U istom intervjuu Šmit pominje i Savjet bezbjednosti UN rekavši da je to "isti Savjet bezbjednost kom ja podnosim svoje izvještaje kao visoki predstavnik i koji me prihvata kao takvog".

"Šmitova tvrdnja da ga Savjet bezbjednosti UN prihvata kao visokog predstavnika bezočna je laž. Savjet bezbjednosti nikada, ni na koji način, Šmita nije prihvatio kao visokog predstavnika. Šmitova praksa da Savjetu bezbjednosti šalje periodične izvještaje tvrdeći da je visoki predstavnik tu činjenicu ni na koji način ne mijenja. Neki pojedinačni članovi Savjeta bezbjednosti pretvaraju se da je Šmit visoki predstavnik, ali sam Savjet nikada, ni na koji način, nije prihvatio njegovo pseudoimenovanje. Šmit nema nikakva ovlašćenja. On je jednostavno običan njemački državljanin koji laže u pokušaju da opravda svoju nelegitimnu despotsku moć nad drugom, suverenom zemljom", navedeno je u izvještaju.

Iz Vlade poručuju da Šmit to zna, i svako ko je ikada čitao Dejtonski sporazum to zna. Čak ni legitimni visoki predstavnik nema zakonska ovlašćenja da donosi zakone Određene zemlje tvrde da Šmit ima pravna ovlašćenja da nameće zakone dekretom – što mediji često nekritički ponavljaju, iako je to očigledna laž.

"Šmitova da je namjesnik BiH modernog doba bila bi smiješna da apsurdnu tvrdnju ne promovišu moćne države i određeni bošnjački zvaničnici i institucije u BiH pod njihovom kontrolom. U stvari, čak i da je Šmit legitimno imenovan na funkciju visokog predstavnika, njegove odluke kojima navodno donosi zakone u BiH bilo bi flagrantno nezakonite, kako prema Ustavu BiH, tako i prema međunarodnom pravu. Visoki predstavnik koji je prvi sebi dao pravo da koristi bonska ovlašćenja Karlos Vestendorp, otvoreno je priznao nezakonitost prigrabljivanja vlasti. Nijedna strana sila koja podržava Šmitova neograničena ovlašćenja nikada nije ni pokušala da artikuliše uvjerljiv pravni argument u prilog legalnosti despotskih ovlašćenja na koja su pravo polagali uzastopni visoki predstavnici, a sada i Šmit, a to je zato što ti argumenti ne postoje", navedeno je u izvještaju.

Ne može biti očiglednije, bilo kome ko poznaje Ustav BiH, da neizabrani stranac koji donosi zakone flagrantno krši Ustav BiH, koji uspostavlja i garantuje demokratski ustavni sistem u kom zakone donosi samo zakonodavna vlast.

Neki zagovornici takozvanih bonskih ovlašćenja koja su prisvojili i Šmit i visoki predstavnici prije njega neistinito tvrde da su sveobuhvatna ovlašćenja koja dozvoljavaju vladavinu odlukama predviđena Dejtonskim sporazumom.

"Ni u jednom dijelu Sporazuma ne pominje se, ne implicira, pa čak ni predviđa ništa što bi iole ličilo na takva ovlašćenja. Dejtonski sporazum sa takvim apsurdnim i uvredljivim odredbama nikada ne bi bio prihvaćen. Visoki predstavnik je institucija koju su strane potpisnice Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma ovlastile da djeluje, sa strogo ograničenim mandatom, kao koordinator međunarodnih aktivnosti u pogledu civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma i da stranama pomaže u njihovim naporima", navodi se u ovom izvještaju.

U Aneksu 10, strane traže da visoki predstavnik učestvuje u aktivnostima kao što su "praćenje", "održavanje bliskih kontakata sa stranama", "pomaganje", "prisustvovanje sastancima donatorskih organizacija", "podnošenje izvještaja", "davanje smjernica" komesaru Međunarodnih operativnih policijskih snaga.

"Iz Aneksa 10 izostaje čak i najmanji nagovještaj da je visoki predstavnik ovlašćen da donosi odluke koje su obavezujuće po BiH i njene građane. Zagovornici takozvanih bonskih ovlašćenja, implicitno priznajući da ne postoji stvarna odredba Dejtona koja ih predviđa, često se pozivaju na jednu klauzulu Aneksa 10 kojom se visoki predstavnik određuje kao `vrhovni autoritet na terenu u pogledu tumačenja` Aneksa 10, koji nosi naziv Sporazum o civilnoj implementaciji mirovnog sporazuma", navedeno je u izvještaju.

Dejtonski sporazum ne pominje PIK, niti razmatra njegovo formiranje, a još mu manje daje bilo kakvo pravno ovlašćenje. PIK nije formirao ni Savjet bezbjednosti UN ni bilo koji drugi međunarodni organ, niti je takvo tijelo utvrdilo njegov sastav i članove ili mu dalo bilo kakva pravna ovlašćenja.

"PIK nema osnivačka akta, nema pravilnik, pa čak ni poslovnik, nema mehanizam izvještavanja i nema nikakav pravni osnov. Termin `bonska ovlašćenja` potiče iz izjave koju je PIK izdao na konferenciji održanoj u njemačkom gradu Bonu. U izjavi iz decembra 1997. godine `pozdravlja se namjera visokog predstavnika da koristi svoj vrhovni autoritet na terenu u pogledu tumačenja Aneksa 10 s ciljem donošenja obavezujućih odluka`", navedeno je u izvještaju.

U martu 2024. godine, u najavi agresivne antidemokratske odluke kojom navodno donosi 114 amandmana na Izborni zakon BiH, Šmit, ispoljavajući nevjerovatan nedostatak osjećaja za ironiju, kaže: "Svako ko ne želi da prihvati temelje demokratskog društva lišava ljude budućnosti ove zemlje".

"Najosnovniji element demokratskog društva je da zakone donosi izabrano zakonodavno tijelo, a ne neizabrani pojedinac. Šmit i njegove pristalice unutar i izvan BiH, odbijanjem da prihvate temelje demokratskog društva lišavaju BiH njene budućnosti", zaključuje se izvještaju. 

(Srna)