Srđan Rajčević: Internet je znanje u džepu

Postoji li način da djeca sigurno „surfaju“, može li se ostati anoniman na socijalnim mrežama i imamo li načine i sredstva da se borimo sa virtuelnim kriminalcima, saznajte u nastavku.

- Prva epizoda emisije „e.Srpska“ emitovana je 20. novembra. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

„Kada je formirana Agencija za informaciono društvo Republike Srpske, eksplicitno joj je određen i zadatak podizanja svijesti o ulozi informaciono-komunikacionih tehnologija u vremenu u kojem živimo. Ovaj zadatak smo shvatili ozbiljno, i nakon što smo uspostavili komunikacione kanale na većini društvenih mreža, portalu, a odnedavno putem bloga, zamisao nam je bila da pokrenemo i jednu televizijsku emisiju, dostupnu na čitavoj teritoriji Republike Srpske. Radio-televizija Republike Srpske, kao javni servis, došla je kao logičan i pouzdan partner i zahvaljujući entuzijazmu i trudu ljudi iz obje institucije za rezultat imamo „e.Srpsku“, emisiju posvećenu promociji IKT.
Namjera nam je da putem „e.Srpske“ u što većoj mjeri edukujemo, informišemo i uopšte, promovišemo sve ono što je aktuelno u kibernetičkom svijetu. U nekoliko dobro koncipiranih rubrika nastojimo zaokružiti ovu oblast sa različitih aspekata, od komunikacije putem društvenih mreža do razvoja softvera, od predstavljanja hardverskih noviteta do promocije mladih i stručnih ljudi koji će u vremenu koje dolazi činiti suštinu onoga što nazivamo digitalnom ekonomijom, ili ekonomijom znanja.“

- Posebno je interesantna rubrila „e.Mladi“, gdje pružate priliku mladim ljudima koji se bave tehnologijom da predstave svoj rad. Na koji način pronalazite talente i mogu li oni vama da vam se jave?

„Talenti su svuda oko nas, potrebno im je samo pružiti šansu u smislu medijskog proboja i izlaska na javnu scenu putem koje će plasirati svoje ideje, znanje i trud. U ovim ranim fazama razvoja emisije, kada se ona još uvijek na određen način oblikuje, predstavljamo informatičke projekte i preduzetnike koji su već duže vrijeme prisutni. Naravno, redakcija je u potpunosti otvorena za nove sadržaje, pa se zainteresovani mogu javiti na mejl adresu: [email protected] ili putem nekog od telefona RTRS, a svakako i putem društvenih mreža na adresu RTRS ili AIDRS.“

- Ovih dana mnogo se priča o govoru mržnje na Internetu. Jedni predlažu donošenje zakona koji će sankcionisati „raspirivače mržnje“, drugi tvrde da je Internet posljednji istinski slobodan medij i da bi ga takav zakon zauvijek promijenio, i to ne nabolje... Šta Vi mislite?

„I u ranijim medijskim istupima, kada je bilo govora o temi kibernetičkog kriminala, klevete, i drugih prestupa na internetu govorio sam da je najmanje bitno šta ja ili neko drugi misli. Bitno je šta kaže zakon. A zakon je tu eksplicitan, internet nije anarhičan prostor i svi pravni instituti važe bez obzira u kojem obliku se vrši određeno krivično djelo ili pravi prestup koji je kažnjiv po zakonu. Sve suprotno je zabluda. U Sjedinjenim Američkim Državama npr. ili u Evropskoj Uniji postoji dovoljno razvijeno zakonodavstvo iz kog je proizašla dugogodišnja sudska praksa. Ako bi analizirali sve te sudske presude koje se odnose na djela počinjena u kibernetičkom prostoru, uvidjeli bi do koje mjere su zakonodavci shvatili ulogu interneta u jednom modernom društvu. Naše zakonodavstvo je tu još uvijek pasivno, iako su na snazi ključni zakoni koji, u skladu sa rješenjima iz evropske pravne stečevine, pružaju solidnu osnovu za razvoj informacionog društva.

Što se tiče klevete na internetu, mislim da bi bilo logično povući paralelu sa konvencionalnim medijima kao što su štampa, televizija i sl. Svaka redakcija i odgovorni urednici u tim medijima vode računa o onome što objavljuju, nastojeći pronaći balans između mišljenja, što je zakonom i ustavom zaštićena kategorija promovisana kroz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i iznošenja neistinitih informacija što predstavlja osnov za podnošenje tužbe po osnovu propisa koji regulišu klevetničko djelovanje. U Bosni i Hercegovini postoje već dugi niz godina zakoni o zaštiti od klevete na entitetskim nivoima i na nivou Brčko distrikta koji se primjenjuju bez obzira na način na koji se kleveta ispoljava, bilo u štampanom ili digitalnom obliku. Prema tome, svako ko iznosi neistinite tvrdnje, a ne mišljenje o određenoj osobi ili njenim postupcima mora da vodi računa o tome da je podložan sankciji po zakonu. Tužba se podnosi mjesno nadležnom sudu i pokreće se parnični postupak.

Sa druge strane, Zakon o elektronskom poslovanju Republike Srpske decidno propisuje da je za protivzakonit sadržaj, ili sadržaj kojim se povređuju nečija prava odgovoran isključivo njegov autor. Odgovornost prenosnika, odnosno portala, internet provajdera i svih drugih oblika „pružaoca usluga informacionog društva“, kako to ZEPRS definiše, svedena je na minimalnu mjeru po uzoru na međunarodno i evropsko zakonodavstvo. Ipak, u slučaju da postoje naznake izvršenja krivičnog djela ili ukoliko je pokrenut parnični postupak, sud ili upravni organ može naložiti mjeru uklanjanja spornog sadržaja. Ukoliko se prenosnik na ovu mjeru ogluši, on postaje odgovoran. Ovo su sve zakonske odredbe, a ne moje ili bilo čije mišljenje, i one su kreirane po uzoru na međunarodna rješenja.

Kada je riječ o komentarima na tekstove objavljene na Internetu, držim da bi najbolje rješenje i po same vlasnike portala i po posjetioce bilo povećati nadzor nad njihovom objavom. Ukidanje komentarisanja je krajnja mjera. Prvo bih nastojao da uspostavim balans koji bi garantovao očuvanje reputacije portala i dao veći fokus na sam sadržaj, a manji na mišljenja čitalaca."

- S obzirom da će u okviru Vaše agencije uskoro djelovati i Odjeljenje za informacionu bezbjednost, recite nam kako će to doprinijeti sigurnijem boravku običnog građanina u „sajberspejsu“?

"Odjeljenje za informacionu bezbjednost (OIB) je organ uspostavljen Zakonom o informacionoj bezbjednosti koji je u Republici Srpskoj donesen 2011. godine. Njegova nadležnost je, kako zakon navodi, koordinacija prevencije i zaštite od računarskih bezbjednosnih incidenata na internetu i drugih rizika bezbjednosti informacionih sistema republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave, pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja i drugih pravnih i fizičkih lica koja ostvaruju pristup ili postupaju sa podacima u elektronskom obliku. Trenutno se finaliziraju radovi na uspostavljanju OIB i o početku njegovog rada javnost će biti blagovremeno obavještena. Već do kraja tekuće godine u rad ćemo pustiti portal na kojem će se nalaziti sve relevantne informacije u vezi sa bezbjednostim propustima široko korišćenih softverskih aplikacija, pa će svi oni na koje se zakon odnosi biti u mogućnosti djelovati i prije nego se desi bezbjednosni incident ili nastane šteta. Zakon takođe propisuje i donošenje određenih mjera i standarda informacione bezbjednosti koji se odnose na infrastrukturu koja se štiti. Mi smo i mjere i standarde već donijeli i oni su na snazi. Takođe smo podnijeli aplikaciju u međunarodne i svjetske asocijacije tzv. CERT (Computer Emergency Response Team) tijela, čime ćemo ostvariti neophodnu saradnju i razmjenu mišljenja i ideja sa nadležnim organima iz drugih država."

- Koliko je lako (ili teško) locirati nekoga ko pod lažnim imenom ili s lažnim nalogom na Facebooku ili Twitteru prijeti nekome ili radi nešto kažnjivo? Ima li RS resurse i kadrove da može brzo i efikasno da djeluje u ovakvim slučajevima?

"To zavisi od tehničkog znanja kojim prestupnik raspolaže. Postoje, naravno, brojne tehnike koje omogućavaju anonimno djelovanje, ali ukoliko su istražni organi dovoljno edukovani i tehnološki osposobljeni, uvijek je moguće utvrditi nečiji identitet. Konstrukcija interneta i pratećih tehničkih protokola komunikacije su takvi da je nemoguće u potpunosti izbrisati tragove i tu su manji problem društvene mreže, a daleko veći krivična djela koja se odnose na penetraciju zaštićenih informacionih sistema i pričinjavanje štete.
Pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske već nekoliko godina djeluje posebno odjeljenje koje se bavi istražnim radnjama iz oblasti visokotehnološkog kriminaliteta. Po mojim informacijama, ovo je trenutno najbolje osposobljena jedinica u Bosni i Hercegovini, iako se i u drugim policijskim agencijama vrše pripreme i osposobljavanje za vršenje ovih istraga. Mislim da će se, shodno povećanju izvršenja ovih krivičnih djela sve više paženje posvećivati ovim pitanjima."

- S obzirom na Vaše znanje, iskustvo i na to da ste veoma aktivni na društvenim mrežama, imate li savjet za roditelje koji žele da njihovo dijete koristi Internet, ali da ga istovremeno zaštite od njegovih „mračnih“ strana? Postoji li, u praksi, potpuno siguran način za to?

"Siguran način ne postoji, ali je moguće povećati svijest i roditeljsku pažnju o tome šta djeca rade na internetu. To je po meni jedini alat koji roditeljima stoji na raspolaganju. Naravno, postoje i određene specijalizovane softverske aplikacije koje rizike mogu umanjiti, ali nikada u potpunosti eliminisati. Dakle, razgovarati i objasniti šta je dozvoljeno, a šta ne. Internet je unaprijedio čovječanstvo, ali postoje i, kako ste ih nazvali, «mračne strane» koje nisu zanemarljive. Što je više ovih tema u medijima, tim bolje. U prvoj emisiji „e.Srpske“ smo se fokusirali upravo na ovo pitanje."

- Bez obzira na “trolove”, potencijalnu zloupotrebu, i sve druge manje lijepe stvari, Internet je, složićete se, uglavnom dobra i korisna stvar. Koje su, po Vašem mišljenju, njegove najbolje strane, prednosti i vrijednosti?

"Do prije desetak ili više godina niko nije mogao zamisliti da u džepu posjedujete sve znanje svijeta. Sada je to stvarnost. Za mene je to najveća vrijednost interneta. Često tvrdim da je to najveće tehnološko dostignuće čovječanstva, a istovremeno i njegov najveći reformator, jer je od zemaljske kugle napravio gradić u kojem se, stiče se utisak, svi poznaju."

(Vesna Kerkez, MONDO)