Univerzitetski profesor Emil Vlajki rekao je da u Srebrenici u julu 1995. godine nije bilo genocida.
On tvrdi da je ''srebrenički mit'' stvoren da bi se opravdala agresija na Jugoslaviju, posebno na srpski narod, ističući da ostaje pitanje koliko će vijekova Srbi patiti zbog, navodno, počinjenog genocida.
Koristeći materijale iz stranih, zapadnih izvora, Vlajki navodi da je prvo pokušano sa drugim "mitovima", na primjer sa "sarajevskim masakrima"(Markale i Ulica Vase Miskina), ali pošto je to traljavo izvedeno i ti "mitovi" su pali u vodu, onda su američki centri za psihološko ratovanje isplanirali Srebrenicu.
Riječ je o dugoročnom i kompleksnom planu, od proglašenja srebreničkog područja "zaštićemom zonom", dizanja medijske buke o nemogućim uslovima života u toj zoni, koncentrisanja više hiljada muslimanskih boraca u tom području, pa sve do uvjeravanja rukovodstva u Sarajevu da Srebrenicu treba predati Srbima.
"Američki `psi-ratnici` imali su jednostavnu računicu. Srbi će se, vjerovatno, osvetiti jednom dijelu Orićevih bandi koje su napravile pokolj Srba u mjestima oko Srebrenice. Jedan broj muslimanskih boraca će izginuti u proboju, jedan broj će biti zarobljen i zatvoren, dio će se povući iz Srebrenice prije predaje, a dio Muslimana iz Srebenice je već bio mrtav, ko zna na kojim ratištima", navodi Vlajki.
On dodaje da je skoro izvjesno da masakra, pogotovo onog u obimu koji mu se pripisuje, nije bilo, ali da su zato stvorene sve medijske pretpostavke za socijalnu konstrukciju srebreničke tragedije.
Vlajki naglašava da su Srbi prihvatili "trojanskog konja" neoprezno, tačnije, nemedijski su se ponijeli nakon ulaska u Srebrenicu i dozvolili su zapadnoj propagandnoj mašineriji da se razmaše.
"Sebrenica je postala jedan od najvećih mitova dvadesetog vijeka. Srbi su bili optuženi za najstravičniji masakr počinjen u Evropi nakon Hitlerovog vremena. Sve zločinačke akcije, laži i agresije koje je međunarodna zajednica izvela protiv srpskog naroda počele su dobijati legitimitet", ističe Vlajki.
On navodi da je taj mit proradio u tolikoj mjeri da su ljudi na Zapadu dobili Pavlovljeve uslovne eflekse - čim se kaže "Srbi", oni pomisle na Srebrenicu.
Vlajki kaže da cinizmu međunarodne zajednice nema kraja: "Ona, ne samo što je Srbe bombardovala, demonizovala i ucjenjivala, nego je htjela da se sami Srbi osjećaju krivima zbog tragedije koja im je nametnuta. Ostaje pitanje koliko će vijekova Srbi patiti zbog, navodno, počinjenog genocida u Srebrenici".
Prema njegovim riječima, zločin u Srebrenici ima dvije faze - onaj koji su počinile muslimanske snage pod komandom Nasera Orića nad Srbima i isprovocirani zločin Srba nad Muslimanima.
Vlajki ističe da Zapad "ni da zucne" o stradanjima srebreničkih srpskih civila, odnosno zločinima koje su počinile Orićeve snage.
On konstatuje da je Zapad, u sprezi sa dijelom tadašnjeg muslimanskog rukovodstva, projektovao zločin koji su Srbi počinili nad Muslimanima.
"Očito je da je Srebrenica data Srbima na tanjiru. Orić je sa svojim štabom helikopterom prebačen sedam dan prije njenog pada. Dan prije pada ukupna muška populacija napustila je Srebrenicu, uključujući i 5 000 pripadnika Armije BiH, a u Srebrenici je ostalo oko 300 muškaraca", naglašava Vlajki.
On ističe da je sporan i broj pobijenih zarobljenih Muslimana, jer se razlikuje broj deklarativno nestalih osoba i forenzičkih nalaza ostataka tijela, naglašavajući da, osim za nekoliko stotina lica, gdje je stvar očita, za druga nađena tijela nije jasno pod kojim okolnostima i kada su poginula ili umrla.
Prema njegovim riječima, masovne grobnice su uobičajena stvar u ratnim vremenima kada se vrši asanacija terena kako ne bi došlo do masovnih zaraza.
Vlajki je ponovio da srpski zločin nad Muslimanima u Srebenici nije genocid.
On navodi pravne definicije i kvalifikacije ovog pojma, kao i činjenicu da se, kada se vrši genocid, neselektivno ubijaju pripadnici neke zajednice, a ne ostavljaju se u životu reproduktivno sposobne osobe, odnosno žene i djeca.
"Time što je Međunarodni sud pravde proglasio zločin nad Muslimanima u Srebrenici u julu 1995. godine genocidom, direktno se obezvrijeđuju i ponižavaju Jevreji stradali u Drugom svjetskom ratu. Jer da su nacisti postupali kao Srbi, da su poštedjeli žene, djecu i stare, u tom genocidu nastradalo bi manje od polovine Jevreja", naglasio je Vlajki.
(Srna)
