Predsjedavajući sudija u slučaju Perišić, Bakone Moloto, suprotstavio je svoje mišljenje presudi srpskom generalu i tražio oslobađanje.
Tadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, generala Perišića, Tribunal je osudio na 27 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina nad Muslimanima i Hrvatima u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici, 1993-95.
U izdvojenom i suprotnom mišljenju, sudija Moloto ocijenio je da generala Perišića valja osloboditi krivice za pomaganje i podržavanje zločina u Sarajevu i Srebrenici.
Advokat Novak Lukić, koji brani Perišića, za Fonet je rekao da jedini stalni sudija tog vijeća, predsjedavajući Moloto, bio za to da se Perišić oslobodi po svim tačkama optužnice, ali su ga preglasala dvojica povremenih sudija.
"Imamo rok od 30 dana, analiziraćemo presudu koja ima više od 500 strana, ali u svakom slučaju uložićemo žalbu", rekao je Lukić.
Predsjedavajućeg Molotoa iz Južne Afrike su, pri donošenju presude, preglasali članovi pretresnog vijeća, Francuskinja Mišel Pikar (Mićelle Picard) i Argentinac Pedro David.
U suprotnom i izdvojenom mišljenju, sudija Moloto je ocijenio da je "to što je general Perišić dostavljao pomoć VRS suviše udaljeno od zločina počinjenih u ratu da bi bilo okvalifikovano kao pomaganje i podržavanje tih zločina".
"Zaključiti suprotno, kao što je uradila većina sudija, znači kriminalizovati vođenje rata, što nije zločin prema statutu Tribunala", naglasio je predsjedavajući sudija.
On je postavio i pitanje "gdje je granica", odnosno da li bi se i "proizvođač koji snabdijeva armiju oružjem kojim se zatim čine zločini u ratu mogao smatrati krivično odgovornim".
"Vrijedno je pomenuti da, uprkos brojnim prilikama, nijedan nadređeni oficir nije pred Tribunalom bio optužen za pomaganje i podržavanje zločina njegovih vojnika samo zato što im je dao oružje i poslao ih u rat, a oni su počinili zločine. Za razliku od tog primjera, general Perišić nije snabdijevao svoje vojnike, već vojnike druge vojske, što ga još više udaljava od zločina", podvukao je sudija Moloto.
Po njegovom izdvojenom mišljenju, "budući da nije bio optužen nijedan nadređeni oficir koji je snabdio svoje vojnike oružjem, nije trebalo da bude optužen ni general Perišić, koji je snabdijevao drugu vojsku".
Prihvatajući da je Vojska Republike Srpske u značajnoj meri zavisila od VJ, sudija Moloto je "neprimerenim" nazvao zaključak iz presude da je Perišićeva pomoć, stoga, "imala značajan efekat na počinjenje zločina".
Sudija Moloto je istakao da je tužilaštvo moralo dokazati da je Perišić pružao pomoć direktno usmjerenu na počinjenje zlocina, a da tokom suđenja za to nije bilo dokaza.
Uz prihvatanje da je suđenje Perišiću "prvi put jasno pokazalo direktnu vezu između SR Jugoslavije i zločina počinjenih u Srebrenici i Sarajevu", sudija Moloto je podsjetio da je individaulna odgovornost, a ne odgovornost država, fundamentalni princip krivičnog prava.
Imajući to u vidu, po izdvojenom mišljenju sudije Molotoa, ne može se ignorisati činjenica da se "odnosi među državama često učvršćuju dostavljanjem značajne vojne pomoći".
Djelovanje mnogih armija u svijetu zavisi od te pomoći, a ako se prihvati zaključak većine sudija iz presude - uz zanemarivanje da ta pomoć mora biti direktno usmjerena na činjenje zločina - vojni i politički lideri koji je, širom svijeta, dostavljaju, po sudiji Molotou, mogu biti optuženi za pomaganje i podržavanje.
"Iz navedenih razloga, ja sam mišljenja da Perišić nije individualno krivično odgovoran za zločine počinjene u Sarajevu i Srebrenici", naglasio je predsjedavajući pretresnog vijeća.
Pretresno vijeće Tribunala proglasilo je generala Perišića (67) krivim za pomaganje i podržavanje artiljerijskih i snajperskih napada na civile u Sarajevu sa položaja VRS 1993-95; ubistva oko 7.000 Muslimana i premještanja stanovništva Srebrenice u julu 1995. godine, kao i raketnih napada na Zagreb sa polozaja snaga Republike Srpske Krajine (RSK) u maju 1995.
(MONDO/agencije)