Potopili bi brod radi prijateljstva!

U Hrvatskoj se sa animozitetom gleda na ovaj brod koji je u jesen 1991, na početku rata u SFRJ, otvarao vatru.

Hercegnovski ronilac Dragan Gačević predložio je da Crna Gora nekadašnji VPBR-31 „Slit“, u dogovoru sa Hrvatskom, namjerno potopi u blizini morske granice dviju država i od njega napravi ronilačku atrakciju za takozvani vrek dajving, a koju bi koristili ronioci iz obje države.

Gačević je „Vijestima“ potvrdio da je za ovu inicijativu dobio podršku mnogih kolega-ronilaca iz regiona, ali i pojedinih turističkih radnika svjesnih koliko ovako atraktivan ratni brod, namjerno potopljen van plovnih puteva, na relativno maloj dubini dostupnoj što širem krugu akvanauta, može značiti za dalji razvoj vrlo unosnog ronilačkog turizma.

Vlada Crne Gore je prije dvadesetak dana usvojila dokument nazvan „Predlog rješavanja statusa broda raketna fregata RF-31“, kojim je praktično zakucala posljednji ekser u mrtvački sanduk nekada jednog od najjačih ratnih brodova bivše SFRJ.

“Vlada je donošenjem ovakve odluke u vezi sa statusom RF-31 napravila prvi korak u pravcu eventualne realizacije ove ideje, samo još da shvati da bi im taj brod kao potopljena olupina na dnu mora bio finansijski mnogo korisniji nego da ga jednokratno prodaju kao staro gvožđe u neko rezalište”, istakao je Gačević, dodajući da namjerno potapanje starih brodova za potrebe ronilačkog turizma i stvaranje vještačkih grebena nije novina, već uobičajena stvar u svijetu.

Usvajanjem tog dokumenta Vlade, RF-31, javnosti mnogo poznatiji pod imenom i oznakom koje je nosio u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici kao VPRB-31 „Split“, formalno je prestao da bude ratni brod i proglašen je sekundarnom sirovinom.

“To praktično znači da se RF-31 više na prodaju neće nuditi kao borbeno sredstvo, odnosno ratni brod, već kao sekundarna sirovina – staro gvožđe. Sa broda će biti uklonjeno naoružanje i specifična vojna oprema, prije nego što on bude ponuđen kupcima”, rečeno je „Vijestima“ u krugovima bliskim Ministarstvu odbrane.

Hrvatski šef stručne grupe za sukcesiju materijalnih sredstava JRM-a Stjepan Bernardić, o ideji južnih sujeda da "Split" pošalju na morsko dno poručuje: "Crnogorci, potopite otetu flotu, otvorite podvodni Diznilend, a zaradu dajte Hrvatskoj!"

"Slobodna Dalmacija" ocjenjuje da su, nudeći splitskom gradonačelniku Željku Kerumu da potopi razarač „Split“ ispred Boke Kotorske, u Crnoj Gori Kerumu, ni krivom ni dužnom, namijenili ulogu kakvu je imao Jul Briner kad je, glumeći partizanskog borca, u rijeku Neretvu dinamitom potopio istoimeni most.

"Međutim, potapanje broda, koji uzred budi rečeno po sukcesijkom ključu pripada Hrvatskoj, Crnoj Gori može donijeti neslućenu zaradu kao podvodna atrakcija, a Kerumu blamažu ako prihvati taj 'danajski dar'”, ocjenjuje hrvatski list.

"Uz pretpostavku da bi u srcu ljetne sezone dnevno moglo biti minimalno četrdesetak ronilaca zainteresiranih za razgledavanje 90 metara dugog razarača, dolazimo do 12.000 dolara zarade na dan. Ako pomnožimo tu brojku s 90 dana, koliko traje puna sezona u Crnoj Gori, zarada bi bila milion dolara. I to samo u tri mjeseca! U sljedećih sto godina eksploatacija olupine donijela bi sto miliona dolara zarade", proračunali su u Hrvatskoj.

Dva su Bernardićeva predloga Crnogorcima: prvi - neka potope i svu drugu flotu "koju su oteli", sve brodove, jedrilice, jedrenjake, podmornice i neka tako postanu vlasnici najvećeg “vrek dajvinga” na svijetu. I drugi - novac dobijen od ulaznica u “podvodni Diznilend” neka Crnogorci uplaćuju idućih 100 godina na račun Hrvtatske, "a na ime odštete za oteto".

"Time će Hrvatsku pravično obeštetiti, a sebi će stvoriti konačno vlastitu, autohtonu stogodišnju crnogorsku ronilačku tradiciju", predlog je stručnjaka Bernardića.

Zbog opasnosti od nepoznatih količina azbesta čije bi kancerogene čestice morske struje od Otranta mogle donijeti prema Cavtatu i Dubrovniku, Ministarstvo zaštite životne sredine Hrvatske hitno će zatražiti preko Ministarstva spoljnih poslova Hrvatske informaciju od Crne Gore vezanu uz navedeni slučaj.

RF-31 već šest-sedam godina nije u operativnom sastavu Mornarice Vojske SCG, odnosno Mornarice VCG koja ga je preuzela.

Ministarstvo odbrane tvrdi da je u proteklom periodu imalo velike troškove za održavanje RF-31.„Split“ se do januara 2008. nalazio na vezu u nekadašnjem MTRZ „Sava Kovačevič“ u Tivtu, odakle je, nakon što je tivatsko vojno brodogradilište kao plac za marinu i stanove za tržište prodato kanadskom milijarderu Piteru Manku, prebačen na novi mrtvi vez u krugu vojnog objekta Pristan na Luštici.

Tamo RF-31 već tri godine propada bukvalno napušten jer na brodu nema nijednog člana stalne posade, već su ga povremeno obilazili stražari u Pristanu i drugi pripadnici MCG koji su imali zadatak da kako-tako brinu o plovilima Mornarice koja su proglašena viškom i za koje se u međuvremenu pokušavao naći kupac.

RF-31 je jedna od ukupno 14 izgrađenih raketnih fregata klase “Koni” koje su krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina prošlog vijeka građene u bivšem SSSR-u. Rusi su za sebe uzeli samo prvi brod iz te serije – fregatu “Delfin” izgrađenu 1975, koja je onda do 1990. služila na Crnom moru za obuku posada stranih ratnih mornarica koje su od SSSR naručivale i kupovale fregate klase “Koni”.

Po dva takva broda izgrađena su za bivšu Jugoslaviju i Libiju, a po tri za nekadašnju Istočnu Njemačku, Alžir i Kubu. “

Maksimalnom brzinom od 32 čvora pokretala su ga dva dizel motora ukupne snage po osam hiljada konja i jedna plinska turbina snage 20 hiljada konja.

Opsluživala su ga 123 člana posade, a bio je naoružan sa dva dvocevna topa kalibra 76 mm, dva dvocijevna topa kalibra 30 mm, četiri lansera protivbrodskih raketa SS-N-2 “Styx”, lanserom PVO raketa SA-N-4 “Gecko”, dva dvanaestocevna protivpodmornička raketna bacača RBU-6000 i dva topa kalibra 20 mm. RF -31 izgrađen je 1979. u brodogradilištu Zelenodolsk, u današnjoj Ukrajini.

(MONDO)