Jadran Antić bio je borac na Košarama u 125. motorizovanoj brigadi. Odlikovan je ordenom narodnog heroja za izuzetne podvige u odbrani zemlje.
Jadran Antić (46), poreklom iz Petrovca na Mlavi, bio je borac na Košarama kao pripadnik 125. motorizovane brigade. Cijela jedinica je kasnije odlikovana ordenom narodnom heroja za izuzetne podvige u odbrani države. U ispovijesti za "Kurir" otkrio je sav užas i pakao bitke na Košarama koja je trajala dva mjeseca kada je stradalo 109 pripadnika Vojske Jugoslavije.
"U šumi ste, u magli. Ne vidi se prst pred okom. Levo - ne vidiš ništa, desno - ništa, a pucaju na tebe... Borbe su svakodnevne. Od 9. aprila do 14. juna 1999. godine, koliko je trajao pakao Košara, avioni su dan-noć nadlijetali i gađali naše položaje. Kad konačno zaspiš, ne čuješ ni avione ni bombe, toliko smo bili oguglali... Imao sam dvadesetak godina, bio sam u vojsci, trebalo je da odslužim u martu 1999. godine, ali smo dobili produžetak i tog Velikog petka 1999. godine su nas iz Vučitrna premjestili na granicu", započeo je Jadran.
Jadran se borio tokom 1998. i 1999. godine za Srbiju. Otkrio je da je zadobio ozbiljne promrzline na rukama koje su kasnije dovele do toga da dobije gangrensku trombozu. Zbog toga je ostao bez prstiju na obe šake.
U zoru 9. aprila 1999. godine, OVK je napao karaulu Košare. Sutradan je ona zauzeta, ali glavni cilj nisu ostvarili. Vojska Jugoslavije je zaustavila dalje napredovanje OVK na Kosovu i Metohiji.
"Borbe su od samog starta bile teške i intenzivne. Ja sam bio artiljerac. Pucalo se bez prestanka. Momci su se smjenjivali na sedam dana na prvoj liniji. Uslovi nikakvi. Terenski.
Stalno smo mijenjali položaje, ulazili čak u albanske bunkere i rovove, izvlačili ranjenike... Do kraja rata nismo napustili borbenu liniju. Baš zbog toga to i jeste čuvena bitka i svi koji su ratovali na Košarama i jesu čuveni borci, naslednici slavnih junaka s Kajmakčalana", nastavio je Jadran.
Kako kaže, sačuvalo ih je drugarstvo. Ono je "generisalo" visok moral među njegovim saborcima. Pre Košara, Jadran je bio u Vučitrnu, Drenici i na Bajgori - ukupno 430 dana vojnog roka na Kosovu i Metohiji.
"Nikad neću zaboraviti borbe u selu Bukoš, u opštini Vučitrn. U to selo upali su albanski teroristi iz OVK i napravili masakr nad srpskim stanovništvom. Borbe su dugo trajale, i mi i oni smo imali velike gubitke. To se tako nekako saniralo.
Ali s godinama cirkulacija je bila sve lošija i, kad je počela korona, dobio sam trombove. Gangrena je zahvatila desnu ruku i ona se preko noći osušila. Isekli su mi sve prste dopola, a kasnije i na lijevoj ruci. Sad me očekuje ugradnja stentova na srcu i borba da mi ne iseku cijelu šaku na lijevoj ruci", naveo je Jadran.
(Kurir/MONDO)
