Građanin Republike Srbije Milan Zarić, pokrenuo je nedavno internet peticiju, kako bi tužio NATO pakt zbog bombardovanja Srbije i Republike Srpske.
Zarić je za "Fokus" rekao da još uvijek ne želi otkriti ko će zapravo podnijeti tužbu protiv NATO, rekavši samo da već ima zainteresovanih organizacija za taj posao. Peticiju je do sada potpisalo nešto manje od 150 ljudi.
"Čak i ja kao građanin Srbije imam pravo da to uradim. Trenutno je bitno da prikupim što više potpisa. Moguće da će i neka organizacija na osnovu potpisa podnijeti tužbu relevantnom svjetskom sudu, budući da već ima zainteresovanih organizacija. Kako broj potpisa bude rastao, potpisa će biti još više" rekao je Zarić. On je dalje dodao da ga je na prikupljanje peticije motivisalo to što se u Srbiji i RS priča o nevažnim stvarima, dok se ne govori o zločinima koji su počinjeni iz vazduha, naročito ukoliko se zna da radioaktivni otrovi i dalje truju deset miliona građana.
Na samoj peticiji navodi se da je upotrebom osiromašenog uranijuma kao i samim bombardovanjem Srbije i Republike Srpske 90-ih prekršena Ženevska i Haška konvencija.
"Bez obzira na te prekršaje konvencija, mi imamo ljudsko pravo na tužbu, jer nam je ugrožena osnova za život. Htjeli mi ili ne, živjećemo u kontaminiranim područjima a da za to niko nije odgovoran, i to nije u redu! Uprkos ovom neviđenom zločinu nad srpskim narodom, taj srpski narod je još i optužen, što je apsurdno i vjerovatno ima veze s onom izrekom "napad je najbolja odbrana." Iz tog razloga treba da preduzmemo sve potrebne korake da bi odgovorni stali pred sud pravde. Znam da taj sud trenutno i nije baš pravedan, ali to nije razlog da ćutimo, jer kako svi mi znamo, ćutanje je znak odobravanja" navodi se u peticiji.
"Ne postoje nemoguće stvari, sve je moguće ako se istrajno radi na tome, a ja nisam primijetio da je neko uopšte započeo nešto na ovu temu. Prema tome oni naši izgovori, "ma tu se ništa ne može, zaboravi", ne važe, jer kao što rekoh, nisam primijetio da je neko probao" rekao je Zarić.
Stručnjaci odranije upozoravaju da osiromašeni uranijum koji je ovim regionom tokom 90-ih godina posijao NATO tokom bombardovanja Republike Srpske i Srbije, još uvijek uzima danak, ali tačan broj žrtava se nikada neće do kraja prebrojati, jer pritajeno zlo iz bombi ubija podmuklo i sa zadrškom.
Slavica Jovanović, ljekar u Domu zdravlja u Bratuncu, gradu u koji je poslije rata izbjeglo najviše Srba iz Hadžića, pratila je zdravlje ovih ljudi u periodu od 1996. do 2000. godine. Ona je ranije rekla da su 2000. godine u Bratuncu boravili i univerzitetski profesori iz Velike Britanije koji su dokazali postojanje osiromašenog uranijuma u organizmu ljudi izbjeglih iz Hadžića.
"Oni su analizirali uzorke 17 osoba iz Hadžića, Đakova, Kline i jednog novinara Bi-Bi-Sija. Potvrdili su da su ljudi iz Hadžića bili izloženi osiromašenom uranijumu i zaključili su da uranijum odložen u plućima nastavlja da se mobilizuje" objašnjava Jovanovićeva.
Miroslav Lazanski, vojni analitičar iz Beograda rekao je ranije da su ciljevi u RS i Srbiji gađani municijom koja u sebi sadrži osiromašeni uranijum.
"To su takozvani getling topovi, kalibra 30 milimetara, gdje je metak od osiromašenog uranijuma, koji sam po sebi nije radioaktivan, ali kada zrno pogodi prepreku, ono se rasprsne pa nastaju krhotine i prašina koje su radioaktivne. Između ostalog gađani su srpski ciljevi kod Hadžića, kao i neki ciljevi u Palama. Za Hadžiće se zna da je visok postotak radioaktivnosti. U Srbiji su gađane oklopne jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu, gdje je veliki postotak radijacije i povećan postotak malignih oboljenja " rekao je Lazanski. On je dodao da je radijacija zabilježena i na lokalitetima oko Vranja, i uglavnom na Jugu Srbije.
"Radioatkivnost potiče od tih metaka, a ne od bombi i raketa. Sigurno da ima posljedica i danas. S obzirom na količinu upotrijebljene municije s tih avionskih topova, od nekoliko tona radioaktivnog materijala, posljedice nisu bezazlene. Vojnici iz Italije su umrli, uglavnom su bili na Kosovu, a njihove porodice tuže tamošnje Ministarstvo odbrane" rekao je Lazanski. On je rekao kako je očito da je NATO iznad sile i zakona. Odgovarajući na pitanje da li je to oružje zabranjeno postojećim konvencijama, Lazanski kaže da je ironija to što ono nije zabranjeno.
"Po međunarodnom pravu sve što nije zabranjeno, jeste dozvoljeno. Problem je što po međunarodnim konvencijama, razvoj modernog oružja jeste brži od kreiranja konvencija koje zabranjuju određene vrste oružja" pojasnio je Lazanski.
Gostimir Popović, vojnopolitički analitičar, rekao je da dejstva NATO snaga od 1995. do 1999. godine, osim nelegitimnosti, zbog toga što nisu odobrena od UN, jesu karakteristična i zbog korištenja ubojitih sredstava s dugoročnim posljedicama.
"Najopasnije i najdugoročnije od njih svakako su one sa osiromašenim uranijumom. To su najpodmuklija sredstva, korištena još od prvih dejstava po srpskim položajima oko Sarajeva. NATO je prvo bježao od odgovornosti, pa stidljivo priznao. Ipak, činjenica je da je najviše toga zla posijano oko Hadžića i Jahorine, zatim Majevici, Kozari, iznad Prnjavora i mnogim drugim mjestima" rekao je Popović.
(MONDO)