Trinaest godina od početka NATO bombardovanja

Predsjednik Srbije Boris Tadić položio je danas u Aleksincu vijenac na Spomen obilježje žrtvama bombardovanja u kojem poginuo veliki broj civila.

"Naša je zemlja previše bila uronjena u ratove u čitavom 20. vijeku i sve što činimo u budućnosti treba da bude sazdano na taj način da više nikada ne budemo uključeni u bilo kakav rat, čuvajući iznad svega ljudske živote i našu zemlju", rekao je Tadić novinarima poslije polaganja vijenaca na spomenik poginulima u napadu NATO na Aleksinac.

Srbija će, kako je istakao, godišnjicu početka vazdušnih udara NATO uvijek obilježavati sjećajući se postradalih, ali i iskazujući vjeru da se država Srbija može postavimo na noge.

"Na žalost, ne možemo da vratimo poginule, ali sjećanjem možemo da produžimo na neki način njihovo postojanje među nama", rekao je Tadić, i podsjetio da je u Srbiji mnogo mjesta poput Aleksinca, u kojima su civili ginuli pod NATO bombama.

"Taj rat je bio zločin protiv naše zemlje i našeg naroda, i tome nemam šta da dodam", naglasio je Tadić, citirajući stih poeme pročitane u okviru komemorativnog programa, da se rat vodio "od Milice do Grdelice".

Povodom Dana sjećanja na stradale u NATO bombardovanju vijence su položili ministar odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Ljubiša Diković.

Komemoraciji je prisustvovao veliki broj građana Aleksinca, kao i Vojske Srbije, garde i kadeta Vojne akademije.

Aleksinac, gradić sa 17.000 stanovnika u dolini Južne Morave, 5. aprila 1999. u 21.35 avijacija NATO gađala je sa šest projektila velike razorne moći, koji su pogodili sam centar mjesta, i u tom napadu poginulo je 11 a ranjeno 50 građana.

Potpredsjednik vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić položio je vijenac na Spomenik radnicima MUP-a koji su poginuli tokom NATO bombardovanja u bazi Specijalne antiterorističke jedinice u Zemunu.

Dačić je prije toga posjetio i brdo Straževica u beogradskoj opštini Rakovica, koje je u više navrata bombradovano.

Patrijarh srpski Irinej služio je u podne parastos u beogradskoj crkvi Svetog Marka za nastradale u NATO bombardovanju, kojem je prisustvovao i predsjednik Vlade Mirko Cvetković.

Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas položio je danas, na 13. godišnjicu početka bombardovanja Srbije, cvijeće i upalio svijeće na spomenik poginulim radnicima RTS, uz poruku da se porodicama nastradalih i javnosti duguje istina o tome ko je naredio da oni ostanu u zgradi RTS.

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća poginulim radnicima RTS poštu su odali i direktor RTS Aleksandar Tijanić, njihove porodice, kao i ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Konuzin.

"Svi mi porodicama nastradalih i javnosti dugujemo da uradimo sve da se istina otkrije do kraja i da se, kao što znamo ko je bombardovao, sazna ko je naredio da ovi ljudi ostanu ovdje i na neki način budu žrtve", rekao je Đilas, odajući poštu poginulima kod Spomenika "Zašto" u Aberdarevoj ulici.

Đilas je, uz napomenu da je u bombardovanju Srbije stradalo nekoliko hiljada ljudi, rekao da je bombardovanje zgrade RTS događaj o kome se ni dan danas ne znaju potpuni podaci i kako se to desilo.

"Znamo ko je bombardovao, ali ni dan danas ne znamo odgovorne za to što su ovi ljudi, čija imena vidite i godine u kojima su poginuli, bili u ovoj zgradi i što su stradali", istakao je gradonačelnik Beograda.

Majka jednog od poginulih, Žanka Stojanović, rekla je da je "krivac" za stradanje njenog sina i ostalih 15 radnika RTS tadašnji Vrhovni savjet odbrane koji je "znao" da će zgrada RTS biti gađana.

Napadi NATO snaga su trajali 11 nedjelja i u njima je, prema procjenama iz različitih izvora, poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi.

U bombardovanjima, koja su bez prekida trajala 78 dana, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture...

Napadi na Jugoslaviju počeli su 24. marta 1999. nešto prije 20 časova na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane, a jugoslovenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Akcija NATO-a, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, uslijedila je poslije neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.

O materijalnoj šteti koja je nanijeta Jugoslaviji tokom bombardovanja iznijeti su različiti podaci.

Tadašnje vlasti u Beogradu procijenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica NATO-a.

Grupa ekonomista G17 štetu je procijenila na 29,6 milijardi dolara.

Bombardovanje Jugoslavije okončano je 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN.

Dan ranije, predstavnici VJ i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak u pokrajinu međunarodnih vojnih trupa.

NATO je izvodio napade na SRJ sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama učestvovali su i strateški bombarderi koji su polijetali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i iz SAD.

Nakon nekoliko neuspješnih diplomatskih pokušaja, kriza je okončana posredničkom misijom finskog predsjednika Martija Ahtisarija i bivšeg ruskog premijera Viktora Černomirdina, specijalnog izaslanika tadašnjeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.

Najprije je tadašnji predsjednik SRJ Slobodan Milošević, početkom juna, prihvatio njihov plan za razmeštanje međunarodnih trupa na Kosovu, a potom je taj dogovor verifikovala Skupština Srbije.

Jedinice VJ povukle su se sa Kosova nakon donošenja rezolucije UN, a prve međunarodne trupe ušle su na teritoriju Kosova iz Makedonije već 12. juna 1999. godine.

To je do tada bila najveća operacija Alijanse, a najviše vojnika je došlo iz Njemačke, Francuske, Italije i SAD.

U sastavu Kfora na Kosovo je došlo 37.200 vojnika iz 36 zemalja, od čega je 30.000 iz zemalja članica NATO-a.

U međuvremenu je broj tih snaga smanjen na oko 6.000.

Prema podacima UNHCR-a, Kosovo je od dolaska mirovnih snaga napustilo oko 230.000 Srba i Roma, a u pokrajinu se vratilo oko 800.000 izbjeglih Albanaca.

U mnogobrojnim incidentima u istom periodu ubijeno je oko 500 ljudi, ranjeno više desetina i oteto 200, prema albanskim izvorima.

Prema srpskim izvorima, od početka bombardovanja kidnapovano je oko 1.500 nealbanaca.

Od ukupno raseljenih sa Kosova, prema podacima UNHCR-a koje je u januaru 2008. godine iznio tadašnji ministar za povratak i zajednice u vladi Kosova Branislav Grbić, na Kosovo se vratilo 16.500 raseljenih, od kojih su 45 odsto pripadnici srpske zajednice.

U prvoj polovini 2010. godine ministar za povratak i zajednice u Vladi Kosova Saša Rašić je izjavio da se tokom 2009. na Kosovo vratilo 1.553 raseljenih.

Prema izjavi šefa misije UNHCR-a na Kosovu Hermana Sturvolda oko 200.000 iseljenih sa Kosova i dalje se nalazi van njegovih granica.

Srbi čine ogromnu većinu izbjeglica sa Kosova, ali ima i nekoliko hiljada Roma, Crnogoraca, Bošnjaka i drugih.

Vlasti u Prištini, pak, ističu da se na Kosovo do sada vratilo više od 18.000 ljudi, pripadnika svih zajednica.

(MONDO/agencije)