U četvrtak se navršava deset godina od NATO bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije, kada je poginulo 16 radnika RTS-a.
U noći između 22. i 23. aprila, u dva sata i šest minuta, prije deset godina, u NATO bombardovanju zgrade Radio-televizije Srbije u Aberdarevoj ulici poginulo je 16 radnika RTS-a.
U zgradi RTS-a ubijeni su: Jelica Munitlak (28), šminker, Ksenija Banković (28), video mikser, Darko Stiomenovski (26), tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović (27), tehničar u masteru , Dragorad Dragojević (27), radnik obezbeđenja, Dragan Tasić (31), električar, Aleksandar Deletić (31), kamerman, Slaviša Stevanović (32), tehničar, Siniša Medić (32), dizajner programa, Ivan Stukalo (34), tehničar, Dejan Marković (39), radnik obezbjeđenja, Milan Joksimović (47), radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović (50), tehničar u masteru, Milan Janković (59), precizni mehaničar, Tomislav Mitrović (61), režiser programa, Slobodan Jontić (54), monter.
Godinu dana po bombardovanju, međunarodna organizacija za ljudska prava "Hjuman rajts voč" oglasila se saopštenjem u kojem se navodi: "23. aprila 1999. godine u 2.06 NATO je bombardovao zgradu RTS-a u Beogradu gdje je usmrtio 16 ljudi.
Prvi put u istoriji ratovanja pogođena je jedna medijska kuća koja je prethodno proglašena za legitimni vojni cilj... I pored ratne propagande ovog medija, nije bilo nikakvog vojnog opravdanja za bombardovanje zgrade RTS-a.
NATO nije upozorio civile. Zgrada je smještena u gusto naseljenom gradskom jezgru. Osoblje u njoj nalazi se 24 časa dnevno. Bio je to potpuno nepotreban napad."
Čelnici NATO ostali su, međutim, pri tvrdnjama da je napad bio opravdan iznoseći kontradiktorna objašnjenja, a specijalna komisija Haškog tribunala, koja je formirana da ispita, između ostalog, i slučaj bombardovanja RTS-a, nije predložila Tužilaštvu da pokrene krivični postupak.
Bivši direktor RTS-a Dragoljub Milanović osuđen je 2002. na 10 godina zatvora jer nije poštovao naređenje Savezne vlade i ljude i tehniku iselio iz objekata u Aberdarevoj i Hilandarskoj ulici na sigurnije položaje.
Porodice stradalih i njihove kolege iz RTS-a održale su i ove godine kod spomenika "Zašto" pomen, upalivši rano jutros svijeće i položivši cvijeće na spomen obilježje.
Novinarska udruženja i porodice poginulih radnika zatražili su da se ponovo otvori istraga o stradanju 16 zaposlenih u toj medijskoj kući u NATO bombardovanju 1999. godine.
"Ubili su vas na radnom zadatku uskrativši vam mogućnost da se zaštitite. Vjerovali ste rukovodiocima, sjedili za mašinama, primorani da bez oružja dočekate neprijateljske bombe. Obećali su da će vas na vrijeme upozoriti", rekla je majka jednog od stradalih radnika Žanka Stojanović.
Ona je kazala da su radnici žrtvovani, a da su njihove porodice uskraćene za radost života.
Žanka Stojanović je još jednom podsjetila da postoje svjedočenja o zločinu vojnog vrha i službene bilješke organa vojne bezbjednosti koje govore o tome da su vojni i državni vrh bili upoznati da će NATO bombardovati RTS. Isto to su, kako tvrdi, znali i rukovodeći ljudi u RTS-u.
"Vaši rukovodioci čekali su tu, u parku, da se raziđe dim nad zgarištem da bi zatim izvadili pripremljene govore u kojima su osudili ubistvo kolega novinara", rekla je Stojanovićeva kraj spomenika stradalima.
Dodala je da je Centar za elektronsko izviđanje i protivelektronska dejstva iz Podgorice dešifrovao dijelove presretnutih razgovora između pilota NATO gdje jedan saopštava drugom da im je ponovo naređeno da unište RTS.
"Istina je tu, čekamo da sudstvo uradi svoj posao", poručila je Stojanović.
I Medijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO) sa sjedištem u Beču pozvala je NATO da omogući nezavisnu istragu o bombardovanju zgrade Radiotelevizije Srbije.
Generalni sekretar SEEMO Oliver Vujović istakao je u saopštenju da će SEEMO pozdraviti "punu i transparentnu istragu" kakvu bi NATO trebalo da sprovede o slučaju pogibije radnika RTS-a.
"SEEMO takođe poziva NATO da prizna da je napravio grešku što je za metu izabrao jednu medijsku kuću", navedeno je u saopštenju.
Dodaje se da bi pokretanje istrage u NATO obezbijedilo malo mira porodicama i kolegama žrtava bombardovanja zgrade RTS-a u Aberdarevoj ulici, 23. marta 1999. godine.
Vujović je istakao da činjenica da je RTS viđen kao propagandna mašinerija vlasti tokom rata ne može da se koristi kao argument za opravdanje bombardovanja RTS-a kao "legitimne mete".
Kako tvrdi, NATO do danas nije uspio da preuzme punu odgovornost za napad na medijsku kući koji je bio "bez presedana".
Generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić kazao je da je 16 radnika RTS-a mrtvo jer je "jedna neljudska volja rekla: više mi vrijedite mrtvi nego živi".
"Druga, zlikovačka sila, rekla je: živi ili mrtvi, nama je ionako svejedno. Tako su ih zajednički ubili. Onda, ujedinjeni u zločinu, sakrili istinu od živih. I danas je kriju. Sve što tražimo, nije osveta. Samo istina", kazao je Tijanić.
On je istakao da radnici RTS-a nisu izvršili "kolektivno samoubistvo", već su "postavljeni da umru, u tačan sat i na tačno mjesto gdje su neljudi dogovorili da smrt dođe po njih".
Pomenu kraj spomenika "Zašto" koji gleda na zgradu RTS-a u Abardarevoj ulici gdje su u noći između 22. i 23. aprila u 2.06 stradali zaposleni u RTS-u prisustvovali su predstavnici novinarskih udruženja, novinari, porodice poginulih i kolege sa RTS-a.
Prethodno su kod porušene zgrade u Abardarevoj ulici predstavnici Sindikata novinara Srbije i Udruženja novinara Srbije (SNS) raširili transparent "Mediji nisu vojni cilj" na srpskom i engleskom jeziku.
Predsjednik UNS-a Nino Brajović kazao je da je 10 godina prošlo od pogibije 16 radnika, a da taj zločin do danas nije razjašnjen.
Brajović je takođe zatražio da se ponovo otvori istraga kako bi se utvrdilo ko je sve odgovoran za stradanje radnika RTS-a.
On je poručio da više nikad ne smije da se dogodi da mediji budu vojni cilj.
(agencije/MONDO)