Svjedočeći na prijedlog podnosilaca zahtjeva za rehabilitaciju Mihailovića, Frendman je ispričao da su četnici spasili cjelokupnu posadu njegovog aviona.
Jedan od 500 američkih pilota spašenih u Srbiji 1944. godine, potpukovnik američke avijacije u penziji Milton Frendman (88), posvjedočio je danas u postupku pred vijećem Višeg suda u Beogradu za rehabilitaciju Draže Mihailovića da su ga u junu 1944. od njemačkih okupatorski trupa u Srbiji spasili četnici na čelu sa komandantom Kraljevske vojske u otadžbini Dragoljubom Dražom Mihailovićem.
Američki vojnici savezničkih snaga prije ovog događaja bili su zastrašivani pričama da "četnici sijeku uši i kopaju oči svojim neprijateljima", rekao je Frendman i naglasio da se lično uvjerio da ništa od toga nije tačno.
Svjedočeći na prijedlog podnosilaca zahtjeva za rehabilitaciju Mihailovića, Frendman je ispričao da su četnici spasili cjelokupnu posadu njegovog aviona koji je pogodila njemačka vojska.
Pošto su uspjeli da uz padobrane iskoče iz zapaljenog aviona, počeli su da viču "Amerikan, Amerikan", a pripadnici Mihailovićevih jedinica koji su ih pronašli, ponudili su im sklonište i odveli do štaba u Pranjanima gdje ih je primio Mihailović. U bazi u Pranjanima zatekao je i druge pripadnike savezničkih snaga iz Kanade, SAD i Velike Britanije koje su četnici, takođe, spasili od njemačkih protivavionskih napada.
"U Pranjanima sam prvi put vidio Mihailovića u uniformi bez vidljivih obilježja o svom činu. Bio je topao i ljubazan prema nama i sporazumijevali smo se na francuskom", ispričao je Frendman.
Američki avijatičari obavijestili su da moraju da se vrate u bazu u Italiji, a Mihailović im je, prema svjedočenju Frendmana, obećao da će im obezbijediti pratnju do obale ukoliko avion ne dođe po njih.
"Poslije nekoliko dana avion je stigao i mi smo prebačeni u Italiju", naveo je Frendman. Prema njegovim riječima, kada je 1946. godine u SAD saznao da je Tito uhapsio Mihailovića i da se protiv njega vodi postupak, oko 500 avijatičara koje su četnici spasili tokom rata poželjeli su da dođu u Beograd i svjedoče u njegovu korist.
Komunisti su odbili da prihvate njihovo svjedočenje sa obrazloženjem da su krivična djela koja je on izvršio tokom rata toliko teška da svjedočenje u njegovu korist ne može ništa da promjeni.
"Poslije toliko godina želio sam da dođem iz SAD i da kažem istinu o tome šta se tada dogodilo", istakao je američki avijatičar, navodeći da njegove kolege nisu bile u mogućnosti da dođu.
Sudija Aleksandar Ivanović saopštio je da je Vojni arhiv sudu dostavio tri presude od 15. jula 1946, kojima je Mihailović oglašen krivim, a koje se međusobno razlikuju. Jedna ima obrazloženje, druga ga ima djelimično, dok je u trećoj presudi obrazloženje izostalo.
Sudija je, takođe, najavio je da će na sljedećem ročištu, 9. decembra, saslušati penzionisanog funkcionera SUP-a i pripadnika NOB-a Rista Vukovića, koji osporava pomenuti prijedlog za rehabilitaciju, kako bi odlučio da li će ga prihvatiti kao "suprotnu stranu".
Zakonom o rehabilitaciji nije predviđeno učešće suprotne strane u postupku, već jednostranost postupka, uz utvrđivanje da li je neka presuda donijeta iz političkih i ideoloških razloga.
Predlagači zahtjeva tvrde da Mihailović nije imao pravo na odbranu i nije vidio svog advokata do početka suđenja. On nije imao ni pravo na nepristrasan sud, a optužnica mu je uručena sedam dana pred suđenje.
Dva dana po izricanju presude, 17. jula 1946. godine, Mihailović je strijeljan kao državni neprijatelj "broj jedan", a do danas nije javno objavljeno gdje je i kada sahranjen.
Poništenje presude kojom je Mihailović osuđen na smrt strijeljanjem i vraćanje građanskih prava, zahtjevom za rehabilitaciju, zatražio je njegov unuk Vojislav Mihailović, a pridružili su mu se Srpska liberalna stranka, sa akademikom Kostom Čavoškim na čelu, Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, Udruženje političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima i profesorka međunarodnog prava Smilja Avramov.
(Srna)
