Da li se bojiš bliskosti

"Iskustva koja smo stekli u ranim životnim fazama, oblikuju našu ličnost kada odrastemo. Iako smo skloni da umanjujemo duhovna i psihička oštećenja koja smo doživjeli u detinjstvu, događaji iz te faze života ipak utiču na formiranje naše ličnosti", piše norveški psiholog i psihoterapeut Egil Linge u svojim knjigama "Tajna" i "Mračna tajna".

Tu je opisano kako traume iz djetinjstva i komplikovan odnos sa roditeljima utiču na nas. "Mnogi kriju rane još iz djetinjstva, koje ne prestaju da krvare čak i kada odrastu. Ljudi koji imaju strah od bliskosti, često izbjegavaju situacije u kojima bi trebalo da 'otvore' srce pred nekom osobom. Naučili su da ih izbjegavaju i da na taj način drže pod kontrolom svoj strah od bliskosti", kaže norveški psiholog i psihoterapeut.

U zavisnosti od veza koje razvijamo u djetinjstvu, postoji nekoliko obrazaca ponašanja u zbližavanju s ljudima:

Obrazac sigurne veze

Djeca koja su u djetinjstvu dobijala mnogo ljubavi, kada odrastu obično se lako zbližavaju s drugima, osjećaju sigurnost i imaju povjerenje u ljude. Usamljenost ne doživljavaju kao prijetnju i rijetko brinu da će biti napuštena. Ostvaruju emotivne veze na duže staze i relativno lako uspijevaju da se izbore sa problemima i životnim izazovima.

Obrazac izbjegavanja

Ove osobe najčešće doživljavamo kao jake i društvene, mada se u suštini plaše vezivanja. Nikada nisu potpuno zadovoljne stepenom bliskosti sa drugima. Više vole da zadrže određenu distancu u međuljudskim odnosima i emotivnim vezama. Njihova potreba za slobodom i nezavisnošću, često zbunjuje njihovog partnera.

Obrazac privrženosti

Na prvi pogled u pitanju su dinamične, otvorene, društvene i prilagodljive osobe. Rado govore o sebi i svojim osjećanjima, čak i u društvu osoba koje ne poznaju dobro. Ipak, stalno su zabrinute da ne budu napuštene ili odbačene, a kada im partner nije dostupan, hvata ih panika.

Obrazac kontrole

Ovaj obrazac često je povezan sa stepenom povjerenja koji je osoba imala još u djetinjstvu. Moguće je da je bila zlostavljana ili da roditelji ili staratelji nisu bili u stanju da joj pruže emocionalnu bliskost i stabilnost, zbog čega će kasnije u životu bježati od iskrenih odnosa s ljudima. Mogu da izaberu emotivnog partnera koji uopšte nije ni najmanje agresivan ili da odu u drugu krajnost i uđu u vezu sa kriminalcima, nasilnim ili potpuno nepredvidivim i beskrupuloznim partnerima, pišu "Novosti".

"Osoba koja se plaši zbližavanja se ne boji intimnosti, već njenog odsustva nakon što drugoj osobi pokaže cijelog sebe bez ograničenja. To je zapravo strah od neprihvatanja do kojeg dolazi zbog nedostatka samopouzdanja i nesigurnosti, a uzrok su najčešće loša iskustva iz prošlosti ili djetinjstva. U pozadini straha od intimnosti, leži strah da nismo dovoljno dobri takvi kakvi smo, pa nam je mnogo lakše da se ne zbližavamo, kako ne bismo bili odbijeni ili odbačeni. Povučene osobe, sklone melanholiji i depresiji češće osjećaju strah od intimnosti", upozorava Linge.

Ipak, strah od bliskosti može da se prevaziđe. Norveški psiholog tvrdi da je dovoljno da budete iskreni, da naučite da komunicirate i jasno izrazite svoje želje i potrebe. Lingeov metod prevazilaženja straha od bliskosti zasniva se na terapiji koja podrazumijeva izlaganje osobe njenom strahu, naravno, u organizovanim i kontrolisanim uslovima. Osoba tako uči nove obrasce ponašanja, koje su u suprotnosti sa njenim strahom od bliskosti. Uči da mijenja stavove i misli, koje dovode do tog straha.

Terapija je zasnovana na stavu da su zapravo naše misli uzrok osjećanja i ponašanja, a ne spoljašnje stvari - ljudi, situacije ili događaji. To znači da možemo da promijenimo način na koji razmišljamo, da se osjećamo i djelujemo bolje i tako otvorimo pred onima koje najviše volimo.

Bliskost podrazumijeva dijeljenje sebe s drugom osobom. Često nam se dešava da zbog prethodnog lošeg iskustva pokušavamo da se zaštitimo, a tada se najčešće javlja strah. Što ga duže hranimo, strah postaje sve veći i teže nam je da ga prebrodimo. Zato, otvorite svoje srce i povežite se sa drugima. I kada ne govorimo o svojim emocijama, naše ponašanje će pokazati kako se osjećamo.

Strah od bliskosti, ponekad može da se umanji i jednostavnim razgovorom na tu temu. Na primjer, ako smo ljuti ili se osjećamo iznevjereno, to treba da pokažemo i riječima i ponašanjem. Ne bi trebalo očekivati da nam partner "čita" misli, već moramo da kažemo šta nam smeta ili šta bismo željeli da promijenimo u međusobnom odnosu. Razgovarajte s partnerom o tome šta vam se svakodnevno događa, na poslu, u supermarketu, prevozu, na pijaci, prilikom susreta sa prijateljima. Pričajte i o sitnicama i o krupnim stvarima, jer tako se gradi povjerenje.

(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)