Da li si fenser, gotičar... možda emos?

Stručnjaci su saglasni da je pripadnost tinejdžera određenoj grupi posljedica traganja za identitetom i da sa zrelijim godinama uglavnom nestaje, ali u posljednje vrijeme, smatraju sociolozi, nema više tako jasne podjele između jednih i drugih. Granice gotovo da su izbrisane, a najbrojnija grupa postali su takozvani fenseri, kojih ranije gotovo da i nije bilo.

Uvijek su moderno obučeni, ne njeguju svoj stil, već su spremni da ga stalno mijenjaju pod uticajem modnih trendova. Sociologe to ne čudi. Globalizacija je, kažu, učinila svoje. "Urbanih plemena" sve je manje, a globalno selo ih potiskuje.

"Posljednjih decenija prisustvujemo nestajanju granica između potkulturnih grupa mladih. Globalizacija je ponudila nove vrijednosti za koje svi znaju, od 'Mek Donaldsa' do 'Koka-kole', a tu su internet i Facebook. Više ništa nije lokalno i vezano samo za jednu sredinu. Danas možete vidjeti mlade iz Rusije, Amerike, Češke i Kine koji su isto obučeni, imaju slične frizure. Znatno je manje ekstrema nego ranije i oni su gotovo potpuno potisnuti na margine društva", kaže za "Politiku" sociolog prof. dr Natalija Jovanović s niškog Filozofskog fakulteta.

Baš zbog globalizacije i do nas je došao talas emosa, grupe mladih sa urednim izgledom lica i šiškama koje padaju preko jednog oka. Zastupaju stav o "skrhanosti bolom zbog svijeta", pa ih zbog suicidnih tendencija prate mnoge kontroverzne priče.

U isto vrijeme čini se da stare potkulturne grupe gube na značaju i posustaju. Pankeri s prepoznatljivim martinkama, pirsingom i crnom odjećom gotovo da su u izumiranju, dok se metalci sa okačenim lancem, rukavicama s metalnim detaljima, crnom garderobom i obožavanjem istoimenog muzičkog pravca još ne daju.

Tu su i njima donekle slični gotičari s bijelim tenom i crnom garderobom. Drže se i rokeri. Slušaju tu vrstu muzike, prepoznatljivi po majicama s printovima, farmerkama i teksas jaknama, sve su više potisnuti na marginu društva. A sve je manje i mladih među njima.

"Ukoliko pogledamo potkulturne grupe poput repera, skinsa ili bajkera, videćemo da se one ne vezuju jedino za mlade, već ih ima i kod starijih generacija. Sistem nekima od njih danas u potpunosti daje legitimitet. Imali smo priliku da prije nekoliko dana vidimo da je pored ruskog premijera Putina sjedio jedan bajker. Osim toga, sve je manje mladih u potkulturnim grupama i zbog toga što u posljednjih 20 ili 30 godina nije bilo nikakvih novih stilova koji su ostavili trag. Izgubile su se i granice, pa će mladi danas otići na nastup rok-grupe iz nekadašnje Jugoslavije, a potom i na koncert dive turbo-folka", kaže Jovanovićeva.

Prof. dr Ratko Božović takođe smatra da se javlja problem uniformisanosti kod mladih i da nove tehnologije poništavaju svaku razliku.

"Došlo je do homogenizacije i sve se stavlja u isti tor. Čini nam se da imamo izobilje ponude i raznovrsnosti, a zapravo nije tako. Nema tu razlike, već samo istovjetnosti koja se nameće kroz reklamu i druge forme uticaja. Iako nam tako ne izgleda, ja danas ne vidim veliku slobodu izbora. Neoliberalizam, iako je u krizi, i dalje preovlađuje. Promijenio je sistem vrijednosti i potisnuo lijevo orijentisane potkulturne grupe", smatra dr Božović.

Međutim, svi su saglasni da su potkulturne grupe poželjne i da je njihova uloga da daju alternativne modele ponašanja. Prema njihovim riječima, to je ono što su hipici u Americi radili. A to da li je neko bio reper, roker, metalac ili nešto četvrto obilježilo je dio njegovog života.

"Potkulturne grupe su dobrodošle i dobro je sve što omogućava da razvoj mladih dostigne individualitet i da ne dođe do nečega što je nametnuto. Pitanje slobodnog izbora, pa i izbora između različitih stilova je zapravo grupno traganje za identitetom", kaže dr Božović, dok je sličnog mišljenja i dr Natalija Jovanović. Da li je neko fenser, roker, bajker ili gotičar, odraz je grupnog identiteta koji dijeli.

"Tačno je da su mladi tim procesima najpodložniji, jer definicija mladosti i jeste traganje za identitetom u procesu socijalizacije. Nekadašnji hipici su sada stari ljudi, u mladosti su se suprotstavljali potrošačkom društvu, a danas mnogi od njih primaju penziju i prihvataju isti život kao i svi ostali. Teško je sada dati ocjenu, treba sačekati još koju deceniju, ali čini se da su potrošački mentalitet i globalizacija, za sada, dominantni i većina mladih ih je prihvatila."

(MONDO)