Skupljači sekundarnih namirnica.
U Velikoj Britaniji, ali i drugim zapadnim zemljama, sve je masovniji pokret "frigana" - ljudi koji iz principa nikada ne daju novac za hranu, već je pronalaze u kontejnerima u okolini velikih supermarketa i poznatih restorana.
Ledena je oktobarska noć u Jorkširu, ali to ne sprječava Marka Brauna da ide od kontejnera do kontejnera i zaviruje u njih. Ne, on nije britanska verzija sakupljača sekundarnih sirovina, već traži hranu. I to ne zato što nema novca, već jer tako želi, piše "Indipendent", a prenosi "Press". Mark je jedan od pripadnika pokreta "frigana", ljudi koji žive od hrane koju drugi bacaju u smeće. Svake nedjelje uveče on obilazi kontejnere u blizini velikih supermarketa poput "Teska" i pronalazi dovoljno hrane da prehrani i sebe i svoju porodicu čitave naredne sedmice.
U društvu reportera "Indipendenta", on je za samo jednu noć otkrio nekoliko paketa šunki i kobasica, neotvoreni čokoladni kolač, jogurt, skoro 100 paradajza, pola patke, nekoliko vrsti sireva... I sve je to, tvrdi, savršeno jestivo.
U Velikoj Britaniji "frigani" uzimaju maha. Više od 2,2 miliona djece i dva miliona odraslih živi u apsolutnom siromaštvu, što - po britanskoj statistici - znači da imaju manje od 60 odsto prosječnog prihoda po domaćinstvu. Cijena hrane raste, a plate to nikako ne prate. Zvuči poznato?
Mark Braun uopšte ne živi loše - ima kuću u Zapadnom Jorkširu, vrlo ukusno opremljenu - ali već tri godine nije dao ni dinara, pardon, ni funte za hranu. Živi isključivo od onoga što pronađe.
"Naravno da bih volio da ne radim ovo. Ali samo u smislu da mi je jako žao što se toliko hrane baca", kaže on. "Ipak, znam da supermarketi i restorani nikada neće promjeniti svoj način rada."
Većina namirnica koju pronađe ima sumnjiv datum upotrebe. To "friganima", objašnjava, ne smeta.
"Šta vam znači datum otisnut na ambalaži ako imate zdrav razum? Samo po mirisu možete da zaključite da li je nešto jestivo ili ne. Pune tri godine radim ovo i kunem vam se da se nijednom nisam razbolio ili otrovao nečim što sam pronašao u kontejneru."
Mark Braun tvrdi da svake nedjelje pronađe hranu u vrijednosti od oko 1.000 funti, što je negdje oko 1.150 evra. Malo li je za samo jednu noć "rada"?
Ali, daleko od toga da "frigani" mogu tek tako da šetaju i uzimaju hranu. Iako nijednim zakonom to nije zabranjeno, ranije ove godine jedna žena u Britaniji je opomenuta zbog "krađe u pronalasku", nakon što je uzela hranu koja je bačena iz supermarketa "Tesko".
Druga opasnost prijeti im od samih supermarketa. Zabilježeni su slučajevi da su neki zaposleni namerno "sabotirali" hranu prije nego što bi je bacili. Podigli su i ograde, posebno tamo gdje ima mnogo beskućnika. Zato su sada "frigani" mnogo pažljiviji - nikada ne preskaču niti obijaju zaključane kapije i trude se da sve obavljaju pod okriljem noći...
Mala podrška upravo im, doduše, stiže sa krajnje neočekivane strane - od britanske vlade. Oni su ovih dana pokrenuli akciju "Voli hranu, mrzi otpad" ne bi li skrenuli pažnju da se godišnje 8,3 miliona tona hrane baci iz domova u Britaniji. "Frigani" se sa tim slažu. Oni mogu da pronađu "upotrebnu vrijednost" i namirnicama kojih bi se ljudi vrlo olako odrekli. Na primjer, kesa puna pomalo gnjecavog paradajza obećava divnu supu. A meso kojem je istekao rok trajanja može da se osuši...
"Postoji mnogo načina da namirnice ostanu jestive, a naši preci su to vrlo dobro znali", kaže Mark Braun. "U idealnom svijetu ne bi bilo toliko smeća."
(MONDO)