Nemojte klincima zabranjivati da skaču po krevetima, barama, da se prevrću... Dokazano je da upravo te instinkivne igre utiču na razvoj mozga djeteta.
Posljednjih godina u Srbiji je sve više djece s poremećajima u učenju. Predsjednik Komiteta svjetske Mense za darovitu djecu dr Ranko Rajović savjetuje roditeljima da svojim mališanima ne zabranjuju da skaču po krevetima, barama, da se prevrću, jer je dokazano da upravo te instinkivne igre utiču na razvoj mozga djeteta i inteligencije.
Najnoviji podaci iz svjetske Mense govore da dijete sa malo fizičke aktivnosti ima smanjene duboke strukture mozga koje učestvuju u kognitivnim (saznajnim) procesima, rekao je Rajović i savjetovao da djeca, posebno u predškolskom uzrastu do pete godine, što više skaču, trče, borave u parku, prirodi.
U Srbiji je sve više mališana sa poremećajima u učenju (disleksija, disgrafija) poremećajima govora, 90 odsto djece nepravilno drži tijelo i niko ne shvata da će sve to kasnije da utiče na njihove kognitivne sposobnosti, upozorio je Rajović u izjavi Tanjugu.
Dokazano da se 50 odsto sinapsi (funkcionalna veza između nervnih ćelija) razvija do pete godine, upravo kroz aktivnosti i igru, koja često smeta roditeljima, upozorio je on.
Na primjer, dijete od dvije godine često skače po krevetima, a to roditelji ne dozvoljavaju, da ne upropasti madrac od 300, 400 evra. Ili recimo djeca hodaju po niskim ogradama, bankinama, skaču po blatu, vrte se oko sebe, penju se gdje god stignu, naveo je on.
"Pošto im ne damo to da rade, pravimo novu grešku, jer djeci dozvoljavamo da nekoliko sati provedu uz kompjuter", upozorava Rajović, jedan od autora Mensinog "NTC sistema učenja", koji je u upotrebi u nekim našim, ali i stranim školama i vrtićima.
U Srbiji, 70 do 90 odsto djece u svojoj sobi ima TV, kompjuter, video igrice, a zna se da pretjerano gledanje televizije, igranje video igrica, može da ošteti razvoj ukupnih sposobnosti djeteta, rekao je on.
Ako pogledamo samo video igrice ili sjedenje pored računara, to može da bude veoma štetno, jer, prema najnovijim podacima, djeca u Srbiji dnevno igraju po tri, četiri sata video igrice ili su za kompjuterom, što automatski znači da se smanjuju pojedine struktre mozga i to ne samo sinapse u kori velikog mozga, već i duboke strukture mozga, istakao je on.
Ukoliko dijete koje dnevno provede nekoliko sati gledajući TV, uz kompjuter i video igrice nema druge kompenzatorne aktivnosti (trčanje, skakanje, provlačenje, boravak u prirodi...), onda gotovo sigurno ulazi u rizik za pojavu nekog od razvojnih poremećaja.
"U suštini, sve više je očigledan uticaj spoljašnje sredine i pogrešne stimulacije, pa je obaveza svih nas koji se bavimo ovim problemima - da edukujemo, prije svega, roditelje, a onda i vaspitače i učitelje", smatra Rajović.
U okviru "NTC sistema učenja" postoje seminari za vaspitače, učitelje, a uključeni su i roditelji. Program se primjenjuje tri godine u Srbiji, a prije mjesec dana započeta je i saradnja sa UNICEF-om.
U Evropi, u 14 država primjenjuju NTC program učenja, koji je u Srbiji akreditovan u Zavodu za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, a radi uz pomoć Saveza učitelja Srbije i Društva vaspitača Vojvodine.
(Tanjug/MONDO)