Struktura djetetovog mozga u izvjesnoj mjeri zavisi od načina vaspitanja, odnosno od vrste uobičajenih aktivnosti djeteta.
Savremena djeca, naročito ona u gradovima, često odrastaju u okruženju koje se u velikoj mjeri razlikuje od okruženja u kojem su odrastali njihovi roditelji. Glavna razlika je u tome što mnogo manje vremena provode na otvorenim prostorima, što se manje druže sa drugom djecom, i što mnogo vremena provode uz različite ekrane elektronskih naprava.
Pored televizora, tu su DVD plejeri, različite konzole za kompjuterske igrice, kompjuteri, smartfoni, i beskrajni sadržaji sa Interneta. Za razliku od svojih roditelja, djeca odrastaju u digitalnom okruženju. Kako to utiče na njihov razvoj?
Činjenica koja je manje poznata široj javnosti jeste ta da je mozak novorođene bebe neka vrsta "poluproizvoda". Da bi se razvijao, mozak mora biti stimulisan. Kada su određeni dijelovi mozga aktivni jer je dijete angažovano u određenoj radnji, u tim dijelovima se povećava broj veza između moždanih ćelija.
Ukoliko neki dijelovi mozga nisu stimulisani, u njima se smanjuje broj veza između ćelija. Ne samo da se mozak ponaša ekonomično, već je i plastičan jer nema unaprijed zadatu strukturu koja je nepromjenljiva, već se mijenja u skladu sa potrebama - neuroplastičnost mozga.
To znači da će struktura djetetovog mozga u izvjesnoj mjeri zavisiti od načina vaspitanja, odnosno od vrste uobičajenih aktivnosti djeteta.
Tako, na primjer, djeca koja se dovoljno kreću imaće odlično razvijene dijelove mozga koji su zaduženi za motorne radnje i njihovu koordinaciju. A kod djece koja se konstantno premalo kreću i koja ne koriste dovoljno svoje tijelo ovi dijelovi mozga neće biti optimalno razvijeni, tako da će djeca biti motorno nespretna i trapava.
Sve to znači da se roditeljski i društveni uticaji "ugrađuju" u strukturu mozga tako da neki naučnici govore o mozgu kao o "socijalnom mozgu".
U knjizi "Internet mozak", koja je nedavno objavljena i kod nas, poznati neuronaučnik Geri Smol objašnjava kako su naša djeca koja rastu i razvijaju se u digitalnom okruženju neka vrsta digitalnih domorodaca. Njihovi mozgovi se prilagođavaju ovoj vrsti okruženja, što za posljedicu može imati njihovu neprilagođenost drugim vrstama okruženja - stvarnom životu, piše "Politika".
I zaista, na različite poremećaje kod djece uticaj digitalnog okruženja na njihov nastanak može biti veoma veliki.
U pitanju su poremećaj pažnje kod djeteta, impulsivnost i nesposobnost odlaganja zadovoljenja želje, nedostatak socijalnih vještina i neki oblici visokofunkcionalnog autizma, zavisnost od kompjuterskih igara, socijalnih mreža, pornografije, kockanja i kupovine. Ima mnogo razloga da roditelji djeci povuku i "digitalne granice".
(MONDO)