Zvuči kao horor film. Članovi porodice i bliski prijatelji, pretvaraju se u "dvojnike" i to niko ne primjećuje sem ljudi sa Kapgras sindromom.
Jedna Amerikanka (21) prilično je vezana za svoju majku. Najmlađa je od šestoro djece. Iako studira i dalje živi u kući kod roditelja. Najednom se sve promijenilo. Majka je djelovala isuviše distancirano, da je mlada Amerikanka počela da vjeruje da ju je zamjenila dvojnica.
Ono što na prvi pogled djeluje kao scena iz nekog naučno-fantastičkog filma, zapravo je veoma ozbiljan mentalni poremećaj. Naime, osobe sa Kapgras sindromom vjeruju da su im najbliži zamijenjeni dvojnicima. Bilo da je riječ o roditeljima, djeci ili prijateljima. Ljudi sa ovim poremećajem imaju pogrešnu predstavu o realnosti, žive u "monotematskoj zabludi“.
Doduše, to je jedini simptom sa kojim se suočavaju. Problem nastaje onog trenutka kada krene rasprava sa okolinom, šta je realnost, a šta ne. Pacijenti su prilično tvrdoglavi, a uz to nisu u stanju sami sebe da uvjere u realnost, koja ih okružuje. "Žena izgleda kao tvoja majka, živi u istoj kući kao tvoja majka, zna sve ono što i tvoja majka“, to su argumenti kojim se ova mlada Amerikanka suprotstavlja svom psihijatru, piše DW.
Situacija se vremenom pogoršava, jer priča o dvojniku počinje najprije sa jednim članom porodice. Kako vrijeme prolazi, svi članovi porodice u očima oboljele osobe, doživljavaju istu sudbinu. Velika trauma za pacijenta, priča Karol Berman, psihijatar sa Njujorškog univerziteta. "Oni koji su vam najbliži postaju stranci“, kaže Bermanova ističući kako u svijetu ima svega par stručnjaka za ovaj sindrom.
Kapgras sindrom se često povezuje sa šizofrenijom, a vrlo retko to na kraju i jeste. "Jedna od stotinu osoba je zaista šizofrena. S druge strane, među šizofreničarima pet odsto ima onih koji pate od ovog sindroma“.
Sa prvim takvim slučajem susrela se prije desetak godina. Jedna pacijentkinja joj se požalila, kako vjeruje da je njen muž zamijenjen dvojnikom. U slučaju mlade studentkinje, najvjerovatnije je riječ o šizofreniji, koja se najčešće javlja kod osoba u dvadesetim. I tu nastaje problem, jer se o Kapgras sindromu malo zna, pa ga je teško odvojiti o šizofrenije.
Najnovija naučna istraživanja bi to mogla da promijene. Naime, postoje jake indicije da se na snimku nervnog sistema oboljele osobe mogu primetiti oštećenja mozga, koje ukazuju na Kapgrasov sindrom. Oštećenje se odnosi na vezu centra koji obrađuje vizuelne informacije i dijela mozga nadležnog za emocije. U prevodu to znači, ispred sebe vidite osobu koju poznajete, ali njena pojava u vama ne izaziva nikakvu emociju, a da pri tome znate da bi trebalo da bude drugačije. Tako nastaje uvjerenje o postojanju "dvojnika“.
Istovremeno, odgovor na pitanje kako do oštećenja mozga uopšte dolazi glasi - fizičkom povredom. Ako se na vrijeme otkrije i liječi, do sindroma neće doći ili ako je do njega već došlo, nestaće vremenom.
Međutim, ako je riječ o kombinaciji sa šizofrenijom, na kompjuterskoj tomografiji uočljiva je veća aktivnost zadnjeg dijela mozga u odnosu na prednji. Bermanova vjeruje da će ova otkrića pomoći u liječenju osoba sa Kapgrasovim sindromom. "Sada je konačno postalo jasno da ovakve bolesti izaziva fiziološko stanje mozga“. Ali ipak je riječ o prvim koracima. Uprkos pomenutim snimcima, sindrom se može dijagnostikovati samo klinički.
Druga loše vijest je što još uvijek nema ni odgovarajućeg lijeka. Sindrom može biti savladan, samo ukoliko se tačno utvrdi uzrok povrede, a time i oštećenja. Ali nova saznanja značajno pomažu u liječenju ove bolesti i neurolozima i psihijatrima. Udruženim snagama specijalista, moguće je pravovremeno stati na put Kapgras sindromu. Nadu ulivaju i nove tehnologije. Ako se ovim tempom dalje budu usavršale, za jedno 30 godina biće moguće, pacijenta poslati na skeniranje mozga, i odmah na osnovu snimka utvrditi, da li je riječ o sindromu Kapgras ili ne.
(MONDO)