Internacionalna riječ stres danas se često koristi u različitim značenjima.
Ona zvuči nekako naučno, medicinski – kao neka dijagnoza. Zato mnogi pripisuju stresu značenje bolesnog i poremećenog.
Riječ stres dolazi od latinskog strictus, a u engleskom jeziku je u upotrebi od početka 14. vijeka u značenju "zategnut", "napet". Pod stresom se označava ono stanje koje nastaje u nekom predmetu, organizmu ili osobi kada djeluje neka spoljašnja sila koja se naziva stresor. U tom značenju pojam stres se prvo koristio u fizici, kasnije u biologiji, a posljednjih decenija u psihologiji, piše za "Politiku" psihoterapeut Zoran Milivojević.
Organizam je u stresu svaki put kada je narušena njegova unutrašnja ravnoteža djelovanjem neke spoljašnje sile ili stanja (stresora). Tako, na primjer, kada je u njegovom okruženju visoka temperatura, organizam mora da pokrene određene mehanizme hlađenja kako se ne bi previše zagrijao i kako bi očuvao svoju normalnu temperaturu.
Dok je stres moguće mjeriti u fizici i biologiji, stvari su kompleksnije kada govorimo o psihosocijalnom stresu. Glavni razlog je u tome što odnos između osobe i određenog događaja nije mehanički, uzročno-posljedičan. Ljudi ne reaguju na događaje kao takve, već na ono značenje i onu važnost koje tim događajima pripisuju. A ljudi se, kao što je poznato, veoma razlikuju po tome kako tumače i kako vrednuju iste događaje. Zato stres nije toliko objektivna, koliko je subjektivna kategorija.
Da bi osoba bila pod stresom, potrebno je da neku situaciju ili događaj doživi kao negativan, suprotan njenim vrijednostima i uvjerenjima. Ne samo da osoba treba tu situaciju ili događaj da doživi kao ugrožavajući već treba da ga doživi i kao važan. A upravo je ovaj kontekst u kojem nastaje stres identičan kontekstu u kojem nastaju neprijatna osjećanja.
Ovakva osjećanja osjećamo onda kada procijenimo da se nalazimo u situaciji koja ugrožava neku našu vrijednost – koja je važna na negativan način. Ona nas pokreću na akciju štićenja date vrijednosti i prilagođavanja. Dakle, stres nije ništa drugo do doživljavanje neprijatnih osjećanja.
Kao što su neprijatna osjećanja dio svakodnevnog života, i stres je sastavni dio života. Postoje teorije prema kojima bi život bez ikakvog stresa mogao da ugrozi zdravlje. Zato postoji podjela stresa na dobar, koji vodi adaptaciji, i loš – distres – koji ne vodi adaptaciji.
U jeziku osjećajnosti to znači da postoje neprijatna osjećanja koja su primjerena, adekvatna i koja nam pomažu da preživimo i da se zaštitimo, ali i neprimjerena, neadekvatna, pa čak i patološka osjećanja koja pogoršavaju životnu situaciju "hraneći" sama sebe. Kada riječ stres zamijenimo neprijatnim osjećanjem, jasnije se razmišlja. Tajna upravljanja stresom je u upravljanju svojim neprijatnim osjećanjima.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)