I preko televizije se čulo da Argentinci prave spektakl u Kataru, a tek uživo... Neopisiv osjećaj i zato im želim svu sreću da osvoje Svjetsko prvenstvo! /od reportera MONDA Milutina Vujičića iz Katara/
Kao u pjesmi "Hladnog piva" koja kaže "kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala", tako je i kod mene veliku prazninu koju je ostavila bolna eliminacija Srbije sa Svjetskog prvenstva uspjela makar delimično da popuni Argentina. Razloga za podršku ovoj reprezentaciji ima napretek - od želje da vidim kako najveći fudbaler svih vremena konačno podiže "zlatni globus", pa sve do navijača koji su bez ikakve sumnje ostavili do sada najbolji utisak u Kataru. Čak i u odnosu na najbrojnije Brazilce, to je jednostavno drugi svijet...
Onakvo pasionirano navijanje treba doživjeti. Počinje od ranog jutra i spektakularno je dovoljno kada se nađete sa njima i u istom metrou, pošto će i najsitnija od svih djevojaka u dresu sa plavo-bijelim bojama povesti navijanje, a onda ponuditi i djeci koja je gledaju da im na obrazu nacrta zastavu sa Suncem i tako počinje ljubav prema zemlji dvostrukog prvaka svijeta. A kada dođu na stadion, počinje spektakl!
Kad nema Srbije, dobra je i Argentina: Zbog Mesija i Lusijane sve "gori", ovo NIKO nema na svijetu! (FOTO/VIDEO)
Gledao sam ih protiv Saudijske Arabije, Meksika i Poljske, međutim susret sa Australijom (2:1) na kome je 98 odsto stolica od 45 hiljada bilo njihovo - teško je opisati riječima. U jednom trenutku djelovalo je da će se hiljade navijača survati prema nama u novinarskoj loži (gdje smo sjeli na tuđa, najbolja mjesta s fantastičnim pogledom na sva dešavanja), posebno kada je Lionel Mesi izveo "onu svoju magiju" i ponovo izmislio gol na Svjetskom prvenstvu ni iz čega. Argentina je petljala, kružila oko gola, a onda je Mesi kao iz dana u Barseloni pogodio ugao gola Rajana.
Na tribinama su se grlili svi redom, klanjali se Mesiju kao Bogu, ali jedna pjesma koja je postala djelo "nacionalnog folkora" Argentine od osvajanja prošlogodšnjeg Kopa Amerika je sve nadmašila i nije trebalo dugo da je naučim: "Muchachos, ahora nos volvimos a ilusionar, quiero ganar la tercera, quiero ser campeón mundial, y al Diego, en el cielo lo podemos ver con don Diego y con la Tota, alentándolo a Lionel!".
Ukratko, otac govori sinu da je rođen u zemlji Maradone i Mesija i da ne može da objasni koliko je plakao zbog izgubljenih finala, ali sada ponovo "osjeća" tu strast i želi treću titulu prvaka svijeta, dok ih Dijego gleda sa neba. Poetično, pjevljivo, baš u stilu Argentinaca, šteta što i kod nas ne postoji takva pjesma i takva strast...
Odlična utakmica "nosila" je i navijače, Mesi je pokazao da je najveći u svojoj hiljaditoj utakmici u karijeri i sada je samo na tri pobjede od osvajanja Svjetskog prvenstva, dok uvijek možemo da se tješimo da smo mi bili na pet-šest. Mada, čak i sistem igre u kome smo igrali u Dohi - teško da bi mogao da istrpi i Mesija, zato i oko njega stoje "pitbulovi", koji su prvi poveli pjesmu na travi stadiona "Ahmad bin Ali" po završetku utakmice, samo da nas podsjete koliko im ovo sve znači.
Još najmanje pola sata niko nije napuštao svoja mjesta, pjevalo je uglas Mesiju i Argentini, a najzapaženija bila je navijačica Argentine zbog koje su svi "upalili telefone" ka tribinama...
Neću lagati, s obzirom da je ovo bila posljednja utakmica Argentine koju sam gledao prije povratka u Srbiju, u jednom trenutku sam počeo da navijam i za Australiju da "ubode" produžetke, makar da još pola sata gledam Lionela Mesija. Nisam bio najočajniji ipak od svih novinara koji su prethodne večeri gledali meč na "Ahmadu bin Aliju", jedan kolega se na konferenciji za medije javio prvi za pitanje bez plana, samo da bi čuo Mesijevo "dobro veče", kao u "Varljivom letu '68" i Peričinoj epizodi sa lijepom pekarkom Jagodinkom Simonović: "Samo da ti čujem glas".