Bio je to jedan od najdramatičnijih dana u životu fudbalske legende
Siniša Mihajlović otišao je iz Crvene zvezde 1992. godine u Rim, a taj odlazak iz Beograda i Srbije pamtio je cijelog života. Dogodio se dok je zemlja bila pod sankcijama, letom preko Bugarske, na aerodromu je sprovođen kao "terorista"...
"Rano ujutru sa Zvezdinim vozačem Kemom i menadžerom Pavkovićem krenuli smo put Sofije. U kolima je bilo kao na svadbi. Kema je odvrnuo muziku do daske. Džej, Dragana Mirković, Ceca, Džipsi Kingsi... Meni se spavalo, ali nisam mogao uz takvu buku. U Sofiju smo brzo stigli i odmah produžili na aerodrom, pa preko Beča za Rim. Pitao sam se kako će me dočekati u vječnom gradu. Kada ću potpisati ugovor? Kako ću proći ljekarski pregled? Samo sam o tome razmišljao. Sproveli su me na poseban ulaz, kao nekog kriminalca, ali svejedno, nekoliko novinara i grupa navijača Rome brzo su otkrili ko sam. Međutim, rečeno mi je da ne smijem da govorim i da je za sutra zakazana konferencija za štampu. Tu je bio Romin čovjek i gospođa Ivana Tutu Papa, Beograđanka koja već 15 godina živi u Italiji i koja je bila angažovana kao prevodilac. Večerao sam u društvu predsjednika Čarpika i direktora kluba Mešetija. Koliko se sjećam, jeli smo pastu i biftek, pili bijelo vino i razgovrali o mojoj porodici, i o treneru Vujadinu Boškovu. O politici onako usput, samo reda radi", rekao je Mihajlović 2000. u intervjuu Aleksandru Mihajlkoviću za "Profil".
"Ljekarski pregled trajao je gotovo sedam sati. Išao sam iz jedne ordinacije u drugu. Sam podatak da sam imao 30 rendgenskih snimaka dovoljno govori koliko je sve to seriozno. Snimali su mi svaki prst, zglob... Čistoća mojih članaka ih je zbunila, jer tu su obično najveća oštećenja kod fudbalera. Rekli su mi da ih imam tako netaknute kao dijete od sedam godina. Bili su impresionirani i radom mog srca. Poslije tri minuta na steperu, pod opterećenjem, moje srce je radilo kao i u prvom sekundu. Ljekarka je bila potpuno zbunjena", dodao je veliki Miha, čija je smrt prošle sedmice ostavila u suzama i cijelu Srbiju i cijelu Italiju.
Mihajlović je stigao u Italiju kao novi igrač Rome 1992, ali je najveće uspjehe u toj zemlji postizao kao igrač njenog najvećeg rivala, Lacija. Na Olimpiku je igrao u nebeskoplavom dresu od 1998. do 2004, u njemu postao prvak Serije A, osvajač Kupa pobjednika kupova, a karijeru je završio u Interu, kao igrač svog prijatelja Roberta Manćinija, kome je odmah poslije toga postao saradnik, i kao saigrač svog kuma, Dejana Stankovića. Veoma tužan prizor bio je kada su upravo Manćini i Stanković iznosili Mihajlovićev kovčeg u ponedjeljak, na sahrani u Rimu.
Svirali su Džej i Dragana Mirković, a Mihu spovodili kao kriminalca: Morao na poseban ulaz, a jedno šokiralo Italijane!
Kada je u pitanju Sinišin boravak u Zvezdi, došao je iz Vojvodine u zimu 1990/1991. godine i za sezonu i po u crveno-bijelom uradio je toliko da nestvarno zvuči da nije bio duže na "Marakani". Dragan Džajić, sada počasni predsjednik crveno-bijelih, bio je tada na sportskog sektora i od Mihajlovića se oprostio u nedjelju u suzama.
"Ohrabrila me je njegova izjava da "ova bolest i ne zna s kime je ušla u koštac"... Znači ušla je sa borcem i on je takav bio, vjerovao je da će je savladati, ali nije mogao da se izbori sa time. Moraću da ponovim nekoliko riječi da ne bih dalje ovako emotivno razgovarao", rekao je Džajić slomljenog glasa i emocija. Jedva je poslije toga prozborio još nekoliko rečenica i završio govor ranije nego što je planirao, jer drugačije ne bi izdržao.
(MONDO)