Vahid Halilhodžić u ovom trenutku sebe ne vidi u bh. fudbalu.
Derbi utakmicu 29. kola m:tel Premijer lige BiH između Veleža i Borca (2:0) sa tribina Arene "Rođeni" posmatrao je i proslavljeni bh. fudbaler i trener Vahid Halilhodžić.
Popularni "Vaha" je okršaj starih rivala pratio u društvu sadašnjeg selektora BiH Faruka Hadžibegića, a kako je rekao u razgovoru za N1, svaki dolazak u Mostar za ovog 70-godišnjeg Jablaničanina, koji je pronosio slavu Veleža tokom igračke karijere, kompleksno je pitanje.
"Ne dolazim često i da budem iskren, ne dolazim uvijek sa nekim velikim oduševljenjem jer me za ovaj grad i za ovo područje veže puno lijepih uspomena. Nažalost ima i vrlo ružnih uspomena koje je teško izbrisati iz memorije, tako da kad dođem tu par dana, prvi dan mi je najteže. To je mješavina i zadovoljstva što pronađem neke prijatelje, ali nažalost mnogi prijatelji i članovi porodice su otišli, nema ih više na ovom svijetu. Ali vidim i mnogo novih osoba, tako da se ovdje nekako osjećam kao stranac. To je mješavina zadovoljstva i razočaranja zbog tog prokletog rata koji je bio, zbog grada koji je pretrpio sve agresije. Mostar je bio jedan divan grad u kojem je bilo vrlo finih momenata. Nažalost, desilo se što se desilo, tako da je to svaki put za mene susret ne baš uvijek ugodan i prijatan", rekao je Halilhodžić na početku razgovora za N1, prisjetivši se i svojih početaka kada je riječ o bavljenju fudbalom.
Kao igrač, Halilhodžić je branio boje Veleža, Neretve, Nanta i Pari sen Žermena, u kojem je završio karijeru. Prvi klub u trenerskoj karijeri bio mu je Bovo, a potom su se nizali Kazablanka, Lil, Ren, Pari sen Žermen, Trabzonspor (dva mandata), Al Itihad, Dinamo Zagreb i Nant. Bio je, takođe, i selektor četiri reprezentacije - Obale Slonovače, Alžira, Japana i Maroka.
"Ja sam već 50 godina u fudbalu. Kada sam imao 18 godina završio sam elektrotehničku školu, već sam tada bio u podmatku Veleža i želio sam da nastavim studije. Rodom sam iz Jablanice, a dole su svi zamišljali da budu elektro inžinjeri, i normalno i moji roditelji su to silno željeli, da nastavim školovanje i fakultet. Međutim, u tom momentu mi je Velež ponudio prvi profesionalni ugovor, sa 18 godina. Moja familija, a naročito rahmetli majka je govorila 'ma kakav fudbal', jer u to vrijeme fudbal nije bio kao sada. Ipak sam odlučio da nastavim sa fudbalom i vjerovatno nisam pogriješio. Od 18. godine do sada sam u fudbalu. Imao sam male prekide. To je moja strast, moje zadovoljstvo. Jer ja sam takav. Kad nisam htio da radim, niko me nije mogao natjerati, a kada sam želio da radim, radio sam najviše i tjerao svoje kolege da rade. Takav sam bio igrač. Imao sam taj motiv da pobjeđujem i da dajem golove. Tolika je bila moja strast i želja za trofejima, da sam to prenio i na trenerski posao", istakao je Halilhodžić, uporedivši njegovo fudbalsko vrijeme sa današnjim.
"Fudbal danas i fudbal koji sam ja igrao i trenirao je tolika razlika u pristupu, u svemu. Kao što se tehnika mijenja, društvo se mijenja, tako i pristup trenerski prema treniranju se promijenio. Prije su bili jedan, ili dva trenera koji rade sa ekipom. Sada je to čitav jedan stručni štab od desetak osoba, plus medijsko osoblje, jedan veliki dijapazon ljudi koji prave jedan projekat za jednu ekipu sa uspjehom ili neuspjehom. Mnogi koji su sa mnom radili žalili su se da radimo previše, ali to je tako. Bez rada, truda, znoja, nema ništa."
Halilhodžić, kako sam priznaje, prati rezultate kluba u kojem je počeo seniorsku karijeru, ali navodi da sa trenutnom upravom kluba nije u kontaktu.
"Prije sam imao puno više, ali pratim Velež u svakoj utakmici. Ide ovo finale i ja se nadam da će još jednom osvojiti taj kup. U prvenstvu je na početku bilo teško, ali sad su se malo uzdigli. Fali im možda par pobjeda da se plasiraju direktno u Evropu. To bi bilo vrlo važno, ne samo sportski, već i ekonomski."
Fudbal u BiH trenutno je daleko od evropskih tokova. Šta je potrebno da se desi pa da isti počnu da se sustižu?
"Vani je drugi nivo, kvalitetniji nivo. Ovdje ima talenta, međutim da bi postojao internacionalni i svjetski nivo, treba puno više truda, rada. Ekonomski momenat je vrlo važan u stvaranju ekipa, jer sve velike ekipe su 'vještački pravljene', jer kad ima puno novca, kupuju se igrači i stvaraš ekipu za uspjeh. Velež nije u takvoj situaciji. On mora sa svojim podmlatkom da radi, da se posveti puno pažnje radu sa omladinskom školom, koja je u moje vrijeme formirala strahovito puno izvanrednih igrača. Sada je to još teže zbog posljedica rata, kada je Velež otjeran sa svog ognjišta, iz svoje kuće pod Bijelim brijegom, klub je trebalo čak i da se ugasi. Sada je malo bolja situacija. Tako da je fudbal ovdje daleko od ovoga što imaju posebno velike države, gdje je fudbal na najvišem nivou", navodi Halilhodžić.
Pred start Mundijala u Kataru, napustio je klubu reprezentacije Maroka zbog sukoba sa zvijezdama tima.
Umjesto njega, novi selektor postao je Valid Regragui, koji je ekipu odveo do polufinala prvenstva svijeta, a Halilhodžić podvlači da nikad u životu nije imao toliko ponuda kao što je to bilo nakon odlaska iz marokanske selekcije.
"Strahovito mnogo sam imao ponuda, čak i sa ovih prostora, puno me i nekih reprezentacija kontaktiralo. Vidjeću na ljeto, ali ovo što se desilo sa Marokom, mislim da će biti moj posljednji angažman. Ne mogu reći je li to kraj. Bilo je ponuda koje je teško odbiti, pogotovo u ovim godinama kada finansijski dobiješ ponude višemilionske. To je toliko novaca da bi samo budala odbila. Ali, meni nije bitan samo novac. Ja sam taj koji mora imati volju, želju. Kada to nemam, novac me ne može povući da radim. Novac me nikada nije ni vodio, iako sam zaradio puno novca u karijeri, ali nikada to nije bio smisao mog angažmana bilo gdje."
Halilhodžić vjeruje da pod komandom Faruka Hadžibegića bh. reprezentacija može da se plasira na prvenstvo Evrope koje se sljedeće godine igra u Njemačkoj.
"Nadam se da možemo otići na Evropsko prvenstvo. Sa ponosom mogu reći da se jedino ljudi iz sporta malo druže u ovoj državi. Sport stvara koheziju. Ljudi se druže. Nažalost u ovoj državi, ako je ovo država, teško je svim tim selektorima, jer oni moraju računati ko je Bošnjak, Srbin, Hrvat.. Ko će doći za trenera? Pomoćnici će im biti po nacionalnom ključu. To je meni neshvatljivo. Nisu tu u pitanju nikakve pare. Ja bih volio zbog ovoga naroda da odemo, jer narod voli sport. Nadam se da će Faruk napraviti neku sintezu svega i napraviti kolektiv i plasira se na EURO."
A upravo zbog "nacionalnog ključa" Halilhodžić u ovom trenutku sebe ne vidi u bh. fudbalu.
"Predsjednik mi je prišao i rekao da trebaju pomoć. Odgovorio sam 'Gospodine dragi, ja ću pomoći onog trenutka kada reprezentacija bude igrala u Banjaluci i Mostaru'. To je sada za mene nezamislivo. Koga oni foliraju? Koga lažu? Oni na tome profitiraju. Ja ću uvijek biti navijač reprezentacije BiH, ali da budem selektor – to je nemoguće, sada sam rekao zašto. Ne mogu to da zamislim. Zbog konteksta šta se dešava politički i vjerski. Nisam budala, sve sam to doživio i znam sve šta se dešava. To ja ne mogu, da me sutra neko proziva jer sam pozvao jednoga, a ne drugoga. Morao bih angažovati popa, fratra i hodžu za pomoćnike da bih bio selektor reprezentacije. Nije to to. Ima jedna istina koju mnogi neće da čuju. Mnogi me i sad prozivaju, kao, zbog novca. Kakav novac!? Kada bih nekada radio ovdje, platu bih dao u humanitarne svrhe. Novac bi bio nebitan. Živio bih najljepše godine u Jablanici. Ja sam ponosan. Čovjek koji se stidi svojih korijena nije čovjek. Volio bih da mogu pomoći reprezentaciji, zašto ne? Svom narodu… zašto ne…", zaključio je Halilhodžić razgovor za N1.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!