Od poraza od Engleza daleko više boli što kapiten Tadić nije vjerovao u plan selektora Piksija. Zato su vruće glave stigle neoprezne riječi s kojima moramo da znamo šta i kako, da ne bi sve palo u vodu. Od reportera MONDA Milutina Vujičića sa EURO2024.
Kada izgubite 1:0 od prvog favorita turnira, gdje se u posljednjih petnaestak minuta hvatate za glavu zbog propuštenih šansi i time natjerate navijače da vas ovacijama isprate sa stadiona - nikako ne smije da se dogodi da to sami "bacite pod voz". Srbiji se upravo to za odmah poslije meča u Gelzenkirhenu zbog izjave kapitena Dušana Tadića. Porukom "ja sam najbolji igrač ekipe", gdje je još nimalo suptilno, u tri različita intervjua, rekao da se ne slaže s odlukom selektora da ne počne utakmicu (ono "ali, ja to poštujem" ima funkciju samo ikebane poslije takvih oštrih riječi) promijenilo je kompletan utisak i natjeralo nas da zaboravimo sve one dobre elemente koje smo vidjeli u našoj igri.
To se prije svega odnosi na veoma čvrst defanzivni blok i najbolje izdanje naše odbrane u posljednje tri godine (bez obzira na primljen gol), pošto je Tadićeva izjava uspjela da "pojede" Pavlovića, Veljkovića i Milenkovića kako to nije umio ni Kejn. I tu više nije pitanje da li je kapiten u pravu kada kaže da bi Srbija sa njim na terenu sigurno dala dva gola (ko kaže da ne bi primila tri?), nego se isključivo radi o pogrešnom tajmingu. Nažalost, sa takvim stvarima imamo i previše iskustva.
I ironičan Piksijev odgovor "uh, pa to nikako nije dobro ako je Tadić rekao" tjeraju navijače Srbije da pomisle da se nešto "valja iza brda". Atmosfera je, kažu, fantastična, odnosi među igračima su, opet kažu, nikad bolji, ali sada imamo prvi put situaciju da ima nezadovoljnih u Piksijevom mandatu. Bilo je pitanje trenutka kada ćemo iskusiti deža vi jer "velika četvorka" naše reprezentacije očekuje da igra svaki meč (doduše neki ne bi baš prijateljske) i dolazimo u situaciju da će se uvijek bar jedan od njih naljutiti ako nije u startnoj postavi. A opet, ako su sva četvorica u igri, nemamo balans i imamo probleme u igri zbog kojih nije moguće u djelo sprovesti plan koji je Piksi zacrtao.
Zbog ovakvih stvari obično "puca svlačionica" i iz nje izlazi prljav veš, ali je na neki način velika sreća u nesreći što ne samo da smo još u igri na turniru - nego što mi možemo da napišemo priručnik kako dalje (ne) treba rješavati ovakve situacije. Imali smo sve vrste neslaganja koje mogu da se zamisle u jednoj svlačionici, pa čak su i dvojica "Piksija" bila u centru pažnje. Tadić je imao sukob sa Ćurčićem, šuškalo se da nešto ne valja ni između njega i Tumbakovića, dok se Piksiju prije 24 godine dogodila istovjetna situacija, samo dok je bio igrač.
Vujadin Boškov je planirao da ga ostavi na klupi protiv Slovenije i zbog toga je Piksi bio spreman da napusti ekipu noć pred utakmicu u Šarlroi. Spakovao je kofere i planirao da ode, međutim razgovarali su o svemu i Vujke je odlučio da ga stavi u prvih 11, da bi se Piksi potom "obrisao" sa plana poštujući zamisao selektora. Taj plan je doduše brzo pao u vodu i već poslije pola sata je naš najbolji fudbaler poslat na teren gdje je pokazao magiju.
Poslije svega, Boškov i Stojković su se zagrilili, nasmijali i pomirili, a upravo na ovom primjeru selektor treba da nauči kako da - što bi rekli Englezi - "hendluje" neugodnu situaciju. Ego mora da se proguta, moraju da se pogledaju u oči i kažu jedan drugom sve što misle, a onda da se izljube i spreme da Sloveniju bace na koljena.
Sve što se desilo u Gelzenkirhenu mora da se zaboravi u putu za Augzburg, pošto imamo pametnija posla od zadovoljavanja sujete i mjerenja minutaže dok se Srbija bori za prolazak u nokaut fazu Evropskog prvenstva. Hajde da ne dopustimo da opet drugi budu u pravu kada pričaju o "problemu ega" u našoj svlačionici, nego da nas bar jednom očvrsnu sva samosaplitanja i autosabotiranje u kojima smo prvaci Evrope.
BONUS VIDEO:
(MONDO - Milutin Vujičić)