Da nije bilo Dijega Maradone, jedan od najboljih južnoameričkih igrača ikad vjerovatno bi bio teniser.
Dijego Maradona za mnoge je najveći igrač svih vremena, a svoju burnu narav i veliko srce pokazivao je u mnogo situacija. Iako je najbližima sigurno neretko pravio pakao od života, a prijateljima i svom širem okruženju često bio neuhvatljiv, ipak je bilo situacija u kojima je njegova ljudskost menjala sudbine ljudi. Jedna od tih sudbina je ona koju je u značajnoj mjeri odredio Urugvajcu Dijegu Forlanu, zvijezdi reprezentacije svoje zemlje i Mančester junajteda.
Priča o Maradoni i Forlanu (45) počinje jedne strašne noći, 14. septembra 1991. godine, kada je Dijegova sestra Alehandra doživjela teške povrede u saobraćajnoj nesreći. Ostala je hendikepirana u tom sudaru, a njen dečko je poginuo. Čitava porodica se borila za njeno zdravlje i život, a Dijego u tom periodu, sa 11 godina, nije ni razmišljao da napravi karijeru u fudbalu, iako je trenirao u Penjarolu, već je bio posvećeniji tenisu, koji aktivno igra i sada u veteranskim danima.
"Do 15 godine sam igrao i tenis i fudbal. Onda sam se odlučio za fudbal. Tokom 1997. godine Maradona je došao da igramo zajedno, bilo je to lijepo od njega. Nismo poslije toga ostali u kontaktu", rekao je Forlan u jednom intervjuu.
Kada je čuo za taj slučaj, Dijego Maradona je organizovao akciju prikupljanja finansijske pomoći Forlanovoj sestri i Forlan je inspirisan tim gestom Argentinca odlučio da i on bude profesionalni fudbaler, da bi mogao da pomaže sestri. Naredne tri godine nosio je dres Danubija, a 1994. godine je prešao u Independijente, iz kojeg je 2002. godine i napravio transfer života, kada je prešao u Mančester junajted.
Karijera je Forlana potom vodila do Viljareala, Atletiko Madrida, Intera, u Brazil do Internasionala, u Japan do Osake, u Indiju do Mumbaja, sve do Hong Konga, u kojem je 2018. odlučio da je bilo dosta. Član tima Urugvaja koji je 2010. na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi igrao u polufinalu i bio najbolji strijelac tog turnira nikad nije zaboravio Maradonin gest.
Grande Dijego nije slučajno saznao za sudbinu Forlanove sestre, jer su Urugvajcu i otac i deda bili fudbaleri. Otac je igrao sa Maradonom, a deda Huan Karlos je bio i selektor Urugvaja na Svhetskom prvenstvu 1962. godine. Tada najmlađi Forlan ušao je u njihove cipele i opravdao sva očekivanja, nadmašivši sve što su njegov otac i deda prethodno napravili u najpopularnijem sportu.