Nenad Bjelica se vratio u Dinamo - tamo gdje misle da je najbolji trener na Balkanu i gdje ne mogu da mu oproste kontroverzne izjave na račun kluba sa kojim je bio šampion.
Fudbalski klub Dinamo napravio je nekoliko lošijih rezultata na početku sezone, a nakon poraza od Hajduka iz Splita na Maksimiru (1:0) i Bajerna u Minhenu (9:2), a ceh je platio trener Sergej Jakirović. U Zagrebu su se odlučili da ekipu ponovo preuzme Nenad Bjelica.
Povratnik na klupu Dinama, bivši trener Osijeka, Union Berlina i brojnih drugih klubova, trebalo bi da konsoliduje tim i ponovo osvoji šampionsku titulu, uz daleko bolje rezultate u Ligi šampiona. Svojevremeno označen kao najbolji trener Balkana, odnosno na prostoru bivše Jugoslavije, Bjelica ima reputaciju da preokrene situaciju u klubu, ali i nekoliko mrlja zbog kojih je i više nego kontroverzna ličnost hrvatskog fudbala.
Javnost u regionu pamti njegove titule na Maksimiru, ali i skandale koje je pravio kao trener Dinama i Osijeka, uvrede koje je morao da istrpi u Splitu, "prozivku" nedodirljivog Zdravka Mamića, pa i svjetski skandal koji je izazvao dok je radio u Bundesligi i želio fizički obračun sa jednim od najboljih igrača tamošnjeg prvenstva.
Korporacija - navijači Dinama neće oprostiti
Kao trener Osijeka, Nenad Bjelica je imao niz loših riječi na račun Dinama. "Igrali ste za korporaciju, a ne za sebe. Pi**a vam strinina. Je**la vas korporacija! Bićete gladni hljeba od korporacije, ja vam kažem. Samo kad im više ne budete potrebni", vikao je Bjelica trenerima Rijeke nakon što taj tim nije uspio da pobijedi dok se protiv Dinama borio za titulu. Upravo je Dinamo "korporacija" o kojoj priča, najbolje organizovani tim u zemlji koji često ima i malu pomoć u borbi protiv najvećih rivala. Nije se zaustavljao ni na putu do svlačionice... "Je l' vas usrećila korporacija? P**ka vam materina! Je**la vas korporacija", dobacivao je Bjelica dok se udaljavao.
"Nema nikakve logike u tome da bilo koji klub u HNL ima toliko svojih igrača u nekom klubu. Bio sam dve godine u sastavu Dinama, suvereno dve titule osvojio, bez ikakve mrlje, bez ikakvih pozajmica i kombinacija", govorio je pa nastavio: "I sad kad se sjetim pitanja Zdravka Mamića, jedno stoput isto pitanje: 'Nenade, je l' ti nešto treba?' Ja kažem: 'Ne treba mi ništa.' On opet pita: 'Pa ljubavi, pa je l' ti treba nešto?' Kažem: 'Ne treba mi, Zdravko, ništa, sve je pod kontrolom, vidiš da je 20 bodova prednosti.' Sad razumijem poruku tog pitanja. Tada mi nije ništa trebalo. Sad vidim šta se radi i kako se radi", ispričao je nakon tog čuvenog meča Rijeke i Osijeka Nenad Bjelica, direktno optužujući Zdravka Mamića da je "zatvarao" utakmice u prvenstvu.
Prethodnih dana svi hrvatski mediji su podsjećali čitaoce na ove izjave Nenada Bjelice, ali je on na konferenciji govorio da nema nikakvih problema sa tim i da se čak i supružnici ponekad posvađaju, pa nastave da žive zajedno. U prethodnom periodu isticao je da ne želi da se ogradi od tih izjava koje je davao kao trener Osijeka, a pitanje je kako će navijači Dinama gledati na to što je klub optuživao za namještanje mečeva u domaćem prvenstvu.
Vrijeđali ga da je Srbin, prijetili klanjem
Poreklo Nenada Bjelice prethodnih godina izazivalo je mnogo pažnje u Hrvatskoj, posebno među navijačima timova protiv kojih je igrao, među kojima je prednjačila Torcida iz Splita. Dok je sam Bjelica pričao o tome da je njegova familija poreklom iz mjesta Vrbica na granici BiH i Crne Gore, a da su se kasnije preselili u Baranju, Splićani nisu povjerovali u tu priču.
"Bjelko Srbine, čakija ti ne gine", pisali su navijači Hajduka, uz skandiranja kojima se prijeti smrću tadašnjem treneru Osijeka. Kao da je najveća uvreda na svijetu biti Srbin, Nenad Bjelica se tih dana branio, objašnjavajući da mu je majka Hrvatica, a da je otac Crnogorac. Još ranije otkrivani su detalji iz porodičnog stabla - otac Božo rođen je 1942. godine na teritoriji današnje Hrvatske, ali je rat proveo u Crnoj Gori, gdje je familija ranije živjela. Kasnije je bio prvotimac Šparte iz Belog Manastira, igrao i za Osijek, bio nesuđeno pojačanje Vojvodine gdje ga je zvao Vujadin Boškov, ali zbog povređenog meniskusa nije prešao...
Sa druge strane, njegov sin Nenad nikada nije ni želio da ima bilo kakve veze sa Srbijom. Eventualno srpsko porijeklo o kojem se pisalo i pjevalu Splitu - istina, pretećim tonom - uvijek je odlučno demantovao, podsjećajući da je pola Hrvat, pola Crnogorac. Iako mu u Osijeku, gdje je rođen i fudbalski odrastao, srpsko porijeklo "zamjerili" daleko manje nego u Dalmaciji.
Tuča mu obilježila avanturu u Njemačkoj
Kao trener Union Berlina nenad Bjelica je fizički nasrnuo na igrača Bajerna iz Minhena, reprezentativca Njemačke Liroja Sanea. Hrvatski stručnjak prvo nije želio da dozvoli brzo vraćanje lopte u igru, a zatim je Sanea dva puta odgurnuo u predjelu lica - nakon kraćeg verbalnog okršaja koji je imao sa krilnim napadačem.
Dosije Nenad Bjelica - "Najbolji trener Balkana": Vrijeđali ga da je Srbin, kao niko udario po Dinamu!
Pričalo se odmah o otkazu, djeluje da je to trenutak u kojem su evropski timovi shvatili da Bjelica nije kapacitet za posao u najboljim timovima na kontinentu, a kazna za trenera stigla je od strane saveza. Bjelica nije želio da se izvini za svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na fudbalera, a kasnije je propustio tri utakmice jer je bio suspendovan.
Karijera Nenada Bjelice
Nekadašnji hrvatski fudbaler rođen je u Osijeku, a prve fudbalske korake napravio je u ekipi Metalac Olt. Ubrzo je pojačao Osijek, gdje je odigrao i prve dvije seniorske sezone u karijeri. Uslijedili su Albasete, Betis, Las Palmas, pa ponovo Osijek i zatim Kajzerslautern, Admira Vaker i Karnten u kojem je završio karijeru 2008. godine. Odigrao je po jedan meč za mladu i B reprezentaciju Hrvatske, dok je devet puta bio A reprezentativac - čak i na Evropskom prvenstvu 2004. godine.
Trenersku karijeru počeo je u svojoj posljednjoj igračkoj godini, kao član austrijskog niželigaša Karntena. Kasnije je radio kao trener Lustenaua, Volfsbergera, Austrije iz Beča, Specije, Leha iz Poznanja, Dinamo Zagreba, svog Osijeka, Trabzonspora i Union Berlina, prije nego što se vratio na Maksimir i zamijenio Sergeja Jakirovića.
Kao igrač nije osvojio nijedan trofej, ali je izabran za najboljeg fudbalera Hrvatske davne 2000. godine. Daleko uspješniji bio je u menadžerskoj karijeri - Volfsberger je odveo do prvog mjesta u drugoj ligi Austrije, sa Dinamom je osvojio dvije titule, Kup Hrvatske i Superkup, dok je kao trener Leha dva puta biran za trenera mjeseca u Poljskoj.