Nedeljko Dimitrijević, prvi trener Andrije Maksimovića, vidi u svom sinu i svog pokojnog sina Vladimira, nekadašnjeg igrača Zvezde, kao i njegovog najboljeg prijatelja, Nemanju Vidića.
Zvezdin "Mesi", Andrija Maksimović (17) bio je daleko najbolji, najhrabriji i najkonkretniji igrač crveno-bijelih u ubjedljivom porazu od Intera u Ligi šampiona (0:4). Srpski fudbalski biser iz Novog Pazara oduševio je i na najvećoj sceni u Evropi, nakon što je nedavno odigrao odlično i protiv Partizana.
Dok se navijači Zvezde zaljubljuju u njega, a cijena na tržištu mu vrtoglavo raste, zanimljivo je podsjetiti na to da je Maksimović učio fudbal kod Nedeljka Dimitrijevića, prvog čovjeka OFK "Vlada Dimitrijević" iz Raške.
Navijači Zvezde će sigurno sjetitti ko je Vlada Dimitrijević, nekada veliki talenat Crvene zvezde koji je 2001. preminuo na "Marakani", praktično na rukama svog najboljeg prijatelja, Nemanje Vidića, koji nikad nije zaboravio njegovu porodicu.
Njegov otac Nedjeljko i ove jeseni sa ponosom ističe: "Napravio sam Maksimovića!".
To je moj proizvod!
"Pa, to je moj proizvod. Sa četiri i po godine, Maksimović je došao do mene brate. To je moje dijete, to sam ja njegovao. Znaš kako sine pričam, Andriju je moj Vlado poslao sa neba, jer takav talenat niko drugi ne može drugačije da objasni", rekao je Dimitrijević za "Sportski žurnal".
U Raškoj je odmah pokazao talenat kakav se ne viđa često i stekao nadimak "Mesi".
"Andrija je došao kod mene iako je tada bilo 12 škola fudbala za djecu u Novom Pazaru. Čujte sad ovo, njemu je kuća na 30 metara od zapadne tribine stadiona Novog Pazara. I on je sve to ostavio i došao kod mene u Rašku. Kako drugačije da opravdam taj postupak, nego da ga je moj Vlado poslao sa neba? Andrija Maksimović je dar sa neba koji može u 100 godina da se rodi".
"Po dolasku u klub, njegove prve riječi Andrije ocu Mirku bile su 'Tata, ja odavde nikad neću da idem', a skoro da nije znao da priča, jer je krenuo da trenira sa četiri godine i nekoliko mjeseci. Siguran sam da je Andrjia proveo osam nezaboravnih godina u OFK 'Vlada Dimitrijević' i da je mnogo naučio. Koliko je bio značajan, govori podatak da je za pola osvojenih pehara kluba direktno zaslužan".
Otkud nadimak Mesi?
"Kad je došao kod nas, bio je kopija Leo Mesija. Imam slike koje govore u prilog tome, duga frizura i svi su ga u Raškoj oslovljavali sa 'Mesi'. Andrija je stvarno naš Mesi. Sad se podšišao i ne liči na sebe sa kraćom kosicom", kazao je on uz osmijeh.
Otkrio je Dimitrijević i da je "Mesijev" otac takođe igrao fudbal.
"Otac Mirko igrao je u Novom Pazaru i Metalcu iz Kraljeva. Došao je do Zone, što je za ono vrijeme bilo veliki uspjeh. Kad sam Mirka vidio sa sinom na prvom treningu, znao sam da će da bude veliki fudbaler, jer iver ne pada daleko od klade".
Svaki kontakt sa Andrijom on doživljava veoma emotivno.
"Toliko smo vezani da ne mogu da vam opišem. Poslao sam mu poruku pred derbi, jer sam znao da će igrati od prvog minuta. Meni je mnogo teško, kada god se čujem sa njima i plačem skoro svaki put, jer mi je mnogo drago što je uspio. Dok razgovaramo, sjetim se svega što se dogodilo mom Vladi. Između ostalog, Andriji sam napisao da ostane čvrsto na zemlji, da ide Vladovim stopama i da kada bude letio preko planina i okeana se uvijek sjeti kluba u kojem je ponikao. Ovo je 24 godina da živim bez sina, ali na neki način vidim Vladinu dušu u Andriji. Prije dvije godine je stigao unuk Vuk Karadžić, nasljednik drugog sina, koji će siguran sam nastaviti Vladovim i Andrijinim stazama".
Prepoznao je Dimitrijević i neke osobine svog sina u Andriji.
"Osobina je da bude čvrsto na zemlji i da ne poleti poslije jedne utakmice. Svakom meču prilazi sa '200 odsto'. Uprostiću, ako nije siguran ne ide u avanturu, kao što čini pravo Zvezdino dijete. Takvi su bili moj Vlada i naš Nemanja Vidić. Mnogo je djece koja žele da se ističu, dok Andrija uvijek tačno zna gdje mu je mjesto. Njegova velika vrlina je da igra izuzetno odgovorno. Sad primjenjuje mnoge stvari koje smo učili kroz osam godina u Raškoj. Andrija voli često u razgovou da me upita da li se sjećam kad smo radili ovu ili onu vježbu, koju je ponovio na utakmici".
Uplašio se, odveo sam ga u stranu
Pamti Dimitrijević posebno jedan detalj Andrijinog odrastanja.
"Gurao sam ga da igra sa starijima, tri, četiri godine starijim od njega. Bio sam rigorozan i nisam dozvoljavao starijima da ga pipnu, ne daj Bože udare. U finalu jednog turnira u Kragujevcu pobjednik se odlučivao penalima, Maksimović je bio manji od svih, skrivao se, ne htio da bude izvođač, čak u jednom momentu rekao je da ne smije da šutira. Uhvatio sam ga za ruku, odvojivši na stranu i kazao: 'Od danas moraš da preuzmeš odgovornost kad je teško'. Od tad me više ništa nije pitao, već je bio prvi za sve. E, to je moj Andrija Maksimović - Mesi!", rekao je Dimitrijević.