Prije samo četiri mjeseca, činilo se da je Rukometni klub Borac m:tel krenuo na put bez povratka.
Kada je banjalučki Borac m:tel krajem novembra prošle godine napustio bivši trener Irfan Smajlagić iza sebe je ostavio pustoš.
Ranije od popularnog "Pipeta" klub su napustili tadašnji predsjednik Igor Jovanović i potpredsjednik Vedran Škoro, a ostavku je podnio i direktor Vladimir Branković, pa su igrači ostali bukvalno sami na vjetrometini.
Lagano se i ekipa počela osipati, odlazili su svi koji su mogli, a neki koji su proglašeni netalentovanima poput Milenka Rožića su doskorašnjem voljenom klubu trpali po 10 golova.
Rukometaši crveno-plavih su trenirali u čarapama, nije ih bilo dovoljno ni da sakupe čestitu ekipu za mali fudbal, koji su igrali na treninzima, nisu imali bukvalno šta da jedu, klub je bez čelnika tonuo sve dublje u dugove za plate, doprinose, poreze i bez gotovo ikakvih šansi da opstane.
Brod je nezadrživo krenuo da klizi ka samom dnu i bilo je u tom trenutku "spasavaj se ko može", a za sve to vrijeme su manje-više svi samo pogledima i u nevjerici ispraćali kako simbol Banjaluke i Republike Srpske, po kojem nas prepoznaju svuda u svijetu gdje se igra rukomet, puca po svim šavovima.
Činilo se tada da Borcu spasa nema, čekala se sjednica Skupštine na kojoj je formiran novi Upravni odbor na čelu sa novim predsjednikom Darkom Savićem, koji je potom javnosti transparentno saopštio sve podatke, probleme i dugove od oko 1.3 miliona KM koje je u tom trenutku imao banjalučki klub.
Umjesto uobičajene kuknjave i traženja pomoći od nadležnih, koji trebaju i moraju "uskočiti" bez dileme, zasukali su rukave, stisnuli zube, a u klub su se vratili brojni igrači s namjerom da pruže slamku spasa, ne pitajući za novac, kako bi barem dali mali doprinos podizanju "Velikana iz Gospodske" na noge i tako spriječili vjerovatno najveću bruku u klupskoj istoriji - ispadanje iz Premijer lige BiH.
S posljednjim trijumfom nad drugoplasiranim Konjuhom, nakon velikog preokreta u posljednjih 20 minuta meča u "Boriku" gdje su nadoknadili šest razlike, izabranici trenerskog dvojca Gorana Trkulje i Danijela Božića uspjeli su da naprave veliki podvig i osiguraju prijeko potrebne bodove za opstanak u elitnom društvu BiH.
Za ovjeru tog plasmana potrebne su još dvije pobjede, mada najvjerovatnije i samo jedna u preostala četiri kola (Sloboda, Izviđač, Sloga i Krivaja). Možda već u narednom meču protiv direktnog konkurenta u tuzlanskom "Mejdanu", koji je u Banjaluci protiv tada desetkovanog crvenog-plavog tima slavio sa sedam razlike (28:35). Biće to i prilika za revanš Tuzlacima.
Još kada izvjesnom opstanku dodamo plasman na završni turnir Kupa BiH, što je fantastičan uspjeh u ovim okolnostima, na kojem je moguće da čak izbore nastup u Evropi naredne sezone, onda se mora skinuti kapa crveno-plavim momcima i svima u banjalučkom klubu.
Tek to bi bio istinski podvig!
Jedina zamjerka za posljednjih nekoliko mjeseci je poluprazna dvorana "Borik" kada igraju banjalučki rukometaši. Ljubitelji rukometa u Banjaluci očigledno nisu prepoznali važnost trenutka u kojem se Borac nalazi jer najviše hiljadu ljudi dolazi na presudne mečeve, a taj broj nije ni izbliza dovoljan da se iskaže priznanje aktuelnom sastavu.
A igrači su ovim pobjedama za goli život apsolutno zaslužili, pokazavši da su pravi "borčevci".
(MONDO)