Gubitak Johana Neskensa prilika je da se podsjetimo jedne od najljepših fudbalskih filozofija.
Legendarni holandski fudbaler Johan Neskens preminuo je u ponedjeljak u Alžiru, tokom trenerskog seminara koji su Holanđani imali u Alžiru. Svojevremeno jedan od najboljih igrača na planeti doživio je srčani udar, a njegovim odlaskom završava se i jedna era svjetskog fudbala - ona u kojoj je Holandija bila sila, a trojica ljudi simbol fudbala kakav se ni prije ni poslije nije igrao nigdje na planeti.
Slavni trener Rinus Mihels preminuo je 2005. godine, čuveni Johan Krojf napustio nas je 2016. godine, a sada je fudbalski svijet ostao siromašniji i za trećeg od trojice ljudi koji su u potpunosti redefinisali fudbalsku istoriju. Mihels je bio trener Ajaksa, Holandije i Barselone, a Krojf i Neskens igrači u svakom od ta tri sistema - dok je "totalni fudbal" doživljavao najznačajnije trenutke u svom postojanju. Ovo je priča o cjelokupnom sistemu, uz poseban osvrt na Neskensovu ulogu u njemu.
Ko je Johan Neskens?
Jedan od najboljih fudbalera 20. vijeka i treći od tri simbola fudbalske revolucije koju su pravili Ajaks i reprezentacija Holandije rođen je u gradu Hemstede, 15. septembra 1951. godine. U rodnom gradu počeo je da se bavi fudbalom, a nakon dvije sezone u seniorskom timu primetio ga je Rinus Mihels koji ga je i odveo u Ajaks. Iako je na početku karijere igrao kao desni bek, Neskens je polako preuzimao ulogu centralnog veznog fudbalera i u timu "Kopljanika" imao sve ofanzivnije zadatke.
Nakon Neskensovog dolaska u tim koji je predvodio Mihels, a čija je prva zvijezda bio Johan Krojf, počela je zlatna era Ajaksa. U tri sezone osvojena su tri Kupa evropskih šampiona, dva prvenstva, dva Kupa Holandije, dva evropska Superkupa i Interkontinentalni kup. U međuvremenu će Ajaks preuzeti rumunski trener Ištvan Kovač, a Mihels će preuzeti Barselonu u kojoj će mu se kasnije priključiti dvojica najbitnijih igrača iz prethodnog kluba - prvo Krojf, zatim i Neskens.
Johan Neskens prigrabio je najmanje popularnosti među njima trojicom, ali teško je reći da je bio najmanje bitan za "totalni fudbal", koji su tih godina igrali Ajaks i Holandija, a nešto kasnije i Barselona. Baš njegova uloga u centralnom dijelu terena - bio je neumoran trkač, beskompromisan borac i odličan strijelac - davala je mnogo više opcija ekipama za koje je igrao. Bio je prototip onoga što je Rinus Mihels zamislio: igrač koji može da igra bilo šta!
Zbog čak 13 napravljenih faulova nad Polom van Himstom u meču Holandije i Belgije, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1974. godine, Neskens se našao na udaru čak i holandske štampe. Smatrali su novinari da to što je on igrao nije fudbal, da sport ne treba da izgleda tako i da je šteta što se Holandija odlučila za fauliranje najboljeg ofanzivca rivalskog tima. Johan Neskens je samo stavio sebe u službu tima. Isto kao i kada je na turniru postigao četiri gola - između ostalog i prvi na finalnom meču protiv Zapadne Njemačke.
Na Mundijalu 1974. godine bio je "prvi pomoćnik" legendarnog Johana Krojfa, četiri godine kasnije u njegovom odsustvu prva zvijezda tima. Holanđani su na oba turnira igrali finale Svjetskog prvenstva, iako su prije 1974. propustili šest uzastopnih šampionata. Kada su se pojavili, zablistali su tako da se svjetski fudbal automatski promijenio gledajući ka njima.
Utisci Rajka Mitića
"S obzirom da su uigrani do savršenstva, pri čemu je Holandija u svim igrama nastupala sa jedanaest istih igrača (samo je Kejzer na utakmici protiv Škotske nastupio umjesto Rensenbrinka), Holanđani najstriktnije sproveli pravilo i aksiom fudbalske igre: kod posjeda lopte svi igrači Holandije su otkriveni, kad protivnik ima loptu oni primjenjuju striktnu markaciju. Pravo zadovoljstvo ih je posmatrati u trenutku kad recimo protivnički golman ima loptu i nastoji da je rukom preda svom najbližem saigraču, kako bi ovaj začeo akciju. On to nije u stanju da sprovede, jer Holanđani primjenjuju "presing", markiranje protivnika na svakom dijelu terena, pa i ispred 16 metara protivnika. Neko će reći da to nije nikakva filozofija. To i ja kažem, ali, da li je to u stanju da učini ekipa ili pojedinac koji ne posjeduje fizičke mogućnosti? Da je to lako, primjenjivale bi to i druge ekipe", napisao je legendarni fudbaler Crvene zvezde Rajko Mitić u tekstu za "Tempo".
Nakon što je zaključio da je reprezentacija Jugoslavije poklekla baš u tim segmentima, Rajko Mitić je detaljnije pojasnio mehanizme koje je video u igri selekcije Holandije. Tekst je pisan još tokom turnira koji je legendarni fudbaler analizirao, a Mitić je kroz njega suptilno provlačio da su Holanđani najbolji tim turnira.
"Holanđani su pokazali da su specijalizovane uloge pojedinih mjesta u timu - daleka prošlost. Time hoću da kažem sljedeće: Holanđani igraju sistemom 4-3-3. Ovim načinom igre igra i većina timova, ali sa različitom primjenom. Različitom, jer oni imaju igrače takvog kvaliteta da se u datom trenutku svaki pojedinac može pretvarati u odbrambenog igrača, u igrača za vezu ili veoma opasnog napadača. Oba beka, na primjer, i Surbije i Krol mogu sa puno uspjeha da se pretvore u klasična krila, da budu veoma opasni u oba pravca. Isto tako, tri najisturenija igrača - Rep, Krojf i Rensenbrink - su isto tako opasni napadači, kao i uspješni organizatori napada, a i fudbaleri koje je teško preći kad se pretvore u odbrambene. I još nešto, kada se bilo ko od ove trojice po potrebi vrati u drugu liniju ništa manje uspješno igraju u prvoj liniji napada Van Hanegem, Neskens ili Jansen", riječi su legendarnog Mitića.
Po riječima Rajka Mitića, fudbalski timovi će narednih godina analizirati Holanđane i njihovu igru sa Mundijala 1974. godine. "Dakle, možemo bez rezerve tvrditi da su Holanđani dali pečat ovom Svjetskom prvenstvu najmodernijom igrom. Poslije ovog prvenstva, svi će sa puno pažnje analizirati igru Holanđana da bi unaprijedili svoj način igre", napisao je Rajko i ispostavilo se da je u potpunosti bio u pravu jer je "totalni fudbal" stekao svjetsku popularnost.
Šta je totalni fudbal?
Nekome ko nema dodirnih tačaka sa fudbalom i fudbalskom taktikom sistem u kojem je igrala Holandija najlakše je opisati kao "kreativni haos", uz samo nekoliko pravila koja moraju da se poštuju. Golman uvijek ostaje na svom mjestu, a preostalih deset fudbalera moraju da budu spremni da odigraju bilo koju ulogu. Plan je da se pomjeranjem jednog igrača sa njegovog mjesta na terenu ta pozicija popunjava drugim igračem, da zatim tu drugu popuni neki treći igrač i da se niz tako nastavlja dok na svih deset mjesta na terenu ne budu igrači. Postoje različite varijante rotacije - njih je pominjao i Rajko Mitić, koji je išao toliko daleko da je čak i Johan Krojf odličan defanzivac.
Teoretičari fudbala će vam reći da je "totalni fudbal" uspio da zaživi samo na tri mjesta - u nacionalnom timu Holandije, ekipi Ajaksa koja ga je i proslavila i Barseloni, koja se tek "ogrebala" o nasljeđe svog bivšeg igrača Johana Krojfa, u modifikovanoj verziji koju su stvarali Frenk Rajkard i Pep Gvardiola.
Zapravo, različite verzije "totalnog fudbala" pojavljivale su se i decenijama ranije. Primitivnu verziju sistema počeo je da razvija još engleski trener Džimi Hogan početkom 20. vijeka, a kasnije su u sličnom stilu igrali i reprezentativci Austrije - tamošnji "Wunderteam" koji je pod komandom Huga Mejzla bio strah i trepet za cijeli kontinent. Slavna generacija "Grande Torino", Riverova "La Maquina" i na kraju reprezentacija Mađarske - "Aranycsapat", odnosno Zlatni tim, takođe se ističu kao pioniri u razvijanju "totalnog fudbala".
Na kraju, utisak je da se "totalni fudbal" zapravo razvio isključivo u Ajaksu, ali ne samo uticajem Rinusa Mihelsa već i mnogo prije njega. Engleski treneri Džek Rejnolds (tri mandata na klupi Ajaksa, posljednji 1945-1947) i Vik Bakingem (1959-1961, 1964/65) donijeli su u kontinentalni dio Evrope stil fudbala "dodaj i trči", koji je značajno ubrzao igru u odnosu na ono što je do tada prikazivala većina ostrvskih timova - gdje se, navodno, igrao najbolji fudbal.
Rejnolds je donio osam šampionskih titula Ajaksu, dok je i Bakingem u prvom mandatu osvojio titulu. Drugi mandat Vika Bakingema bio je manje uspješan nego prvi, ali je u njemu dao priliku mlađanom Johanu Krojfu. Ispostaviće se da je to potez zbog kojeg je postao slavan. Zanimljivo, Bakingema je i u Ajaksu i nekoliko godina kasnije na klupi Barselone naslijedio Rinus Mihels - proklamovani rodonačelnik "totalnog fudbala".
Sa druge strane, Johan Krojf je bio i igrač i trener Barselone, Frenk Rajkard je bio pomoćni trener u stručnom štabu Gusa Hidinka, zajedno sa Johanom Neskensom - koji mu je kasnije bio pomoćnik u Barseloni. Kao što svi znaju, Pep Gvardiola bio je igrač i Krojfovoj Barseloni, koju je kasnije predvodio i kao trener. Dok je radio kao trener rezervnog tima Barselone baš je Johan Neskens bio trener u stručnom štabu prvog tima.