Nekadašnji kapiten BiH, a sada tehnički direktor FK Borac, govorio je u novogodišnjem intervjuu za MONDO o brojnim temama.
Iza Fudbalskog kluba Borac je istorijska godina.
"Crveno-plavi" su u godini koju smo sinoć ispratili osvojili treću titulu u Premijer ligi BiH u klupskoj istoriji, a onda prvi put od osnivanja kluba izborili nastup u ligaškom dijelu i nokaut fazi jednog evropskog takmičenja.
Krajem 2024. godine, aktuelni prvak BiH dobio je i pojačanje u upravnom dijelu. Za tehničkog direktora, na sjednici klupske Skupštine, imenovan je Zvjezdan Misimović, dugogodišnji reprezentativac i nekadašnji kapiten BiH iza kojeg je bogata igračka karijera.
Porijeklom iz sela Jablanica kod Gradiške, Misimović je rođen 1982. godine u Minhenu, gdje je i počeo karijeru. Prošao je kompletnu omladinsku školu Bajerna, zaigrao za drugi tim najvećeg kluba u Njemačkoj, ali nakon što u seniorskoj ekipi nije dobio priliku da pokaže šta zna, zaigrao je za Bohum i Nirnberg.
Kasnije je sa "vukovima" iz Volfsburga na senzacionalan način stigao do titule u Bundesligi, jedine u klupskoj istoriji, poslije čega je branio boje još tri kluba u karijeri – Galatasaraja, moskovskog Dinama i Guižua Renhe (kasnije Peking Čengfeng).
U novogodišnjem intervjuu za MONDO, Misimović je, prije svega, govorio o aktuelnoj tematici – stupanju na dužnost u banjalučkom klubu koji proživljava svoje najupsješnije dane u skoro 100 godina dugoj istoriji.
"Mislim da je klub napredovao u posljednjim godinama. Sigurno je ove godine i sa istorijskim uspjehom u Evropi napravio veliku stvar i sigurno treba gledati da dogradimo na ovo sad i nastavimo taj uspješan put", rekao je na početku razgovora za MONDO Misimović, koji je od januara 2020. do aprila 2024. godine obavljao poslove tehničkog direktora pri Fudbalskom savezu BiH.
"Nikad nisam tražio alibi niti ću biti takav!" Misimović za MONDO o Borcu, BiH, Ćiri Blaževiću, tituli sa Volfsburgom...
"Da, radio sam već na toj poziciji, iako u Savezu to nije bio dnevni posao kao što će biti u klubu. Imam sigurno mnogo iskustva što se toga tiče, kontakata, ali sigurno je da će biti potrebno neko vrijeme, da se uhodamo malo i klub i ja, da vidimo gdje imamo prostora za napredak, da budemo još stabilniji i uspješniji."
Za Misimovića je 2024. bila godina jubileja. Prije svega, u godini koju smo ispratili navršilo se 20 godina od debija za seniorsku reprezenzaciju BiH.
"Sjećam se, debi je bio u Makedoniji, a žena mi je iz Makedonije, tako da se dobro sjećam te utakmice", kao "iz topa" je odgovorio Misimović na pitanje pamti li svoj premijerni nastup u dresu "zmajeva".
Bio je to prijateljski meč, 18. februara 2004. godine, na stadionu "Toše Proeski" u Skoplju, a mjesec i po kasnije, u prijateljskom duelu sa Luksemburgom, stigao je i prvi od ukupno 25 reprezentativnih golova.
A to što je uopšte zaigrao za bosansko-hercegovački državni tim, zasluga je proslavljenog Hasana Salihamidžića. Popularni "Braco" je već tad bio legenda Bajerna za čiji drugi tim je, u tom trenutku, Misimović već tad imao oko 100 nastupa.
"On me je pitao u teretani, kad smo trenirali u Bajernu, da li imam bosanski pasoš i da li sam zainteresovan. Tako je taj prvi kontakt stvoren i uspostavljen."
Međutim, Misimovićeva reprezentativna karijera mogla je da krene potpuno drugim tokom. Nastupao je, između ostalog, za reprezentaciju Savezne Republike Jugoslavije do 18 godina, koja je 2001. godine zaigrala na Evropskom prvenstvu.
Članovi te generacije, između ostalih, bili su i Danko Lazović, Vukašin Poleksić i Nenad Milijaš, a selekcija SRJ je na kraju izgubila meč za treće mjesto od Španije rezultatom 6:2. Zanimljivo, prvi gol na toj utakmici postigao je aktuelni trener Arsenala Mikel Arteta, a na tom prvenstvu Misimović je dva puta bio strijelac.
"Nikad nisam tražio alibi niti ću biti takav!" Misimović za MONDO o Borcu, BiH, Ćiri Blaževiću, tituli sa Volfsburgom...
"Mi smo bili možda i prva generacija koja se poslije dugo vremena plasirala na Evropsko prvenstvo. Bila je to sjajna generacija, dosta igrača se tada i probilo, igralo profesionalni fudbal. Poslije je došlo do nekih komplikacija oko pasoša, pošto sam još imao stari jugoslovenski pasoš. Fudbalski savez Jugoslavije tad na čelu sa pokojnim Bulatovićem poslao je meni pismo iz Saveza, da odem u konzulat u Minhen da mi pomognu da izvadim novi pasoš. Dobio sam povratnu informaciju da ima dosta izbjeglica, da se na novi pasoš čeka do dvije-tri godine. Tu informaciju sam prenio u Savez, a oni su mi rekli da tu ne mogu ništa da urade", navodi Misimović, koji je kasnije odigrao samo jedan meč za U-21 reprezentaciju SRJ.
Bilo je to u novembru 2002. godine, kada je na terenu proveo samo desetak minuta u duelu sa Francuskom. Nedugo nakon toga mu je tadašnji selektor Vladimir Petrović – Pižon rekao da je "spor i da nije za fudbal"...
"To je sasvim legitimno, to je na kraju i posao selektora, da izabere. Ne računa na ovoga ili onoga, ali se isto mora nositi sa tim ako pogriješi."
Nakon neslavnog rastanka sa mladom jugoslovenskom reprezentacijom, čije boje su tada branili Andrija Delibašić, Nikola Mijailović, pokojni Miljan Mrdaković... izgradio je Misimović sjajnu karijeru u dresu druge države – Bosne i Hercegovine. Treći je najbolji strijelac u istoriji državnog tima i četvrti na vječnoj listi po broju nastupa (84), a u godini koja se sinoć završila navršila se jedna decenija od Mundijala u Brazilu, jedinog ikad na kojem je BiH nastupila.
"Nikad nisam tražio alibi niti ću biti takav!" Misimović za MONDO o Borcu, BiH, Ćiri Blaževiću, tituli sa Volfsburgom...
U kvalifikacionoj grupi sa Grčkom, Slovačkom, Litvanijom, Letonijom i Lihtenštajnom, BiH je zauzela prvo mjesto sa 25 bodova i izborila direktan plasman na planetarnu fudbalsku smotru u "zemlju kafe i sambe".
"Mislim da smo tad imali sjajnu generaciju, rekao bih sačinjenu od igrača koji su bili glavni u svojim klubovima i borili se za titule. To se i osjetilo, zaista smo imali kvalitet, a imali smo i malo sreće sa grupom, gdje smo iz prvog šešira izvukli Grčku. Malo nas je i to pogledalo. Ja sam se odmah poslije Svjetskog prvenstva oprostio. Reprezentacija je u padu, nažalost, nakon tog prvenstva i treba vremena da se jedna takva generacija ponovi", pomalo sa sjetom govori Misimović, koji je tada plasman na SP izborio u posljednjem kolu, trijumfom u Viljnusu (0:1) nad Litvanijom.
"Bio je svakako veliki pritisak. Nije te utakmice lako igrati, kad znaš da moraš da pobijediš. Bili smo strpljivi, znali koliko smo kvalitetni i dali taj gol, koji je bio dovoljan. Osjećaj je svakako bio fenomenalan jer je to bio prvi put u istoriji da se plasiramo na veliko takmičenje. Doček u Sarajevu je isto bio top, super, tako da je to svakako jedno lijepo iskustvo."
Na tom Svjetskom prvenstvu je Bosna i Hercegovina upisala jedan trijumf i dva poraza, što je bilo nedovoljno za plasman u nokaut fazu. Neuspjesi su uknjiženi u prva dva kola, u duelima sa Argentinom i Nigerijom, protiv koje je bosansko-hercegovački tim drastično oštećen.
Upravo je na asistenciju Misimovića, polovinom prvog poluvremena, Edin Džeko pogodio za 1:0, ali je gol ponošten zbog ofsajda o kojem, kad se pogledao usporeni snimak, nije bilo ni govora.
Pogledajte taj trenutak:
Osim tog, bilo je još teških momenata u reprezentativnoj karijeri. Još 2008. godine je Misimović najavio povlačenje iz ličnih razloga, ali se predomislio nakon razgovora sa selektorom Mehom Kodrom.
Godinu dana kasnije, "sijevale su iskre" na relaciji Zvjezdan Misimović – selektor Miroslav Blažević nakon poraza u dvomeču baraža za SP 2010. protiv Portugala, a i danas se prepričava "mitraljez" iz 2011. godine, kojim je Misimović "pucao" na selektora Safeta Sušića nakon pogotka za pobjedu protiv Bjelorusije u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope 2012. godine...
"Znate kako, u fudbalu uvijek ima igranki i spinova, bude tu svašta. Možda sam malo i naivno nasjedao na neke stvari. Što se tiče Ćire, on je mene optužio da sam prodao utakmicu Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj i dobio poslovni prostor u Banjaluci, što su gluposti. Ja sam morao čak snimak slati, bio je na naslovnici Avaza, da potvrdim da nisam bio u stanju da igram. Dosta ljudi voli svoj neuspjeh da prebaci na druge, traže alibi, ali nikad nisam bio takav i neću biti", kategoričan je Misimović, koji smatra da je u pravo vrijeme stavio tačku na priču zvanu reprezentacija BiH.
"Pa kad se vidi kakvi su rezultati bili poslije i šta se sve izdešavalo, mislim da sam se oprostio na vrhuncu, kad je riječ o reprezentativnoj karijeri. Smatram da je taj potez bio ispravan. Nisam kao neki što sad ganjaju neke lične interese, ili da skupi 100 utakmica, ili postigne još koji gol."
Nije imao dilemu koji mu je gol u bh. dresu najdraži. Postignut je u okviru kvalifikacija za EURO 2008, u martu 2007. godine, na sjajan način.
"Možda onaj slobodnjak u Norveškoj. Tad je bio i taj famozni bojkot reprezentacije od strane nekih igrača, bojkot BH Fanatikosa, u ovih 20 dana koliko sam bio u Savezu uvijek je neki bojkot, nešto ne valja, uvijek je turbulentno."
Turbulentno je i sada, posebno kad se priča o nastupima državnog tima. Posljednju pobjedu "zmajevi" su upisali 13. oktobra 2023. godine protiv Lihtenštajna, a nakon toga je uslijedila godina za zaborav.
U martu BiH nije uspjela da izbori plasman na prvenstvo Evrope u Njemačkoj, a onda je poslije dva poraza u prijateljskim utakmicama (Engleska 3:0 i Italija 1:0) zauzela posljednje mjesto u najjačem rangu Lige nacija i ispala u B diviziju.
Navijačima se, međutim, "svjetlo na kraju tunela" pojavilo nakon žrijeba kvalifikacionih grupa za Mundijal 2026 u SAD, Kanadi i Meksiku. "Ples kuglica" je izabranike Sergeja Barbareza spojio sa Austrijom, Rumunijom, Kiprom i San Marinom. Prvoplasirana ekipa stiče pravo direktnog plasmana na prvenstvo svijeta, dok drugoplasirana mora u baraž sa još 15 timova. Misimović je jasan – sad je šansa!
"Činjenica je da smo u rezultatskoj krizi, to je istina. Nismo godinu dana nikoga pobijedili. Rekao bih da je grupa po mjeri, da smo birali, ne bismo mogli bolje da izaberemo, i ako se sad ne gleda šansa, ja ne znam kad treba", tvrdi Misimović.
Osim dva reprezentativna jubileja u 2024. godini, tu je i jedan klupski. Navršilo se, naime, 15 godina od osvajanja "salatare" sa Volfsburgom. Pod budnim okom i trenerskom palicom legendarnog Feliksa Magata, sjajno su se u fazi napada nadopunjavali nekadašnji brazilski napadač Grafite sa 28 i aktuelni kapiten BiH Edin Džeko sa 26 golova.
Na putu ka tituli, Misimović je učestvovao sa čak 20 asistencija, što je u tom trenutku bio rekord Bundeslige! Oborio ga je, šest godina kasnije, Kevin de Brujne, koji je, kao i Misimović, nosio dres Volfsburga.
Međutim, nakon 18 kola, sigurno niko od navijača ovog kluba nije vjerovao da njihovi ljubimci nakon posljednje runde mogu prvi da prođu kroz cilj. Početkom 2009. godine Volfsburg je bio tek osmi na tabeli, uz 11 bodova minusa za liderom Hofenhajmom, na čelu sa udarnom iglom Vedadom Ibiševićem (18 golova u sezoni). Ipak, u posljednjih 16 kola, Volfsburg je "protutnjao" njemačkom elitom, upisavši čak 14 pobjeda, uz samo dva poraza!?
Šta se, u pozitivnom smislu, dogodilo sa ekipom na polusezoni?
"Imali smo probleme u prvom dijelu kad je riječ o utakmicama u gostima, nismo uspjeli da pobijedimo ni u jednoj utakmici. Onda smo odradili dobre pripreme pred drugu polusezonu, prvi meč odigrali neriješeno i onda imali 10 pobjeda u nizu. Tu se stvorio pobjednički duh i poslije one prve pobjede u gostima (protiv Ajntrahta u Frankfurtu 14. februara 2009. godine, prim.aut.) sve je krenulo svojim putem. Držali smo taj ritam i atmosferu i do kraja izgurali cijelu sezonu."
Kako smo i rekli na početku, prošao je Misimović cijelu omladinsku školu Bajerna, odigrao trocifren broj utakmica za rezervni tim, dok je za onaj najjači, koji je u to vrijeme dominirao u njemačkom šampionatu, nastupio samo četiri puta.
"Tad je bilo i malo teže. Imao sam na svojoj poziciji i Mihaela Balaka i Mehmeta Šola i Sebastijana Dajslera, dosta kvalitetnih igrača i bilo je dosta teško. Za mlade igrače je najbitnije da igraju redovno, i onda sam tražio sebi šansu negdje drugo."
A to "drugo" bili su Bohum i Nirnberg, da bi nakon još jedne sezone u Volfsburgu Misimović otišao put Turske. Zadužio je opremu Galatasaraja, ali uz sukob sa trenerom Georgijem Hadžijem, odigrao je samo devet utakmica. Ne smatra, međutim, da je odlazak u Istanbul bio greška u karijeri.
"Druge su opcije bile primarne, kao Fiorentina, Atletiko Madrid i Šalke, da se vratim kod Feliksa Magata. Međutim, kockice se nisu poklopile tad, Volfsburg nije htio da me pusti tad dok ne nađu adekvatnu zamjenu. Na kraju je stigao posljednji dan prelaznog roka, opcija je bio Galatasaraj što je isto fenomenalan i veliki klub. Međutim, svi znamo kakva je situacija u Turskoj, ili je hop ili top, nema između, ili je sve sjajno ili je katastrofa. Bilo je i to svakako jedno veliko iskustvo u mojoj karijeri".
U karijeri koja ga je kasnije odvela u moskovski Dinamo, ali i u Kinu, kaže, ne žali ni za čim.
"Uvijek se može više, sigurno. Zavisi, da me je Volfsburg pustio odmah u Atletiko ili Fiorentinu, ko zna kako bi se sve dalje razvijalo. Uvijek je to teško reći, ali... Meni bi sigurno taj španski fudbal legao."
Upravo je Fiorentina jedan od mogućih protivnika Borca u nokaut fazi Konferencijske lige u slučaju da "crveno-plavi" u februaru preskoče prepreku zvanu Olimpija Ljubljana.
Sa Borcem smo počeli, sa Borcem i završili novogodišnji razgovor, a Misimović je imao jasnu prazničnu poruku za sve navijače.
"Želim da budemo složni i da dišemo kao jedno, da kao i u prošlosti stvaramo taj evropski Borac. Sigurno ćemo nastaviti tim putem, da obradujemo navijače sa što je moguće više titula", zaključio je Misimović razgovor za MONDO.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)