Svojevremeno jedan od najtalentovanijih fudbalera u Južnoj Americi Fredi Guarin otvorio je dušu o problemima koje ima.
Nekadašnji reprezentativac Kolumbije Fredi Guarin već godinama se bori protiv alkoholizma. Saigrač Dejana Stankovića, Zdravka Kuzmanovića i Nemanje Vidića iz vremena kada su srpski fudbaleri nosili dres Intera posljednjih godina prisutan je u medijima samo kada priča o problemima u privatnom životu.
Pretukao je svoje roditelje, policija ga je krvavog izvela iz kuće, pokušao je da se ubije skokom sa balkona na 17. spratu, posjećivao brazilske favele u kojima nije bio siguran... Zapravo, alkoholizam ga je tjerao u potragu za adrenalinom, a on je redovno pronalazio način da zadovolji tu glad, nakon što bi u izlasku popio i do 70 piva. Sve je počelo još u Italiji.
"Počeo sam da stvaram ime u Italiji i tamo je manje-više sve krenulo i pored terena. Napio bih se dva dana prije utakmice, onda bih otišao na teren i stvari bi išle same od sebe. Pobijedili bismo, postigao sam jedan ili dva gola. Radio sam više nego kad nisam pio, možda zbog osjećaja krivice. Pio sam kod kuće, u klubovima, u restoranima. Tražio sam društvo. Ambijent: šampanjac svuda, top modeli oko mene. Imao sam svoju porodicu i tu su se stvari zakomplikovale. Znao sam da griješim, kako na poslu, tako i u porodičnim obavezama“, rekao je Guarín u intervju za portal "Semana" kroz suze i dodao: "Izgubio sam cilj u životu, porodici, fudbalu. Osjećao sam da nema granice. Bio sam potpuno natopljen alkoholom. Moj agent i ja smo rekli jedan drugom: 'Moramo otići odavde, ne možemo više ostati u Milanu'".
Fredi Guarin se nakon godina u Interu preselio u Šangaj, gdje ga uopšte nije zanimalo koliko novca zarađuje sve dok ima da troši na alkohol za sebe i prijatelje. "Otišao sam u Kinu, plaćali su me u evrima, a tamo sam skroz otišao u alkoholizam. Ustao bih, otišao na trening i nakon treninga alkohol. Dovodio sam prijatelje iz Italije, prijatelje iz Kolumbije,... Jednom sam poveo 16 ljudi. Nisam imao pojma o novcu, ali zarađivao sam mnogo novca", otkrio je Kolumbijac.
Najteži dani u životu došli su kada se vratio u Južnu Ameriku. Nakon igranja u Kolumbiji, Argentini, Francuskoj, Portugalu, Italiji i Kine dogodio se transfer u Brazil. Obukao je dres Vasko de Game, kako bi bio bliže svojima, a ispostavilo se da će tu zapravo dotaći dno - pomišljao je čak i na samoubistvo.
"Iskustvo u Brazilu? Bilo je to šest mjeseci zbog kojih sam se osjećao kao najsrećniji čovjek na svijetu dok sam bio na terenu. Pio sam 50, 60, 70 piva u jednoj noći. Došla je pandemija, nije bilo treninga, nije bilo grupe, nije bilo fudbala. Nisam se bojao. Išao sam u favelu, bio s bilo kojom djevojkom. Potpuno sam se prepustio, pijan sam tražio opasnosti. To sam nazvao adrenalinom. Gledao sam oružje i drogu. Nisam shvatao koliko je opasno”, rekao je Fredi.
“Tih 10 dana je bilo teško, proveo sam ih potpuno pijan. Zaspao bih od umora i probudio se s pivom pored sebe, da bih se opet napio. Živio sam na 17. spratu, mislio sam da je za mene život uzaludan i moja reakcija je bila da skočim. Na balkonu je bila mreža, skočio sam i ona me odgurnula. Nisam bio svestan šta radim, ne znam šta se dogodilo. Samo sam pao u nesvijest. U to vrijeme se govorilo da COVID ubija, moj um je bio opsjednut smrću. Bio sam sam, sa svojim problemom zavisnosti. Znao sam da bih s bilo kakvom opijenošću umro. Bila je to smrt ili zatvor. Niko ništa nije znao, samo moj uži krug prijatelja, ali tako su se stvari odvijale", ispričao je nekadašnji kolumbijski fudbaler.
Podsjećamo, prije tri godine svi svjetski mediji preneli su priču o teškom stanju u kojem se nalazi Fredi Guarin. Tada su ljubitelji fudbala saznali za njegov problem sa alkoholizmom, ali i za divljačko ponašanje - pretukao je svoje roditelje i krvav izašao iz kuće, kada ga je uhapšenog policija odvela na saslušanje.
Guarin se drogirao i opijao, pa pravio incidente i skandale, a zatim šokirao svijet svojim novim izgledom. Od mršavog fudbalera kojem je na terenu nedostajalo snage da bi dobijao duele postao je gojazan - imao je preko 15 kilograma više nego u igračkim danima, iako je do prije samo tri godine nastupao u rodnoj Kolumbiji. Kako je sam isticao, dotakao je dno i pokucao na vrata pakla, a pomogli su mu poznati fudbaleri i saigrači iz reprezentacije Kolumbije.