Jedan od najpoznatijih hrvatskih igrača Zvonimir Boban govorio je o raspadu Jugoslavije, nekadašnjem režimu i da je tada bilo zabranjeno da se "bude Hrvat". Dotakao se i Roberta Prosinečkog i srpskih igrača.
Slavni hrvatski fudbaler Zvonimir Boban, koji je sa "vatrenima" osvojio istorijsku bronzu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, postao je jedan od simbola početka sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, nakon što je na "Maksimiru" udario policajca na meču Dinama i Crvene zvezde.
Bilo je to davne 1990. godine i često se ta utakmica spominje kao "početak kraja Jugoslavije", a Zvonimir Boban je 30 godina kasnije u intervjuu za "Fajnenšel tajms" govorio sa istorijske distance na ovu temu na događaje i život u nekadašnjoj državi:
"Imao sam predivno djetinjstvo u malom mjestu. Stalno smo bili na ulici, igrali fudbal, bavili se sportom. I tako smo živjeli u Jugoslaviji. Tada se ne pitaš u kakvoj državi živiš jer si dijete. Kasnije su se pojavila određena pitanja, posebno o slobodi i slobodi izražavanja. Zašto ne mogu reći ono što mislim? Zašto mi to neko brani? No, s druge strane je bilo i pozitivnih stvari", kazao je tom prilikom Boban.
Šta nije moglo da se bude u Jugoslaviji? Ovo kaže Boban:
"Biti Hrvat i nadati se da ćemo jednog dana imati slobodnu Hrvatsku. Moramo znati da je u Jugoslaviji bilo puno dobrih stvari, režim je ulagao u sport i obrazovanje. Ali, normalno je da želiš biti ono što jesi. Moja porodica je sanjala o slobodnoj Hrvatskoj i to smo željeli. Ili bar mogućnost da se izrazimo kao ljudska bića", rekao je Boban i potom dodao: "Proces socijalizacije i razumijevanja između južnoslovenskih država ide sve bolje".
Jugoslavija je bila moja reprezentacija
Zvonimir Boban bio je dio generacije mlade reprezentacije Jugoslavije koja je 1988. godine postala prvak svijeta u Čileu, a tu je bilo još sjajnih igrača poput Prosinečkog, Jarnog, Šukera, Brnovića i drugih:
"Igrao sam za Jugoslaviju svom snagom i ponosom. To je bila moja reprezentacija. Zlato u Čileu jedan je od najboljih trenutaka u mojoj karijeri. To je bilo više od sna, čudo. Mi smo ostali prijatelji, bez obzira na političke okolnosti, istorijske tragedije, rat i sve ostalo. Bili smo saigrači, oni su bili Srbi, ja sam Hrvat, neki ljudi su se osjećali kao Jugoslaveni... Bili smo kao jedno i nije bilo problema".
U kakvom je odnosu bio s igračima iz Srbije?
"Izbjegavali smo tu temu i ostali u dobrim odnosima, prijatelji kao što smo i bili. Mi smo ljudska bića i normalni ljudi. To što je moja država imala političke ideale i ideje mi ne dozvoljava da ne budem prijatelj s onima s druge strane. I nikad nisam osjetio da me mrze zbog toga što sam Hrvat", rekao je Boban.
Šta da se nije raspala Jugoslavija?
Mnogi se pitaju šta bi reprezentacija Jugoslavije napravila da je država ostala na okupu? I danas stižu projekcije gdje bi dogurala i da li bi osvajala Svjetsko prvenstvo:
"Bilo bi dobro vidjeti što bismo napravili, ali nisam razmišljao u tom smjeru. Htio sam samo ići dalje. Po talentima smo u tom trenutku bili možda i najbolji na svijetu. Jugoslavija je mogla napraviti sve u fudbalskom smislu, ali sam jako srećan što je Hrvatska napravila više".
Bez obzira na sve, ne želi da briše slike djetinjstva, niti mu je žao što je igrao u domaćem prvenstvu tolike godine, s tim da je za razliku od mnogih svojih prethodnika mogao prije 27. godine u inostranstvo.
"Ne želim izbrisati dobre stvari iz mog detinjstva. U jugoslovenskoj ligi sam igrao do 22. godine. Otišao sam iz Jugoslavije u Milano i imam puno prijatelja. Bilo je puno pozitivnih stvari, ali ne možemo negirati da je na vlasti bio režim i to je ključno. I zbog toga je puno ljudi sanjalo o demokratiji. Na kraju smo prošli kroz krvavi rat što je šteta za sve. Imam puno lijepih sjećanja, ali i onih loših. No, moramo ići dalje u miru i uvažavanju", zaključio je Boban.
Zašto je Boban napao policajca na Maksimiru
Trenutak kada je Boban udario policajca na stadionu Dinama, nakon nereda na utakmici sa Zvezdom, postao je mitski i danas ga mnogi istoričari nazivaju kao "inicijalnom kapislom" koja je najavila kraj Jugoslavije.
"Ne želim davati istorijski sud zašto se Jugoslavija raspala, no jedan od razloga je sigurno ekonomski. Režim nije htio da prihvati nove ideje i to je bio problem. Cijelog života sam pokušavao izbjegavati temu o 13. maju. Bio sam jedan od hiljadu koji su napravili nešto za ideale. To je bio hrabar potez protiv režima i tako smo to osjećali. I ništa više. Vidio sam što se događa na stadionu, bila je to velika nepravda i reagovao sam. Nakon sukoba s policajcem sam ušao u svlačionicu Zvezde, oni su bili moji prijatelji. Rekao sam im da se ne brinu i da će normalno doći kući. Uvijek sam pokušavao napraviti stvari kao čovek, ali imam svoje ideale i ideje. Patriotske hrvatske ideje dio su mene cijelog života. Ne smatram Hrvate boljima od drugih nego ih samo smatram svojima. I ništa više".
Policajac kojeg je Boban udario (Refik Ahmetović) nije Srbin? "To nije bio potez protiv Srbije nego protiv režima. Srbija nije imala veze s tim", odgovorio je Boban.
Kakvo je stanje poslije svega?
"Situacija je danas normalna", rekao je Boban u pomenutom intervju iz 2020. godine:
"Puno Srba dolazi na hrvatsku obalu da radi, a naši mladi odlaze na provod u Beograd. Ponekad se pojave problemi u višim političkim sferama, ali ljudi žive normalno. Ne možemo i ne smijemo zaboraviti šta se dogodilo jer će se to u protivnom ponoviti. Važno je da znamo što se dogodilo i izvučemo pouke. Ali, mi smo bliski, govorimo više-manje isti jezik i svi se trudimo imati dobar odnos. Dolazim u razne dijelove bivše Jugoslavije i svi ljudi žele normalan život. Ožiljci ostaju, ali oni ne smiju biti otvorene rane".
Da li mislite da ste dio hrvatske istorije?
"Da, jesam i ne mogu to da negiram. O tome piše i u udžbenicima za osnovnu školu, ali nisam to napravio kako bih bio heroj. To je bio samo čin pobune", rekao je Boban misleći naravno na pomenuti incident na meču sa Zvezdom.
Za kraj, progovorio je i o ljudima koji su se i nakon raspada države osjećali kao Jugosloveni:
"Moramo razumjeti da su izgubili svoju državu i žao mi je zbog toga. Ali, srećan sam što imamo svoju državu. Tu se radi o poštovanju i mislim da to možemo pokazati. U hrvatskoj reprezentaciji je bilo nekoliko igrača iz miješanih brakova kao što je Robert Prosinečki i oni su odlučili igrati za Hrvatsku. Njegova majka je Srpkinja, predivna žena, ali je odlučio igrati za državu svog oca. I kasnije je bio srećan što je tako odlučio", objasnio je Boban.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!