U moru modernog, komercijalizovanog fudbala, na periferiji hrvatske prestonice egzistira jedan od najneobičnijih sportskih kolektiva u regionu.
U pitanju je nogometni klub Zagreb 041, koji se trenutno takmiči u Prvoj zagrebačkoj fudbalskoj ligi (šestom rangu hrvatskog fudbala) i koji je mnogo poznatiji po svojim društvenim vrijednostima nego po ligaškim bodovima.
U javnosti ga često prate etikete da je „komunistički” i „gej klub”, svlačionicu dijele domaći igrači i migranti sa svih strana svijeta, a sa klupe ih predvodi čovjek sa prezimenom Pavelić!
Klub je osnovan 1. decembra 2014. godine, a zvanično registrovan u februaru 2015. Pokrenuli su ga nekadašnji navijači NK Zagreba, okupljeni u podgrupi „Bijeli anđeli”, revoltirani stanjem u matičnom klubu, načinom na koji ga je vodio Dražen Medić, ali i opštom komercijalizacijom tamošnjeg fudbala.
Ime su odabrali po starom jugoslovenskom telefonskom pozivnom broju za Zagreb (041), dok grb predstavlja stilizovanu verziju zvaničnog gradskog simbola.
Ono po čemu je Zagreb 041 jedinstven jeste potpuna direktna demokratija - funkcionišu po principu „jedan član - jedan glas”. Kod njih nema klasičnog predsjednika, gazde niti stroge hijerarhije, već sve ključne odluke donosi skupština članova. Klub otvoreno promoviše solidarnost, antifašizam, inkluziju i toleranciju, zalažući se za povratak sporta lokalnoj zajednici. Pored muške seniorske ekipe, od 2016. godine imaju i ženski tim, kao i omladinske selekcije sa mješovitim mlađim kategorijama.
Posebno poglavlje ove priče jeste integracija migranata i izbjeglica, ali i nevjerovatna ironija sudbine koja se ogleda u prezimenu njihovog trenera, Filipa Pavelića.
"Da, s tim se uvijek zajebavamo. Ja sam u ovaj klub došao kao golman u drugoj sezoni postojanja. Možeš samo zamisliti scenu s jednog gostovanja. Odbranio sam penal, a naši navijači počinju skandirati: 'Pavelić, Pavelić!'. To je scena koje se i dan-danas svi sjetimo”, izjavio je Filip Pavelić za portal "Indeks".
Pavelić je istakao da je klub izrastao na antifašističkim temeljima i da loptu koristi kao most među različitim kulturama.
"Mi smo klub direktne demokratije s principom jedan član - jedan glas. Fudbal prije svega vidimo kao šansu za integraciju. Davno smo napravili saradnju s Crvenim krstom, a onda smo dolazili pred Porin, prihvatilište u Dugavama gdje su stalno stizali imigranti. Tamo smo ljudima nudili nešto novo - integraciju. Fudbal je najbolje sredstvo za to. Rječnik je jednostavan, treba samo da znaš: 'pazi, leđa i dodaj'. Iz toga sve kreće. Evo, i danas imamo momka iz Iraka koji je kroz naš klub naučio da priča hrvatski”,.
Pitao sam jednog navijača kako neko iz Zagreba počne navijati za Zagreb, a ne za Dinamo, objasnio mi je u jednoj rečenici. "Zato kaj mi u rodnom listu piše Zagreb, a ne Dinamo."
U jednom trenutku dres Zagreba 041 nosili su fudbaleri iz čak 14 različitih zemalja, gradeći zajednicu koja prevazilazi teren.
"Stvorili smo zajednicu koja je neraskidiva. Pomažemo igračima šta god im zatreba u životu, u svakoj nevolji. Kako je Erik Kantona rekao - sve možeš promijeniti, ali pripadnost klubu nikad. To ovdje osjećamo svakog dana”, dodao je trener zagrebačkog niželigaša.
Ipak, njihova otvorenost i borba protiv predrasuda nisu svuda naišli na odobravanje, pa su se nerijetko suočavali sa neprijatnostima na gostujućim terenima.
"Bilo je svakakvih situacija na gostovanjima. Ja tim ljudima ne zamjeram previše, jer su tako naučeni. Ali imali smo situaciju gdje nismo htjeli da izađemo na teren. Na ogradu je bila okačena poruka 'Refugees are not welcome' (Izbjeglice nisu dobrodošle). Tada smo u ekipi imali jednog momka iz Ugande i jednostavno nije bilo šanse da igramo u takvim okolnostima”, zaključio je Pavelić u razgovoru za zagrebački portal.
(MONDO)