Da je Pep fudbalska neznalica već smo slušali. Ali, da li je Bajern uradio sve što je mogao da do ovoga dođe?
Prije nego što sve svalite na Pepa Gvardiolu, stanite.
Pročitajte prvo nešto što je, kada je gostovao u redakciji MONDA prošlog ljeta i dao svoj prvi interjvu po završetku velike karijere, rekao Dejan Stanković.
Pitali smo ga šta se dogodilo sa Interom te jeseni 2010. godine, kada samo par mjeseci nakon što su osvojili SVE sa Žozeom Murinjom, kad su uzeli tu prokletu "Tripletu". Pitali smo ga šta je nedostajalo? Da li je u Rafaelu Benitezu bio problem?
"Koliko je vama u Interu bilo teško da se ponovite poslije "Triplete" i njegovog odlaska?"
"Evo iskreno ću da vam kažem, te godine kada smo osvojili sve izgubili smo 20 odsto sebe. To je nevjerovatno, kao da ti je neko uzeo dio tebe. Nema ga, osjećaš da bi trebalo da si tu, ali nema! Nije to ni želja, ni volja. To je nešto, što ne znam kako se zove i što smo odmah izgubili...", uozbiljio se Deki pričajući o tome.
"Došao nam je i dobar trener, ali je Benitez imao jako loš tajming. Poslije perfektnog treninga, došao je on i sve nam je smetalo. Čovjek je otišao poslije šest mjeseci, jer smo bili kao bebe, bili smo nepodnošljivi. Mislili smo da sve znamo, mi smo neki, uzeli smo 'Tripletu'. To je to..."
Inter se do danas nije oporavio od Murinja i "Triplete". Kao da ih je proklela. Proći će još nekoliko sezona dok se taj klub sabere od uspjeha koji je napravio. I ne treba naglašavati da je svaki poslije Murinja bio pogrešan, baš kao što će Gvardiola biti pogrešan samo i isključivo što je došao poslije Jupa Hajnkesa.
Prije nego što sve svalite na Pepa Gvardiolu, stanite.
Razumite prije svega da je Bajern prošle sezone osvojio sve što je mogao da osvoji, tj. nije osvojio samo ono gdje ga nisu pozvali da učestvuje. Na stranu taktika i moć ovog tima Reala, koji je nekako sazreo baš onda kad je šampion prezreo, baš kao što je Bajern sazreo baš onda kad je šampion (Barselona) prezreo, a baš kao što je Barsa sazrela baš onda kad je šampion (Inter) prezreo...
Ovi igrači Bajerna ne igraju sa istim žarom kao prošle sezone.
"Čovjek je otišao poslije šest mjeseci, jer smo bili kao bebe, bili smo nepodnošljivi", možda smo dosadni, ali naglašavamo neke stvari.
Prije nego što sve svalite na Pepa Gvardiolu, stanite.
Bajern je ovo sam sebi uradio! Ne samo što je kreirao lošu karmu u i oko kluba, Bajern je uradio sve što je mogao da mu se ovo poniženje dogodi. Na mjestu na kojem je prije okruglo godinu dana obesmislio jednu fudbalsku ideju koju je decenijama čekala Barselona, ta ista ideja obesmišljena je isključivo krivicom Bajerna.
Zašto?
Zato što je taj nadobudni njemački gigant, koji može sve što mu se hoće, pa i više od toga, potpuno nespreman dočekao dvomeč sa Realom, i to kakvim Realom. Realom koji je specijalistu za ispadanje u polufinalu Lige šampiona, zamenio specijalistom za takmičenja na 90 ili 180 minuta.
Bajern Minhen je, zajedno sa usponom ekonomske moći, stvorio monopol u Bundesligi kakav je zakonom zabranjen u svim zemljama Evropske Unije. Pa i van njenih granica! Taj klub unišio je svaki pokušaj provincije (čast ostalima, ali prvi fudbalski grad Njemačke je prijestonica Bavarske) da proizvede neki privid rivaliteta aždaji sa "Alijanc arene".
Pojavi se neki tamo Manuel Nojer u Gelzenkirhenu: "Zovi mu menadžera, reci da ne produžava ugovor nikako". Pojavi se tamo neki Dante u Menhengladbahu: "Pošalji im ponudu koju neće moći da odbiju". Pojavi se tamo neki Mario Gece u Dortmundu, realno jedinom gradu iz kojeg je prijetila opasnost: "Koliko iznosi izlazna klauzula? Plati je! Molim? Plati je!"
Bajern je stvorio monstruma koji nije imao protiv koga da provjeri koliko je moćan. A, u međuvremenu, snaga tog monstruma stvarala je partizanski pokret otpora u okruženju i on je vremenom prevazišao granice Njemačke.
Možda će vam ovo zvučati kao potpuni "nonsens", ali ovoj katastrofi Bajerna doprinijele su i ozbiljne, tj. teške povrede koje su ove sezone imali fudbaleri Borusije iz Dortmunda. U jeku borbe u "grupi smrti" Lige šampiona, vođa pobunjenika, bundesligaški "Če Gevara", Jirgen Klop, ostao je bez Nevena Subotića, Matsa Humelsa i Marsela Šmelcera, Bajern mu je već bio oteo Marija Gecea prije londonskog finala i donekle ga ponizio, a onda je saznao da ga je izdao i najbolji vitez, Robert Levandovski.
Klop je morao da bira i izabrao je Ligu šampiona prije Bundeslige.
Šta se dogodilo? Bajern je stekao privid moći i osvojio Bundesligu u rekordnom roku, iako je prethodne sezone sa nikad dovoljno cijenjenim Jupom Hajnkesom postavio rekord u tom smislu, a kasnije stigao do proklete "Triplete".
I...
Gvardiola je upao u zamku, tj. Klopku: Više nije imao protiv koga da igra. Nije imao pred kim da motiviše ekipu. Sve se svelo na to koga će izvući u Ligi šampiona. Dani i sedmice su prolazili, a supertalentovani tim sa pomalo već potrošenim Frankom Riberijem i Arjenom Robenom i unaprijed precrtanim Marijom Mandžukićem, prirodno nije mogao da ostane mobilisan, motivisan za najveća iskušenja... Ko bi, zvao se Gvardiola, Žoze Murinjo ili ser Aleks Ferguson, takve igrače mogao da tjera da treniraju na gornjoj granici mogućnosti pred mečeve sa Augsburgom ili Braunšvajgom?
Niko!
Bajern je toliko rano osvojio titulu, da su mu bile potrebne posebne pripreme u inostranstvu za duel sa Realom. Samo četiri od devet utakmica od matematički osigurane titule prvaka Njemačke dobio je Gvardiola.
Za to vrijeme, Real Madrid se tukao na krv i nož sa Barselonom i Atletiko Madridom, svaka utakmica u Primeri bila je finale Lige šampiona, tu je negdje "upalo" i finale Kupa kralja, u Ligi šampiona išlo se, ni manje ni više, preko Borusije Dortmund.
Bajern Minhen je uradio sve što je mogao da potpuno nespreman uđe u dvomeč sa Realom iz Madrida! Kao regija, kao klub, kao pokret, kao tim...
I tek tu dolazimo do Pepa Gvardiole, kojeg ste bili spremni da pljunete na početku teksta.
Taj mladi trener suviše je toga osvojio na početku karijere sa Barselonom da bi mu se oprostila i pobjeda nad Realom manja od tri gola razlike, zbirno, a kamoli 0:5.
Gvardiola je kriv jer nije malo bolje razmislio. Kriv je što je pomislio da će u Bavarskoj, poslije godinu dana šetnje po Menhetnu, moći tek tako da nastavi da radi ono što je radio u Barseloni, iako je ostavkom podnesenom poslije četiri sezone i 14 trofeja (!?) sam priznao da je stil koji gaji i koji mu je jedini blizak - prevaziđen!
Kriv je što ništa nije naučio od Murinja, koji je plakao, ali je otišao iz Intera kada je Inter bio najmoćnija fudbalska sila u Evropi.
Njemu apsolutno niko ne može da zamjeri kad kaže:
"Ljudi iz Bajerna su me doveli da postavim svoj stil igre i ja sam to uradio. Igraćemo 'tika-taku'. Ako im se ne sviđa, neka me smijene".
(Nikola Janković - MONDO, Foto: (AP Photo/Matthias Schrader)