SP 2010: Istorijski remi

Moraće srpski navijači još malo da sačekaju: Srbija - Francuska 1:1 (1:1).

"Istorijska utakmica" u Beogradu za epilog nije imala promociju Srbije u učesnika Mundijala. Sljedeća prilika za to je 10. oktobra, na istom mjestu, a protivnik je Rumunija.

No i poslije ovakvog ishoda duela zakazanog za 9. 9. 2009. godine, na prepunom stadionu Crvene zvezde, pero i mastilo su u rukama srpskih fudbalera i selektora Radomira Antića. Upišu li tri boda bilo protiv Rumunije u Beogradu ili u Litvaniji četiri dana kasnije, postaće učesnici Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi narednog ljeta.

Kraće: poslije remija sa Francuzima, tri boda dijele "orlove" od prvog plasmana samostalne Srbije na najveći fudbalski događaj na planeti.

Sve je idealno počelo na "Marakani" i u toliko ostaje žal što Antićevi momci nisu do kraja iskoristili priliku koja im se iznenada ukazala.

U 9. minutu Ugo Loris srušio je Nikolu Žigića u gol šansi, Italijan Roberto Roseti pokazao mu je put u svlačionicu, a Nenad Milijaš dobio je priliku da sa bijele tačke dovede "orlove" u vođstvo. Za protivnika je imao nezagrijanog rezervistu Stiva Mandandu i bio je siguran - 1:0.

Kao iz snova...

Činilo se da je u tom trenutku splasnuo pritisak sa leđa srpskih fudbalera, kreiran u javnosti, medijima, u samom Savezu, među sponzorima, u kafićima, na ulici... Ali, počela je da raste druga vrsta pritiska oličena u odlučnosti francuskog tima da, iako brojčano nadjačan, utakmicu ne završi i rezultatski u podređenom položaju i preusmjeri sebe na kolosijek ka baražu.

Od vođstva Srbije, Francuzi nijednog trenutka nisu bili podređen tim. Nisu nadigrani.

Takav stav prema problemu na koji svakako nisu računali, "pijetlovima" je donio nagradu u vidu izjednačenja. Nikolas Anelka dobio je prostora koliko je želio u 31. minutu, srpski defanzivci potcijenili su snagu njegove desne noge, a napadač Čelsija je sa 26, 27 metara odapeo projektil koji se od travu odbio tik ispred golmana Stojkovića, a potom pravo njemu u grudi.

"Žabica" je od Stojkovića pala na nogu Tijeri Anrija, koji je vođen urođenim golgeterskim instinktom bolje pratio akciju od srpskih defanzivaca i iz prve loptu sa peterca sproveo u mrežu - 1:1 i zbun na stadionu, koji je prizivao skalp ranjenog rivala.

Bio je to 50. gol na 114. utakmici za Anrija. Ujedno, kapiten Francuske postavio je i konačan rezultat meča, poslije kojeg Srbija nastavlja da čeka, a Francuska da se nada.

Ivanović umalo polomio prečku

Ono što se događalo u međuvremenu lako je opisati, ali teško objasniti. Više su loptu u nogama imali Francuzi i bilo je perioda igre kada su se naši igrači grčevito branili, naročito u posljednjih desetak minuta.

Bez obzira na sve, najbolju priliku na meču imala je Srbija, odnosno najbolji pojedinac u njenim redovima Branislav Ivanović. Kada je već pohapsio sve fudbalere protivničkog tima koji su se približili njegovoj poziciji desnog beka, sve se češće selio u napad, a u 56. minutu umalo je srušio konstrukciju gola bližeg sjevernoj tribini.

Ivanović je sa 30-ak metara poslao đule, koje je Mandanda sjajnom intervencijom nekako preusmjerio ka prečki i tako spriječio Srbiju da u periodu svoje loše igre i neinventivnih akcija u napadu ipak dođe do novog vođstva. Bila bi to golčina, ali je ostala na prečki.

Utakmica je počela tihom jezom među svima na stadionu i kraj TV ekrana, koji su bili sigurni da će brojni apeli da se ne zviždi "Marseljezi" uroditi plodom. Igrači i oko hiljadu navijača u "boksu" između juga i istoka zapjevali su "Allons enfants de la Patrie...", kada su se prvo prolomili jezivi zvižduci.

Ipak, Srbija i Beograd dokazali su da nisu jedinstveni u podržavanju ove sulude ideje i ubrzo je "Marakanom" odjekivao aplauz, a onda su svi zapjevali: "Bože pravde", uključujući i predsjednika Srbije Borisa Tadića.

Srbija je do gola Francuske bila bolji tim. Angažovaniji, usmjeren ka napadu.

Kada su "orlovi" primili gol sa igračem više, shvatili su da je protivnik i dalje jak i dalje opasan, da je to i dalje tim vicešampiona svijeta i ekipa nije više u talasima nadirala ka Mandandi. Radnja se odigravala na sredini terena i vezisti su koristili prostor koji se ukazivao.

A, ukazivao se između srpskih veznih igrača i linije odbrane, koja je stajala možda i preblizu Stojkovićevom golu, odnosno na bokovima francuskog tima, koji je osuđen na jurnjavu sa desetoricom dodatno angažovao svoje bekove Patrisa Evru i Bakarija Sanju u ofanzivnim akcijama.

Dva puta ozbiljno Srbi su "stisli" goste prije odlaska na odmor, ali su oba puta udarci kapitena Stankovića iz šesnaesterca završavali u tijelu igrača postavljenog ispred njega - 1:1 i aplauzi na otvorenoj sceni. Beograd je čekao da Srbija napadne.

Lazović ušao i dobio crveni

Drugo poluvrijeme donelo je i prinudnu izmjenu u srpskom timu, jer je odlični Gojko Kačar osjećao sve veće bolove od sudara sa Mandandom odmah poslije Anrijevog gola. Na teren je, prvi put u takmičarskoj utakmici seniorskog sastava Srbije, istrčao Miloš Ninković.
"Muljali" su i jedni i drugi do bombe Ivanovića o prečku, a najbolji pojedinci u drugom poluvremenu bili su vezisti Francuske i defanzivci Srbije, naročito Nemanja Vidić i Branislav Ivanović. Letargiju je donekle razrdmala gurka Abidala i Jovanovića, koji su se na sreću zaustavili pa ih strogi Roseti nije poslao obojicu u tunel. Dobili su u 62. minutu po žuti i razišli se.

Otprilike u to vrijeme, jedan od najboljih fudbalera današnjice Frank Riberi prekinuo je zagrijavanje na koje je poslat početkom drugog poluvremena i došao do klupe da pita selektora Domeneka: "Misliš li ti mene da ubaciš u igru?"

Morao je roviti as da sačeka do 77. minuta kako bi pokušao nešto da promijeni i dobio je priliku umjesto kapitena. Ništa nije uradio.

U međuvremenu, Antić je izvršio još dvije izmjene: Zdravko Kuzmanović zamijenio je malo primjetnog Nenada Milijaša, a Darko Lazović nervoznog Milana Jovanovića. Pravih prilika - nigdje. Iako su Srbi sticali da je i bod kao pobeda, čak su i Francuzi povremeno odugovlačili.

Najveće uzbuđenje do kraja susreta priredio je Lazović. Uveden da ugrozi gol protivnika, ugrozio je odnos snaga na terenu, kada je odlučio da nepristojnim gestikuliranjem dokaže sudiji Rosetiju da je pogriješio. Pokazao je prstom ka čelu, a Roseti njemu - crveni karton!

Glupost rezerviste nije koštala Srbiju osvojenog boda ili gubitka dva, zavisi iz kog ugla se gleda: da li su Srbi remijem dobili ili izgubili...

STADION: Crvene zvezde. Gledalaca: 48.800. Sudija: Roberto Roseti (Italija). Strijelci: Milijaš u 13. iz penala i Anri u 31. minutu. Crveni kartoni: Loris u 9. i Lazović u 90. minutu.

SRBIJA: Stojković - Ivanović, Vidić, Luković, Obradović - Stanković, Milijaš (od 71. Kuzmanović), Krasić, Jovanović (od 74. Lazović), Kačar (od 46. Ninković) - Žigić.

FRANCUSKA: Loris - Sanja, Galas, Abidal, Evra - L. Dijara, Tulalan, Gurkuf (od 85. A. Dijara) - Anelka, Anri (od 77. Riberi), Žinjak (od 13. Mandanda).

(N. Janković, MONDO, foto: Beta)