• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Partizan nije mogao sa desetoricom

Od trenutka kada je Volfgang Štark isključio Marka Jovanovića, bilo je pitanje koliko će puta Arsenal iskoristiti brojčanu nadmoć na terenu - 1:3.

 Partizan nije mogao sa desetoricom Izvor: MONDO

Fudbalski duel o kojem se u Srbiji pričalo od dana kada je održan žrijeb za sastav grupa Lige šampiona u sezoni 2010/11, odlučen je u 56. minutu, kada je Nijemac Volfgang Štark isključio Marka Jovanovića i dosudio penal za goste iz Londona.

U svemu, izrazito je nebitan detalj da je malo potom Vladimir Stojković odbranio udarac Andreja Aršavina sa bijele tačke.

Baš zato, u ovom izvještaju neće pisati da bi Partizan pobijedio Arsenal da Štark nije prepoznao namjeru Maruana Šamaka da poslije kontakta sa Jovanovićem trzajem dobije što je namjerio po svaku cijenu, čak ni da bi bilo neriješeno.

Ovaj detalj, izvučen je na početak, jer je 1:3 bila neminovnost kada su crno-bijeli ostavljeni sa desetoricom u polju, protiv jednog od najboljih timova Evrope u posljednjih 15 godina, a sve na više od pola časa prije kraja susreta.

Vjerovatno zbog toga, uprkos osmoj utakmici u Ligi šampiona bez pobjede, skoro 30.000 navijača Partizana častilo je igrače upornim ispevavanjem stihova: "...i kada ne budeš prvi ti...", dobrih deset minuta poslije kraja jedne zaista lijepe, sadržajne i dobrim dijelom neizvjesne utakmice u prestonici Srbije.

Partizan nije pobijedio Arsenal, nije uzeo ni bod u drugom kolu Grupe H, ali je pokazao da više nije "onaj" Partizan, koji bi se predavao čim bi stvari krenule mimo planiranog toka, čim bi protivnik bio jači u duelu, čim bi se lopta zakoprcala u crno-bijeloj mreži.

Ovaj, Partizan mladog trenera Aleksandra Stanojevića, izgubio je sa 1:3 u svom "hramu", a opet ispunio srca navijača pristupom, stavom, željom da se nadigrava, nadmeće protiv tima, koji je već 13 godina neizostavan dio takmičenja, koje je za Srbe samo po sebi uspjeh.

Kada se već bilo zašlo u drugo poluvrijeme, u trenucima kada se lopta najčešće nalazila oko centra igrališta, negdje između Saše Ilića, Radosava Petrovića i Mohameda Kamare sa jedne, odnosno Denilsona, Tomaša Rosickog, Džeka Vilšajera i Aleksa Songa sa druge strane, "dogodio" se pas u prostor prema Šamaku.

Marokanac je krenuo u nadtrčavanje sa čuvarom Jovanovićem, za pola koraka bio je brži i kada su se obojica približila ulasku u crno-bijeli šesnaesterac, Šamak je zakoračio ispred Jovanovića, počeo da se namješta na šut i u tom trenutku dogodio se kontakt između dvije noge...

Kontakta je bilo, to niko neće reći, ali je i bilo očigledno da je Šamak dobro naučio lekcije koje godinama unazad predaje Filipo Inzagi. Trznuo se, podigao i ruke u vis i noge zabacio pozadi, pao... I dobio penal.

I isključenje rivala.

Mnogi na stadionu očekivali su opomenu Šamaku, a vidjeli isključenje Jovanovića, poslije kojeg Partizan nije više uspijevao da loptu zadrži podalje od svog gola, što crno-bijelima često nije polazilo za nogom ni do 56. minuta.

Najbolji igrač susreta, golman Partizana Stojković, odbranio je nogama šut Aršavina se bijele tačke po sredini gola i ulio dozu adrenalina svima u Humskoj, ali je otpor desetorice u bijelim dresovima trajao do 71. minuta, kada je Tomaš Rosicki ubacio loptu u srce šesnasterca Partizana, a tamo Šamak bio jači u vazdušnom duelu od mladog rezerviste Stefana Savića.

U prvi mah, Šamak je glavom pogodio prečku, ali ga je gol definitivno "htio". Fudbal mu se vratio na glavu, a iz drugog pokušaja vižljasti Marokanac nije umio da pogriješi - 1:2 i početak kraja nadanjima da će hrabrost značiti i bod u toploj beogradskoj noći, 28. septembra 2010. godine.

Poslije prvog, zaista je bilo pitanje kada će doći i treći, jer su se crno-bijeli do 82. minuta uglavnom branili, nekad organizovano, nekad ne baš... Dovoljno je reći da je za 92 minuta igre, 32-godišnji Ilić pretrčao 12 kilometara, što je visok standard za evropske uslove.

U pomenutom 82. minutu, rezervista Samir Nasri izveo je korner, a Francuz Sebastien Skilaći dobio duel na petercu sa kapitenom Partizana Mladenom Krstajićem. Skilaći je glavom zakucao loptu u mrežu nemoćnog Stojkovića - 1:3 i znak da se u Humskoj krene sa pjesmom, koja bi igrače trebalo da podigne pred važne mečeve u prvenstvu koji slijede.

Jer, u meču sa Arsenalom, uloženo je toliko truda, energije i strasti, da će najteži zadatak trenera Stanojevića, a i fizioterapeuta Partizana, biti da se ekipa oporavi do nedelje i meča sa Vojvodinom u Novom Sadu.

Stanojeviću kapa dole zbog načina na koji je pripremio ekipu za duel sa Arsenalom, čiji menadžer Arsen Venger jeste morao da sastavi tim bez povrijeđenih Seska Fabregasa, Tea Volkota, Robina van Persija, Niklasa Bendtnera, Arona Remzija, Manuela Almunije, Tomasa Fermalena, Abua Dijabija, ali nije morao da se plaši kako će ostali da nastupe 30.000 bučnih Grobara, jer je i rezervna postava "tobdžija" dovoljno iskusna i kvalitetna da se suoči sa mnogo jačim timovima, od ovog Partizanovog.

Crno-bijeli nisu razmišljali o tome kako će Arsenal igrati, već kako da nadmudre protivnika i u prvih 15 minuta imali su nekoliko prilika da utakmicu, kako to mnogi sportski radnici vole da kažu, "otvore" na pravi način.

Prvo je sjajni Kleo "probao" rezervnog golmana Lukaša Fabijanskog, a samo koji trenutak kasnije, u sedmom minutu, Skilaći je povukao Pjera Boju za dres u svom šesnaestercu, ali je Štark odlučio da ne "dune" u pištaljku. U devetom minutu, Kleo je "izbačen" pred Fabijanskog, na drugoj stativi imao je slobodnog Boju, ali se odlučio na dribling i u tom je izgubio ravnotežu, ali...

Lopta je krenula ka penaltiku, gdje je u punom trku bio Nemanja Tomić, spreman da "zapne" iz sve snage, pa šta bude... Tada je Denilson uklizao, podmetnuo nogu, koju je umjesto lopte "šutnuo" Tomić i pao. Štark je opet odlučio da ništa ne svira.

Humskom se orila pjesma uveliko, kada je u desetom minutu Skilaći nemušto vratio loptu ka Fabijanskom, a Boja bio uporan u namjeri da stigne prvi do lopte. I jeste stigao, ali nije uspio dovoljno jako da potkači loptu, da je Poljak iz drugog pokušaja ne zadrži u naručju.

U 14. minutu, Kleo je pratio Johana Đurua do kraja, sačekao da Švajcarac padne, uzeo mu loptu, a onda malo izdesna šutira jačom, desnom nogom - neprecizno.

Mirisalo je na gol... I gol je pao.

Ali na drugoj strani terena, gdje do tog trenutka nije stvorena nijedna šansa.

Vešti Vilšajer i Aršavin razmijenili su tri dodavanja, od čega je posljednje bila "peta" Vilšajera, koju je Rus iz "prve" sa desetak metara pretvorio u vođstvo. Stojković je bio nemoćan - 0:1.

Dva igrača izbacila su kompletnu odbranu Partizana i tu se prvi put vidjela snaga Vengerovog "drugog" tima.

Aršavinov gol isjekao je mlađe u Stanojevićevoj postavi, samo su Krstajić, Ilić i Kleo ostali hladni, a što je najvažnije "zagrijao" se Stojković, koji je jedini zaslužan što na semaforu nije bilo 0:2, 0:3...

U 24. minutu ušao je u šut Aršavinu, a tri minuta kasnije zaustavio Rosickog "1 na 1". Malo potom, Šamak je srušio Aleksandra Lazevskog, ničiju loptu Aršavin je umalo pretvorio u gol, jer je vješto lobovao Stojkovića, ali je Jovanović uspio da izbaci loptu sa gol crte... Partizanu je bio neophodan bar predah.

A, "pozvao" ga je Denilson, u 32. minutu, kada je rukom zaustavio centaršut Petrovića sa lijevog boka.

Ovog puta, iako je držao pištaljku za zubima dobrih pet, šest sekundi, Štark je odlučio da ne prećuti, nego je pokazao na bijelu tačku sa koje je Kleo bio više nego siguran. Poslao je Fabijanskog u jednu, loptu u drugu stranu, a Grobare u ekstazu - 1:1...

I simbolično pokazivanje srca ka jugu... Bio je to osmi gol Brazilca u Evorpi ove sezone. Ujedno Kleo je postao drugi igrač Partizana koji je postigao gol u Ligi šampiona, poslije Andrije Delibašića.

Do poluvremena, odnosno 56. minuta, ništa se krucijalno nije događalo u Humskoj i onda je uslijedilo isključenje i kraj snova o podvigu.

U trenucima kada je bilo 1:3, igrači kluba koji je igrao finale Kupa evropskih šampiona 1966. godine imali su dvije vanserijske šanse da pogode gol klua koji je igrao finale Lige šampiona 40 godina kasnije.

Kjerijan Gibs srušio je Ivana Stevanovića u kaznenom prostoru u 84. minutu, Štark dosudio treći penal na utakmici, Kleo promijenio stranu, ali ga je ovog puta Fabijanski pročitao i odbranio mu šut. Ni to nije bilo sve od crno-bijelih, jer je u drugom minutu nadoknade Ilić poslao rezervistu Ivicu Ilieva pred Fabijanskog, ali je dribler iz okreta šutirao pored gola...

Ostalo je 1:3.

BEOGRAD - Stadion Partizan. Gledalaca: 30.000. Sudija: Volfgang Štark (Nemačka). Strijelci: Kleo u 32. minutu iz penala za Partizan, Aršavin u 15, Šamak u 71. i Skilaći u 82. minutu za Arsenal.

PARTIZAN (4-4-2): Stojković - Stevanović, Jovanović, Krstajić, Lazevski - Petrović, Medo, Tomić, Ilić - Boja, Kleo.

ARSENAL (4-4-2): Fabijanski - Sanja, Đuru, Skilaći, Gibs - Denilson, Song, Vilšer, Rosicki - Aršavin, Šamak.

U prvom kolu Partizan je poražen u Donjecku od Šahtjora sa 1:0, a u trećem kolu, crno-bijeli putuju u Portugal na duel sa Bragom.

GRUPA H

Braga - Šahtjor 0:2 (0:0)
/Adrijano 56', 72'/

Partizan - Arsenal 1:3 (1:1)
/Kleo 32' - Aršavin 15', Šamak 71', Skilaći 81'/

TABELA:

Arsenal 2 2 0 0 9:1 6
Šahtjor 2 2 0 0 4:1 6
Partizan 2 0 0 2 1:4 0
Braga 2 0 0 2 0:9 0

(MONDO, foto: MN Press)

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC