Razgovarali smo sa članom stručnog štaba Partizana, profesorom Markom Stojanovićem.
U igri Partizana tokom prvog dijela sezone nije bilo teško uočiti da je, pored tehničko-taktičkih karakterista, veliki pomak napravljen i na poboljšanju osnovnih motoričkih kvaliteta – brzine, snage i izdržljivosti.
Zahvaljujući temeljnim i stručnim analizama, koje su u isto vrijeme primijenjene u praksi, sve što je do nedavno bilo nezamislivo, počelo je da se primjećuje u nastupima crno-bijelih.
Ni rezultat nije izostao...
"Parni valjak" je na većini utakmica u domaćim takmičenjima djelovao fizički superiornije od protivnika. Partizan se prilagodio zahtjevima modernog fudbala…
Zasluge za to pripadaju profesoru Marku Stojanoviću, članu stručnog štaba beogradskog tima, čiji je zadatak da sportske nauke spoji u integralnu cjelinu i primijeni je u radu sa fudbalerima.
Čini se da termin klasičnog kondicionog trenera polako izumire u sportu. Vi to svakako niste?
"Hvala vam na tom pitanju, godinama se borim da ljudi shvate o čemu je riječ… Preko deceniju to postoji u evropskom fudbalu. Svi veliki klubovi, koji to sebi mogu da priušte u finansijskom i organizacionom smislu, imaju takozvani departman sportskih nauka. Obično je šef tog tima profesor ili doktor sportskih nauka, koji se trudi da integriše medicinu, fizio terapiju, ishranu, oporavak, kondicioni trening u jednu integralnu cjelinu. To je ono što volim da kažem čime se bavim. U Partizanu nisam kondicioni trener, Partizan ima dva izvanredna kondiciona trenera Mišu Filipovića i Alaksandra Tomića, koji su u klubu više od deset godina. U ovih nekoliko meseci dosta sam od njih naučio".
Kako možemo da definišemo vaš posao u Partizanu i u sportu?
"Vanredni sam profesor Univerziteta u Novom Sadu na Fakultetu sporta, predajem nekoliko predmeta, između osalog i teoriju sportskog treninga, koja je usko vezana sa kondicijom. U tom smislu i moja ekspertiza potiče iz kondicione pripreme u najširem smislu. Ja sam sportski naučnik. Pokušavam da naučna znanja implementiram, da sve ono što nema direktne veze sa fudbalom integrišem. Kako da se igrač u slučaju povrede što brže vrati na teren, kako da se ne povrijedi, da se pripremi, brinem o procesu oporavka, što je posebno problematično kod nas kada se igra srijeda-nedjelja. Sebe volim da gledam na taj način".
Do sada ste u radili u reprezentaciji Srbije kod nekoliko selektora. Da li je to zbog toga što ste dobar stručnjak ili su u pitanju ljudski kvaliteti?
"Mi se svi nadamo da smo, prije svega, dobri ljudi. Volim da gledam na sebe kao dobrog stručnjaka i tako objašnjavam da sam sa nekoliko različitih stručnih štabova radio u reprezentaciji, da sada radim u Partizanu. Volim tako da mislim o sebi, da prije svega imam dobru naučno-praktičnu ekspertizu i da je to razlog zašto ljudi vole da sarađuju sa mnom. U sklopu toga, naravno, ide i ljudska emocija, koja je meni uvijek važna".
Partizan?
"Imam ugovor na dvije godine i za sada sam prezadovoljan. Raditi u klubu je nešto posebno, Partizan je veliko ime i ja sam presrećan zbog toga. To je jedna od važnijih stvari za moj CV u posljednjih deset godina".
Kako vam djeluje ekipa Partizana iz stručnog ugla?
"U dobroj smo situaciji što se tiče kondicionog aspekta. Kada smo došli u Partizan promijenili smo cijelu ideju fizičke pripreme. Igrači su već nekoliko mjeseci u tom konceptu i mislim da se dobro pokazao, da smo dosta dobro izgledali u fizičkom smislu na velikom broju utakmica. Najvažnije je da igrači vjeruju u to što mi radimo. Ove pripreme smo podigli na jedan nivo, zahtjevi su izuzetno visoki, to je sve naporno, ali je promijenjen koncept. Bez suvog trčanja, bez mnogo obima, visokog kvaliteta izvođenja… Bazirali smo pripreme apsolutno na brzini, agilnosti, snazi, eksplozivnoj snazi… Igrači za sada dobro reaguju".
Može li Partizan više na kondicionom planu u drugom dijelu sezone?
"Ne mogu da tvrdim, ali mislim da ćemo tokom proljeća još bolje izgledati i da ćemo jedno 15 do 20 odsto biti fizički bolji".
Da li ima razlike između stranih – domaćih fudbalera po pitanju fizičke spreme?
"Osjeća se razlika", odgovara profesor Stojanović i dodaje: "Imali smo dobar izbor stranaca, jako dobar. Fascinantno je za sve njih da su izvanredni profesionalci. Slušali smo o Sumi razne priče, a on od svih naših igrača najbolje trenira ovdje u Antaliji. Bibras Natho, Takuma Asano… Baš sam momcima koji su priključeni prvom timu rekao da imaju mnogo toga da nauče od njih, ali i domaćih provjerenih igrača, koji isto tako vrhunski odgovaraju zadacima".
Kao sportski naučnik kako doživljavate pobjede i poraze na terenu?
"Bio sam sportista u pokušaju. Trenirao sam košarku i igrao niže lige. Imam izraženu emociju, ali me je moj akademski život naučio da sve posmatram malo filozofski. Recimo, jutro poslije nesrećenog ‚poraza‘ od AZ Alkmara, rekao sam stručnom štabu da je to vjerovatno najbolja stvar koja nam se desila. Da to nisu tih pet minuta, već da nismo sazrili, da moramo da se presaberemo i da ako smo pametni iz svega izvučemo veliku korist. U dužem vremenskom periodu, kada sve saberemo i oduzmemo, možemo da budemo zadovoljni. Na kraju, vrijednost naše ekipe je toliko porasla da je očigledno da smo radili dobar posao".
Stalno ste u kontaktu sa našim fudbalerima u inostranstvu...
"Nije tajna da sarađujem sa dosta vrhunskih sportista, ne samo u fudbalu, već košarci, odbojci, rukometu… U naučnom smislu sam se prije svega bavio dijagnostikom, kontrolom stanja treniranosti, što opet proističe iz kondicionog treninga. Dosta radim analize treninga vrhunskih sportista…".
Sa Fakulteta sporta u Novom Sadu imamo nekoliko vrhunskih stručnjaka u sportu. Prije svega mislimo na profesora Sergeja Ostojića, sina poznatog fudbalskog trenera Miloljuba...
"Profesor Ostojić je moj mentor na doktorskim studijama. Kod njega sam doktorirao i od tog trenutka smo prijatelji, poslovni parteri u naučnom smislu. On nam kao spoljni saradnik pomaže ovdje u Partizanu. Sa našeg fakulteta u Superligi ima sedam ili osam kondicionih trenera. Mi smo im direktno ili indirektno pomogli da budu u Superligi. Na to sam izuzetno ponosan i mislim da će ti mladi momci za nekoliko godina napraviti razliku".
U sportu su česta pojava i nadriljekari. Koje je vaše mišljenje o načinu na koji oni liječe sportiste?
"Dosta je problematično to komentarisati. Sama medicina, fizio terapija i, na kraju krajeva, kondicionih priprema, ima dosta u sebi psihologije. Znate kako kažu ljekari, jedna od ključnih stvari je da vam pacijent vjeruje, samim tim i tretman će biti uspješniji. Ljudi na granici između nadrilekarstva i ljekarstva imaju očigledno izrazite kvalitete ubheđivanja sportista da oni njima pomažu. U tom slislu su oni veoma usphešni, ali sa druge strane, ipak, paganski vjerujem u naučne dokaze, u najbolju naučnu praksu. Vjerujem u protokole liječenja, testiranja, treninga koji su bazirani na čvrstim naučnim dokazima", završio je profesor Marko Stojanović.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.