Za objašnjenje ubrzanog truljenja zdrave srpske fudbalske jabuke bio bi potreban ne poduži tekst, nego cijeli feljton. Ali, ko snosi najveću odgovornost? Glasajte...
Paralela...
10. oktobar 2009. godine: Srbija pobeđuje Rumuniju u Beogradu sa 5:0 i matematički osvaja grupu, odnosno obezbjeđuje učešće na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, igrači paradiraju gradom, pa odlaze na žurku na kojoj pjeva Dejan Matić, narod slavi na ulicama, Radomir Antić je heroj nacije, a čak i najveći "progonitelji" Tomislava Karadžića, u trenucima slavlja, zaboravili su na povike "Tole, odlazi".
Euforija!
8. oktobar 2010. godine, dva dana prije "godišnjice": Estonija pobjeđuje Srbiju u Beogradu sa 3:1, matematički još ne, ali suštinski debelo ugrožava samu ideju o učešću Srbije na Evropskom prvenstvu u Ukrajini i Poljskoj, igrači pognute glave napuštaju teren, navijači im zvižde, jedni prozivaju novog selektora Vladimira Petrovića Pižona, drugi vrijeđaju Vladimira Stojkovića i Klea, koji nije ni igrao, a svi zajedno pozivaju na linč učesnike "Parade ponosa", slavi se smijenjeni Radomir Antić i poziva na odlazak Tomislav Karadžić, uz standardno "Tole, odlazi".
Debakl!
Gdje se pogriješilo tokom prethodnih godinu dana?
Srbi su ponovo pokazali da su majstori da unište sve dobro što naprave, a fudbalski radnici su nekako uvijek prednjačili u tome. Cijela atmosfera oko fudbalske reprezentacije Srbije i FSS podseća na ona najcrnja vremena srpskogreprezentativnog fudbala, kada nam je selektor bio Dejan Savićević i kada ju je lemao neki Azerbejdžan.
Azerbejdžan ili Estonija, sasvim je svejedno... I jedni i drugi slaviće i pamtiće pobjede nad srpskom reprezentacijom, kao rijetke prilike za slavlja.
U subotu ujutru, Srbija je osvanula okićena sljedećim naslovima: "Bruka", "I jadno i tužno", "Sa Antićem loše, sa Petrovićem još gore", "Mrak pao na Srbiju", "Lekcija srpskim zvijezdama", "Šta uradiste, 'crni' orlovi?", itd.
Poslije šokantnog debija na klupi reprezentacije, Petrović je optužio sudije "da su kumovale porazu, jer nam nisu dozvolile da igramo na svoj način"!?
Predsjednik Saveza Karadžić rekao je: "Nemam komentar".
Kapiten Stanković tražio od igrača da se "sada pokažu, kada je najteže", a nekolicina reprezentativaca "uzimala" je krivicu na sebe, između ostalih golman Stojković i defanzivac Luković. Suspendovani Vidić pitao je: "Zašto ne bismo iznenadili u Italiji?"
Raspad sistema, čini se, počeo je iste večeri kada je demolirana Rumunija sa 5:0. Organizovano se slavio PLASMAN na Mundijal, a narednog ljeta neprolazak u drugu rundu SP predsjednik Saveza okarakterisao je kao FIJASKO!?
Pa, čekajte, ako se odlazak na Mundijal sam po sebi slavi, kako eliminacija poslije prve faze može da bude fijasko?
Možda je bio u pravu Miloš Teodosić kada je poslije osvajanja ČETVRTOG mjesta na košarkaškom Svjetskom prvenstvu u Turskoj bio utučen i to obrazložio riječima: "Nismo mi kao neki, pa da slavimo plasman na Mundijal".
Za objašnjenje ubrzanog truljenja zdrave srpske fudbalske jabuke bio bi potreban ne poduži tekst, nego cijeli feljton. Ko je kriv?
Svi! Tu nema dileme... I Karadžić i "eminencije" koje se kriju iza njegovih leđa i Antić i Petrović i igrači i novinari i navijači... Svako je uradio ono što je "najbolje" znao da bi se Srbija u petak uveče pošteno obrukala pred cijelim svijetom.
Neki su bili sujetni, neki zajedljivi, neki uobraženi, neki lakomisleni, neki neodgovorni, neki nepošteni, a neki ostrašćeni.
Svaliti krivicu na jednu osobu ili jednu od nabrojanih grupa bilo bi pogrešno. Ali, ko snosi najveću odgovornost za oktobarskih 1:3? Iznesite svoj sud, možda neko "odozgo" to i pročita...
Glasajte OVDJE