Počeo je sa Krešimirom Ćosićem, nastavio sa Dejanom Bodirogom, a onda je u mečevima nižih srpskih liga protiv njega stasavao niz budućih asova. Najveći među njima ga i dalje pamti - Novica Veličković!
Spektaklom u Areni se i zvanično završila jedna velika karijera. U legendu je otišao čovjek koji je godinama bio srce i duša Partizana i koji je crno-bijelim obojio celu svoju karijeru.
Na meču sa Efesom povukao se Novica Veličković, trostruki ABA šampion, petostruki osvajač srpske lige i kupa, legenda crno-bijelih i čovjek koji je posljednjih pet godina kao malo ko u istoriji nosio kapitensku traku košarkaške institucije kakav je Partizan.
O njegovim igrama u Partizanu, Real Madridu, o njegovom srebru iz Poljske 2009. sa reprezentacijom se mnogo zna, Ali jedan od ključnih iskoraka napravio je u juniorskim danima, u Torlaku.
Novica je na svom košarkaškom početku trenirao sa prvim timom crno-bijelih i igrao za mladi sastav, u dresu Torlaka, sa kim se takmičio u 'Prvoj B ligi'. Sticao je iskustvo, kalio se, upijao znanje od iskusnijih i "namazanijih" igrača, a jedan čovjek je na njega ostavio poseban utisak.
"Ti igrači koji su tada igrali prvu "B" ligu, čovječe…Evo recimo, Davor Adam iz Pazove. Sigurno nisi čuo za njega, on tada ima trideset i pet godina recimo, ja šesnaest-sedamnaest. Gledaš ga, vidiš onako sporo hoda, vjerovatno radi nešto preko dana, ne znam. Ali ti njega dobij brate. Ti njega dobij. Ne možeš da vjeruješ kakav igrač", ispričao je Veličković u ranijem intervjuu kolumnisti MONDA Milošu Jovanoviću.
Tim povodom, MONDO je ove sedmice otišao u Inđiju, da bismo se na licu mjesta uvjerili kakav je to bio igrač koji je kalio Novicu za visine koje je dostigao.
Upoznajte Davora Adama, asa nižih liga koji je počeo da igra košarku uz Krešimira Ćosića i legende jugoslovenske košarke u Zadru. Čoveka koji je bio uz Dejana Bodirogu kada mu je stasavanje bilo najteže, igrača koji je sa Mutom otplesao poslednji ples nekadašnje Prve B lige Jugoslavije, a onda zbog rata otišao čak do ASVEL-a.
Davora dobro pamte ne samo Novica Veličković, već i Marko Simonović, Dejan Borovnjak, Igor Rakočević, Vladimir Radmanović, ali i neki drugi bivših igrači, poput Miška Ražnatovića ili bivšeg ministra Gorana Kneževića.
Ovo je priča o njemu!
NAJBITNIJA STVAR? NOVICA VOLIO DA SE "ŠOPA"!
Učio Novicu, branio Bodirogu od Hrvata, a sad vozi kombi: Ekskluzivno za MONDO - Filmska priča legende koju ne znate!
"Ja se jako dobro sjećam ne samo Novice, već i svih tih igrača koji su se kalili u nižim ligama. Glavnu stvar oko tih igrača, skauting, vršio je u Partizanu Bora Beravs. Dule Vujošević i treneri su tu oko njih radili, a uz njih je uvijek bio i profesor Koprivica, koji je stvarno ključni čovjek cijelo vrijeme u stvaranju svih tih igrača koji su izlazili, on je davao taj neki ton”, počinje nam priču o svojoj višedecenijskoj karijeri Davor Adam, legenda košarke u obje Pazove.
Kada je Veličković zajedno sa Predragom Samardžiskim i Dejanom Borovnjakom stasavao u Torlaku, Adam je bio veteran koga svi znaju. Redovno je ubacivao po 30 i više poena na utakmicama, a od cijele plejade mladih igrača koji su stasavali, on je Veličkovića odmah zapazio.
"Što se tiče Novice, odmah sam ga zapazio i upamtio - i to jako dobro, U ono vrijeme on je bio malo bucko, još koji centimetar niži, ali se pokazivao. Nismo znali još u kakvog će igrača izrasti, ali pokazivao je taj karakter i želju za radom, to se vidjelo na njemu", ističe Davor Adam u intervjuu za MONDO.
Ostavljao je Novica utisak od samog početka na sve, ne samo na našeg sagovornika. Tada je ispod koša sa mladim talentima bitke vodio Mile Cvijanović, centar koji je sa Adamom odigrao punih 11 sezona.
"Igrali smo protiv tih mladih igrača, ekipe Partizana. Lakše je bilo kad su na terenu i Samardžiski i Borovnjak nego kad je Novica tu. Kao klinac je grizao, davao je najviše energije, bio je pravi onaj Zemunac. Sjećam se osim Novice igrao je tada protiv nas i Džo Vukosavljević i on je pokazivao veliku čvrstinu u odnosu na druge. Nismo mi htjeli da ih puštamo jer su oni kao djeca. Kakva djeca, pa i oni imaju 110 kila!"
"NOVICE, HVALA ŠTO SI ME PREPOZNAO"
Tada već veteran, duplo stariji od mladih nada Partizana uživao je u mečevima sa igračima za koje je znao da će napraviti velike karijere, da će dosegnuti najveće košarkaške visine.
"Sjećam ga se, pogotovo te prve sezone sa 16-17 kada je ušao u tim. Normalno da je kao dijete pokazivao neku dozu malog straha. Ti dolaziš da igraš sa starijima, ali tu se oni peku. Ja sam tad bio duplo stariji od njega, ali meni se to sviđalo, volio sam da igram protiv takvih igrača, jer ja sam znao da će neki od njih proći", ističe Adam i nastavlja:
"Za njega sam to direktno znao, da će ići gore, to se vidi. Mi koji to malo duže pratimo, mi to osjetimo. Tako da je meni drago da ja njega testiram, da vidim koliko on može, da izvučem od njega maksimum. Ako ja njega pobijedim, meni je to neka satisfakcija jer znam da sam pobijedio nekog budućeg reprezentativca i šampiona", iskren je Davor.
Na prelazu dva vijeka košarka je na ovim prostorima bila mnogo drugačija nego sada.
Golobradi momci su redovno slati u niže rangove da se kale, pa je pored našeg sagovornika "nastradalo" mnogo budućih reprezentativaca, čak i neke NBA zvijezde!
"Nije on jedini, on je mene spomenuo, ali me i mnogi drugi jako dobro znaju. Ja sam igrao i protiv Rakočevića i Radmanovića, Glintića, Dejana Milojevića... I ne mogu se oni pohvaliti da su me pobjeđivali. Igrao sam i protiv jedne generacije Zvezde gdje su bili Radmanović, Vujanić, Tica, pa je tu došao Dalipagićev sin... Vodio ih je Stevan Karadžić, mi smo to tukli dva-tri puta po 40-50 razlike, nisu nam mogli ništa."
Naš sagovornik je prije svega bio rođeni strelac, košarkaškim slengom "ubica". I to je ono što je Veličković upamtio.
"Ja vjerujem da je on najviše upamtio moj pogled i moju želju da pobijedim. Ako sam to uspio da prenesem na njega, a jesam, čim me je spomenuo i upamtio, znači da sam mu zadavao neke probleme. Hvala mu što me je spomenuo i drago mi je što me je prepoznao", prisjeća se Adam Davor i objašnjava šta je baš Novicu od svih ostalih toliko izdvajalo.
"Oni su u tom periodu bili jako disciplinovani, nisu puno iskakali. On je pratio igru, ono što je najbitnija stvar volio je i htio da se šopa. Nije bio kukavica. Kad su ga prozvali "ubica" nije mi uopšte bilo čudno. On je učio da bude jak i fajter pravi, on se ničega nije bojao. Njemu je puno pomogla ta liga. Išao je tim nekim progresivnim putem, nije sa 16 otišao u Real nego je išao postepeno došao i shvatio kako se napreduje stepenik po stepenik. I to je pravi način da budeš pravi igrač i da dođeš do nečega."
U svojim sjećanjima na dane u Prvoj B ligi Novica Veličković je pomenuo i centra Grocke koji je "imao 130 kila, bio je sav istetoviran i nisi mogao da ga pomjeriš". A upravo se na takvim igračima učio da postane još bolji, da uvijek nađe način da dođe do poena!
"On sticajem okolnosti spominje i tog Čabrila koji je igrao za Grocku, znamo čovjeka jako dobro i stvarno njega nisi mogao da pomjeriš, Ali je zato Novica našao lijek za njega, nije mogao da ga pomjeri, ali je mogao da ga obiđe. E, tu se vidjelo da umije da koristi mozak i to je najbitnija stvar kod tih mladih igrača. On se isticao sa tim pametnim potezima. Znao je na vrijeme kad treba da skoči, kad da se otvori... Te stvari se u tom periodu najviše uče i iz toga prepoznaješ. Mladi igrači rade 10-15 stvari dobro, pa sljedeći mjesec još 10-15 i onda se tu pravi mozaik. To kad uđe u glavu to je gotovo, njemu poslije tačno klikne u glavi, tačno zna kad će koji potez da uradi”, ističe Davor Adam u svojoj priči za MONDO.
Čak i u posljednjim sezonama na ABA terenima vidjelo se koliki je taj automatizam, koliko je majstorstvo kod Novice Veličkovića. Mlađi, jači, brži mu nisu mogli ništa kada je imao svoj dan.
"Evo ja i dan danas ga gledam onaj njegov zakorak, kad se baci na drugu stranu. Ima taj osjećaj. Pogledajte kako Novica sada okreće te mlade igrače, pogledajte kako Simanića okreće kao da ga nema. A ovaj veći, mlađi, brži..."
A to je počeo da "kupi" na terenima Prve B lige, gdje je u svakom mjestu igrao po neki majstor.
"Mi mu prodajemo te fore u Pazovi, Gajdobri, Novom Sadu, Subotici i ja ako njemu dam 10-15 poena na dve-tri fore, možda ću uspjeti tako prve i druge godine, ali treće neću moći više da mu prodam. A kasnije će i on to da upotrebljava protiv tih mlađih igrača, To je neminovno da ti dobijaš praktično znanje kako bi postao igrač", otkriva nam naš sagovornik tajnu zašto su mladi igrači slati da igraju u nižim ligama.
Naravno, Adam je ispratio Veličkovićevu karijeru sve do jučerašnjeg, emotivnog kraja u Štark areni.
"Novica je natopio svoj dres znojem, kao pravi onaj ratnik iz vremena Rima, kao gladijator. Od početka do kraja se borio i odlazi u penziju pošteno, odigrao je muški. On ima taj karakter, sa tim se rađaš. Ili jesi ili nisi. Imao je volju, radio je sa pravim ljudima i nema šta da mu se zamjeri. Drago mi je što je uspio da osvoji sve što je osvojio i došao je taj dan da se oprosti čestito i pošteno", završava svoju priču o Novici Veličkoviću naš sagovornik.
ADAM DANAS VOZI KOMBI
Njegov dugogodišnji trener Milorad Gajić i sada ističe da je Adam mogao da igra još. A oprostio se u 45. godini!
"Od kad je ’92 došao u Pazovu oko njega se vrti cijela košarkaška priča ovdje. Ne samo u Pazovi, nego u cijelom ovom regionu. On je u 44. godini davao po 25 poena na nekim mečevima i sigurno je mogao i još da igra", ističe on, a onda uz smijeh dodaje:
"Za povlačenje je vjerovatno kriva supruga! A onda i rizik od nekih povreda."
Ali danas, Davora Adama nema u košarci. Vozi kombi i kamion kako bi prehranio porodicu, a kada je sport kome je sve dao u pitanju, nije optimista.
"Mi jednostavno živimo u takvom vremenu. Vidjeli ste kako tehnologija napreduje, nama se neke stvari gase. Pogledajte koliko sada igrališta i hala ima u državi, a sve je prazno. Ne interesuje ih", ističe on.
ŠAMARI ZBOG BODIROGE, A KOŠARKA ZBOG KREŠE!
Danas je Davor Adam poznat kao košarkaška legenda Stare i Nove Pazove, ali prve košarkaške korake načinio je u rodnom Zadru. Tamo je rođen 1966. godine, a u gradu koji je imao "Jazine" i kojim su hodale košarkaške legende zaljubio se u igru pod obručima.
"Prve korake naučio sam od Đorđa Zrilića, čovjeka koji je ’50 i neke bio u stručnom štabu reprezentacije. Svoje znanje sam nadogradio uz pomoć Pina Đerđe, Slavka Trninića i Nedeljka Starčevića. Ti ljudi su na mene ostavili najveći trag", počinje Adam priču iz svojih zadarskih dana.
A nijedna priča o zadarskoj košarci, pa ni ova, ne može da prođe bez Kreše Ćosića.
"Ja sam sticajem okolnosti upoznao jako puno košarkaša, između ostalog i puno velikana. Nebojša Popović, Šaper, Stanković oni su mi rekli, a ja sam se složio, da je Krešimir Ćosić imao najveći uticaj na košarku na ovim prostorima. On je najveći vizionar u bivšoj Jugoslaviji, a onda dolaze svi drugi. Uspio je da nađe Bodirogu, spoji sve te generacije...", prisjeća se za MONDO Adam Davor svojih košarkaških početaka.
A prisjeća se i Dejana Bodiroge, košarkaške gromade koju je Krešimir Ćosić doveo u Zadar da bi izbrusio talenat. Tada još dijete, Bodiroga je imao i dosta problema u tim nezgodnim vremenima.
"Sa Bodirogom sam imao jednu jednu scenu, po njega neprijatnu", priča nam Davor i nastavlja:
"On je iz Zadra izašao u zadnjem momentu, bio je tu do rata. Čak je poslije mene izašao iz grada. Ali sreća tu je Ćosić napravio pravu stvar što ga je izvukao i izvukao ga u Italiju, kod Tanjevića. To je za njega bio najbolji potezm u tom momentu što ga je kod Bogdana odveo u Trst."
Veličine zadarske košarke poput Ćosića i Grdovića su odmah vidjele o kakvom se igraču radi i svima su dali do znanja da nas sa Dejanom Bodirogom očekuju velike stvari.
Ipak, te velike stvari nije ostvario u Zadru zbog rata, čiju je tenziju osjetio i na svojoj koži.
"Imali smo taj jedan incident. On je čitao beogradski "Sport" i dvojica su ga istukla na odmoru samo zato što je to čitao. Onda sam ja otišao u školu, jer sam još bio član kluba i bio sam zadužen da pripazim na te mlade igrače. Sazvao sam direktore, razredne starješine i rekao im ono što nikome nije bilo baš pravo tad, da je on istučen na nacionalnoj osnovi. Podijelio sam tu par šamara ispred direktora i poslije ga niko nije smio ni dirati”, priča nam do sada nepoznat detalj sa početka Bodirogine karijere.
Tada mnogima nije bilo jasno sa kim imaju posla, ali naš sagovornik se potrudio da prisutnima održi važnu lekciju.
"Ja sam njima tada otvoreno rekao, on će sutra da brani boje tog grada, on će da bude reprezentativac. Pričao sam iz usta Krešimira Ćosića, a tako se poslije i desilo da je on postao veliko ime. Dejan je tad bio klinac i tu se malo zatekao, ali mi smo ga malo čuvali sa strane. Znaš, on je pričao ekavicu, to nije dole u onom periodu bilo zgodno, kuvalo se opasno", dodaje Adam.
U to vreme je Dejan živio sa bratom Željkom u Zadru, a porodica srećom nije čula šta mu se desilo u školi.
"Reći ću vam jednu stvar, trebalo je da mu dođe otac. Njegov otac je bio vozač, jako prijek čovjek. Povodom toga što sam ga odbranio, on i njegov brat Željko su me zvali da dođem na večeru kad mu otac dolazi i rekli da ni slučajno ne pomenem da su ga istukli. Sreća nisam došao na tu večeru, otišao sam nekim drugim putem, mlad sam bio. Jer ja, kakav sam ja bih rekao šta se desilo, impulsivan sam. Ko zna šta bi bilo, otac bi ga sigurno povukao. Možda bi završio u Partizanu, a možda se ne bi ni snašao", iskren je Davor.
U drugom dijelu intervjua sa Adamom narednih dana čitaćete kako je zbog Zvezde u Hrvatskoj proglašen za "teroristu" i koje su još legende stasavale uz njega.
(Nikola Lalović - MONDO)