Proslavljeni srpski centar bio je veoma uspješan u reprezentativnom dresu.
Legendarni srpski centar Željko Rebrača imao je mnogo uspjeha noseći dres reprezentacije Jugoslavije.
Sa Željkom Obradovićem kao selektorom prvo je stigao do finala Olimpijskih igara u Atlanti, kada je tadašnja jugoslovenska generacija poražena u finalu od SAD, čega se u razgovoru za Glas Srpske prisjetio srpski gorostas.
"Što se njih tiče, mislim da su bili opušteni. Mislim da nismo imali tu šanse. Jeste tu kao 30 minuta bio egal, ali kad su ubacili u brzinu više...Daleko od toga da ja omalovažavam našu igru, ali su bili u svom modu. Oni su u Atlanti igrali golf, pili, družili se, 'sprdali' se... Na mečeve su dolazili kao na trening utakmice."
Godinu dana kasnije, osvojeno je prvenstvo Evrope u Španiji, dok je 1988. godine Jugoslavija pokorila svijet, kada je malo ko, ističe Rebrača, očekivao da to može da se dogodi.
"Po imenima možda nismo bili na nivou prethodnih timova. Mislim da nas je na prvenstvo ispratio jedan novinar. Pretpostavljali su svi da ćemo biti osmi, deveti. Međutim, mi smo krvavo radili, bili smo najbolji kao tim od svih timova u kojima sam ja igrao, spremni smo bili. Radili smo sa Seadom Krdžalićem na Kopaoniku do iznemoglosti. Povraćali smo. Svako je na terenu dao šta je trebalo i morao u datom momentu. Blokirao sam Mihajlova i poentirao poslije skoka u napadu. Osjećao sam se moćno, niko nije smio da mi uđe u reket. Imao sam osjećaj u tom periodu od neke 1995. do 1998. godine da nas nikad niko neće pobijediti. Mogli smo igrati i dvije utakmice zaredom. Koliko sam bio spreman mogao sam proći kroz zatvorena vrata. I rivali su osjećali da smo moćni. Plakali smo na kraju kada smo se rastajali, a znali smo kroz šta smo prošli, kroz kakav dril. Imali smo glave da možemo da izdržimo sve, kao specijalne jedinice."
Razočaranje se dogodilo 2005. godine, kada je reprezentacija Srbije i Crne Gore na domaćem parketu podbacila, zauzevši tek 11. mjesto. Rebrača se nakon tog debakla oprostio od reprezentacije kao 33-godišnjak.
"Bila je to miks generacija. Tu smo bili Dejan Bodiroga, Dejan Tomašević i ja, pa onda mlađi momci, Vladimir Radmanović, Marko Jarić, Igor Rakočević... Nisu problem bili samo izlasci koliko je tu bio problem shvatanja košarke i pristupa treningu. Ne bih mnogo komentarisao, bila je to i oproštajna godina, Bodirogi i meni. Nisu svi momci isto shvatali suštinu reprezentacije. Pričali smo mi s njima. Kažem im, ne mogu ja da vas natjeram da trčite i da više radite. Kako je moguće da ja treniram više od nekih vas mlađih, da sad ne spominjem imena. Možda nekad i kažem o kome se radilo. Možda je trebalo i nekoga odstraniti, ali postavljalo se pitanje kako će mediji to prenijeti", zaključio je Rebrača.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)