Proslavljeni centar je 1992. godine osvojio titulu prvaka Evrope sa Beograđanima, a sada se prisjetio tog perioda.
Neizostavna tema svakog razgovora sa legendarnim Željom Rebračom je Košarkaški klub Partizan, sa kojim je "Bananamen"osvojio titulu prvaka Evrope 1992. godine.
Zbog sankcija prema SRJ, beogradski crno-bijelih najveći dio mečeva igrali su u španskoj Fuenlabradi, koja je srdačno prihvatila ekipu Partizana, čega se u novogodišnjem intervjuu za Glas Srpske prisjetio i sam Rebrača.
"U samoj Fuenlabradi su nas prihvatili kao svoje. Vidjeli su da smo mlada ekipa koja je puna talenta. Mi negdje nismo ni bili svjesni našeg kvaliteta, ali smo bili nekako posebni. Sjećam se mečeva protiv Estudijantesa i Huventuda. Ljudi su tamo navijali za nas, mi smo bili u šoku, kao i naši španski rivali. Mi smo stvarno bili Partizan iz Fuenlabrade. Dali su nam jak vjetar u leđa. Imali smo to nešto, kasnije se srž te ekipe iz 1992. pretočila u reprezentaciju od 1995. godine. Duda je to sve prenio, a Željko podigao na viši nivo."
Sa Željkom Obradovićem je osim u Partizanu i reprezentaciji, radio i u Benetonu i Panatinaikosu. Bili su veoma trofejni periodi, pogotovo u dresu Jugoslavije (dva zlata i jedno srebro), a da Željka nije bilo...
"... ne bih ja ni dostigao te neke košarkaške visine do kojih sam dosegao. Na jedan grublji način on je iz mene izvukao maksimum. Meni nije trebalo neko ko će me lagano, ajde molim te radi, nego neko ko će me natjerati da izađem iz te svoje ljušture. Odem sad na neke utakmice pa vidim da 'poludi' tako na igrače. Kad vidim kako se istrese na Alena Smailagića, sjetim se onih naših dana."
Poslije Partizana se 1995. godine preselio u Italiju, što je period koji ga je, kako kaže, izgradio kao osobu.
"Italija je bitan momenat u mom životu, da me edukuje oko hrane, da naučim te stvari, oblačenje i to. Kod nas je drugačije, 'nadereš' se, kod njih ne. Tamo ide malo salata, pa pica, pa riba, pa vino uz ovo, uz ono. Ispočetka, prve godine tamo nisam ni htio da pijem vino. Rikardo Pitis me je tjerao. Dvaput sam se u životu napio od nekog 'vranca', dušu ispovraćao, ne bih crno vino popio nizašta. Oni uvijek popiju čašu, dvije vina, uz malo sira. Pitis pred kraj sezone meni kaže, 'ajde malo uzmi i ja probam, vidi, nije to ono što sam ja pio i onda se rađa želja da naučim više o vinima. Volim da ih isprobavam, kombinujem malo. Mi ovdje imamo dosta da tako kažem malih vinskih kuća koja prave odlična vina i sad ulazim u tu kulturu pijenja, ali i pravljenja istog, a sve zahvaljujući ljudima sa kojima sam se družio", istakao je Rebrača za banjalučki list.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)