Selektor Srbije nije imao kud osim da donese najoštriju mjeru o kojoj je pričala cijela zemlja - da odstrani Vladimira Radmanovića iz svlačionice.
Svetislav Kari Pešić, najuspješniji selektor reprezentacije Srbije u 21. vijeku, otišao je u Pariz sa nacionalnom selekcijom da "napadne" jedinu medalju koja mu nedostaje - olimpijsku. Od subote, njegova ekipa će na čelu sa Nikolom Jokićem i Bogdanom Bogdanovićem igrati u Lilu u Grupi C, u kojoj će joj rivali biti Sjedinjene Države (nedjelja, 17.15), Portoriko (srijeda, 17.15) i Južni Sudan (subota, 3. avgust 21 čas).
Biće ovo treći veliki turnir pod Pešićevim vođstvom u aktuelnom mandatu, tokom kojeg je Srbija na Eurobasketu 2022. ispala u četvrtfinalu protiv Italije, a 2023. napravila ogroman uspjeh u Manili, gdje je igrala finale Svjetskog prvenstva protiv Njemačke. Ove nedjelje, dok je nacionalni tim Srbije u Lilu, mnogi se sjećaju i Pešićevog prvog mandata, kada je sa reprezentacijom SR Jugoslavije osvojio Evropu i svijet.
Dugo se ne pamti dominacija nekog tima kakva je bila viđena na Eurobasketu 2001. godine u Turskoj, kada su rivali pred "plavima" padali sa prosječnom razlikom od 23 poena, a MVP turnira bio Predrag Stojaković. Ta generacije je godinu kasnije otišla u Indijanopolis i napravila dodatni iskorak, osvojivši i titulu svjetskog prvaka na američkom tlu, savladavši Sjedinjene Države u četvrtfinalu, Novi Zeland u polufinalu i Argentinu u finalu, poslije produžetka. Stojaković je opet dobio individualno priznanje jer su ga uvrstili u najbolji tim turnira, kapiten Dejan Bodiroga je kapitenski preuzeo svoju ulogu i donio zlato, Marko Jarić, Vlade Divac, Milan Gurović i ostali takođe su dali veliki doprinos uspjehu...
Ipak, kada je na pobjedničkom postolju dodjeljivano zlato, mnogi su primijetili jednu promjenu u timu, jer je umjesto Vladimira Radmanovića medalju primio Aleksandar Smiljanić. U toku turnira Smiljanić je uskočio na mjesto tadašnjeg košarkaša Sijetl Supersoniksa zbog nediscipline, odnosno zbog čuvenog slučaja sa bananom, koju je Radmanović jeo tokom jednog timskog sastanka u svlačionici.
"Bio sam dio ekipe koja je osvojila titulu, ali imam loše iskustvo sa tog takmičenja. Imao sam svađu sa trenerom i čitava ta situacija bacila mi je sjenku na taj uspjeh. Nisam imao šansu da potpuno uživam u tome", priznao je Vladimir Radmanović o izbacivanju iz reprezentacije.
"Pomiješana su mi osjećanja kada pričam o nacionalnom timu. Zaista sam volio da igram za svoju zemlju, ali istovremeno su iz nekog razloga mediji u Srbiji uvijek htjeli nevjerovatnu priču o našim momcima u NBA ligi, poredili su njihove plate sa igračima koji igraju u Evropi... Sve te glupe stvari su rađene bez razloga, a stvorile su i rivalstva u samom timu".
Pešić otjerao zvijezdu reprezentacije kući: Ne ponosim se time i krivo mi je, ali to je bila moja odluka
Svetislav Pešić nedavno je govorio o Radmanoviću u podkastu "Jao Mile" kod svog nekadašnjeg igrača, Mileta Ilića. "Ne volim kada mi neko kaže da smo postali svjetski prvaci jer je trener odstranio Radmanovića. Ne, ne ponosim se time i nikada nisam. Žao mi je zbog toga uvijek bilo i krivo mi je. Ali to je bila takva odluka. Drugo, Radmanović je bio jedan od najtalentovanijih igrača na svijetu, ali još nije bio igrač na tom nivou kao Divac, Peđa, Dejan Bodiroga, Tomašević, Gurović... Oni su bili još bili momci na čiji nivo je trebalo doći. Ne kažem da su oni trebali da nose vodi ili kofere važnim igračima, ali ponašanje zna se kakvo mora da bude. U svemu se zna ko je glavni, a ko je manje glavni", rekao je Pešić u podkastu "Jao Mile".
Pešić je rekao da je morao da reaguje u navedenoj situaciji. "On nije bio najmlađi, Rakočević je bio tu, Vujanić, Jarić, Čabarkapa... Nisu ni oni cvjećke za mirisanje, ali odlični su momci. I Radmanović je odličan dečko, nema tu šta, ali meni se to nije dopalo i donio sam takvu odluku. Pobijedili bismo da je on bio u ekipi, da se odmah razumijemo".
Svetislav Pešić napustio je reprezentaciju nakon Indijanapolisa, a Radmanović paralelno sa NBA karijerom (Sijetl, Klipersi, Lejkersi, Šarlot, Golden Stejt...) nije uspio da ostvari ambicije u nacionalnom timu, pa se 2005. godine definuitivno povukao poslije debakla na Eurobasketu u Srbiji.