Statistika sve govori u slučaju meča Partizan - Lijetuvos. Objašnjava zašto je šampion Srbije na kraju imao "plus 30".
Procenat šuta za dva poena 70:34, asistencije 18:8, blokade 9:0, ukupan indeks korisnosti 134:38! I sve to uz povredom redukovanu rolu Aleksandra Marića, najkorisnijeg igrača Evrolige.
"Nevjerovatna pobjeda, ali smo vjerovali u nju. Nosila nas je publika i to nas je odvelo u Top 16 kolo prije kraja", rekao je Petar Božić, koji je tokom proslave sa navijačima na parketu - ovog puta bez ikakvih spornih situacija - držao badnjak u rukama.
I red je, kako zbog kapitenske trake, tako i zbog prezimena.
"Ovih 30 razlike govore koliko nam je bilo stalo da uspijemo. Četvrti uzastopni plasman u Top 16 je rezultat ogromnog rada, sistema, kontinuiteta... bez obzira na materijalne probleme kroz koje prolazimo".
Lijetuvosu se "smiješio" ubjedljiv poraz već u prvoj četvrtini, ali je malo ko mogao da pomisli da će 22 poena deficita iz Litvanije biti nadoknađeni bez pomoći Marića.
Međutim, kompletan tim je zaigrao kao u transu: Roberts, Vraneš, Rašić... Božić je postigao trojku uz zvuk sirene koja je označila kraj treće četvrtine, a Dušan Kecman to ponovio na kraju utakmice. To se u Pioniru ne viđa svake nedelje.
"Nedostajao nam je Marić, ali Slavko (Vraneš) je odigrao fantastično, dominantno! Zasluge za pobjedu pripadaju njemu, ali naravno i timskom duhu i timskoj borbi", istakao je Božić.
Rašić je 23 od svojih 26 poena ubacio u drugom poluvremenu.
"Dobro smo se snašli bez našeg najboljeg igrača. Ključ ovako ubjedljive pobjede bio je u smirenoj igri. Nismo izgubili glavu nijednog trenutka, igrali smo pametno, a 97:67 je onda došlo samo po sebi".
Druga sezona u Partizanu za plejmejkera odličnog šuta i drugi plasman u Top 16.
"Fantastičan uspjeh. Kada odu trojica momaka od kojih nije zavisila samo igra Partizana, nego koji grade i igru reprezentacije, onda tu nema šta da se doda", podsjetio je Rašić.
Kao što se nekada postavljalo pitanje kako bi izgledala reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992, poslije raspada zemlje i početka rata, može samo da se nagađa ko bi zaustavio Partizan, kada bi sadašnji sastav pojačali Peković, Veličković, Tepić, Tripković, Bogdanović...
Mada, ovi momci se sasvim dobro snalaze i bez njih!
(I.B. – MONDO)