Nakadašnji košarkaš Partizana loptu i košarkaški teren zamijenio plastenikom i borovnicama.
Nakon što je karijeru završio kao jedan od najboljih šutera Evrope, Uroš Tripković se odlučio za drastičnu promjenu u životu i karijeri, pa je umjesto loptom odlučio da se bavi poljoprivredom.
Nekadašnji košarkaš Partizana završio je karijeru prije dvije godine i potpuno se posvetio proizvodnji borovnica u selu Preljina kod Čačka.
Na pitanje odakle mu ideja da se okrene poljoprivredi i zašto baš proizvodnji borovnica, Tripković je za časopis „Agro planeta“ rekao da se vodio onim što ga zanima i privlači, da je mnogo učio i odlučio da proba sa borovnicama. Većina njegovih kolega nakon sportske karijere odlučuje se za posao trenera i druge srodne djelatnosti, ali on je napravio potpuni zaokret i kaže da nije zažalio.
"Želio sam da radim nešto, ali moralo je to da bude ono što mene zanima i privlači. Volim prirodu i uvijek bih se prije odlučio za neki ovakav posao, nego na gradsku gužvu i kancelariju. Odlučio sam se za borovnice dvije godine prije nego što sam ih zasadio i prestao sa košarkom. Raspitivao sam se, učio, istraživao. Prošle godine u jesen posadio sam oko 1500 sadnica, na oko pola hektara. Sada radim oko njih, čupkam travu, gledam kako rastu, pa ako se pokaže da imam dara i smisla za to, proširiću zasad“, rekao je Tripković.
On kaže da je još u probnoj fazi, da uči i dalje, prati kako sadnice napreduju, da li obolijevaju i kolike su mu šanse za dobru berbu.
"Ko prvi put radi, uči sve ispočetka. Naučio sam dosta na ovom prvom putu. Nisam imao mnogo problema, ali nije istina ono što ljudi misle da se voće posadi i onda dođeš za dvije ili tri godine pa ubereš. Ima tu dosta posla, a stav da o voćnjaku ne treba mnogo potpuno brinuti je pogrešan. Od marta do kraja oktobra, svaki dan moram da budem u vinogradu ako želim da imam urod. Ne treba da radim osam sati svakog dana, ali moram biti tu svaki dan. Ako niste prisutni, nećete na vrijeme vidjeti da li ima štetočina, bolesti, da li biljke napreduju, pa nećete ni znati u kojem smjeru treba da popravljate“, kaže on.
Nakon čitanja brojne literature prionuo je na posao, izgradio infrastrukturu i ugradio protivgradnu mrežu. Tripković je spojio hobi i posao, a uprkos tome što ima pomoć rodbine i prijatelja, kaže da i dalje najviše radi sam u svom voćnjaku.
Otkada je prestao da se bavi košarkom profesionalno, Tripković kaže da se više ne bavi nikakvim sportom.
"Isključio sam se iz sporta potpuno, imam sasvim dovoljno obaveza. Jedino što ponekad za sebe trčim po selu ili odem u teretanu. Basket ne igram od kad sam prestao da igram profesionalno. Ponekad pogledam neku utakmicu, naravno, kao i svi ostali, ali nisam više u toj priči“.
Tripkovića umjesto o povredama ili protivničkim odbranama sada razmišlja o problemima koji muče sve voćare.
U Srbiji nema organizovanog otkupa borovnice, a plodovi ove biljke najčešće se prodaju svježi i nema zamrzavanja, već samo idu na hlađenje.
"Utoliko je teže što nema otkupa. Potrebno je da se na vrijeme obezbijedi kupac da ne bi plodovi propali, ali i to nije sigurno. Sve što znam sada o otkupu, neće mnogo značiti za godinu dana kad se okolnosti promijene. Zato ćemo o tome misliti kada dođe vrijeme, a sad samo osluškujemo. Ima opcija da se izvozi u Evropu“, kaže Uroš Tripković, nekadašnji košarkaš, sada novopečeni uzgajivač borovnica.