Uprkos vjerovatno najgoroj sezoni u karijeri Vladimir Radmanović ima uspjeha u dobrotvornom radu i svesrdno pomaže nezbrinutoj djeci
Srpski košarkaš Vladimir Radmanović nije igrao utakmicu još od 2. februara i na putu je da sa najgorim učinkom okonča NBA sezonu, svoju devetu u najjačoj ligi svijeta.
Krilni igrač Golden Stejta, koji je u novembru trejdovan iz Šarlot Bobketsa, je od početka sezone odigrao 41 meč, a posljednja dva mjeseca pauzira zbog povrede i propustio je 29 uzastopnih utakmica, plus pet u januaru.
"Navijači Voriorsa vjerovatno ne žele da znaju ništa o meni, osim onoga što radim na parketu. Kao fan vjerovatno bih se osjećao na isti način", rekao je Radmanović koji ima prosjek od 6,2 poena uz procenat šuta 37,7 odsto.
Vlada Radmanović je u januaru odigrao svega pet mečeva, a njegov učinak je terner Don Nelson okarakterisao kao "sramotan" i rekao je da ne može da se vrati dok ne bude potpuno zdrav.
"To nije prijatno, ali razumjem njegove frustracije. Isto se osjećam. Ljudi moraju da me gledaju u borbi. Moj učinak nije bio na adekvatnom nivou i to definitivno mora da se promjeni. Pokušaću da se vratim bez agonije", dodao je Radmanović čija plata ove sezone je 6. 466. 600, a sljedeće 6. 883. 800 američkih dolara.
Zarađuje za sirotišta
Bez obzira na sezonu za zaborav i dužem odustvu sa parketa Vladimir Radmanović se ipak pojavljuje u američkim medijima i to u pozitivnom kontekstu, jer pored svakodnevnih obaveza momak iz Trebinja stiže i da se bavi humanitarnim radom.
Novinari iz San Franciska su konstatovali da je Radmanović urpkos svađama sa trenerima, neobičnim stajlinzima i voženju snouborda zapravo veliki dobrotvor i ističu da je za raseljenu djecu u Srbiji do sada donirao stotine hiljada dolara.
"To je prirodno za mene da pomognem mladim ljudima. Znam da nisam u mogućnosti da pomognem svima, ali utičem na pozitivan način i čini me srećnim kada sam posvećen djeci" rekao je Radmanvić koji se pridružio Međunarodnoj pravoslavnoj dobrotvornoj organizaciji i zajedno sa njom počeo projekte staklene bašte, kulinarske akademije i vešeraja.
Takvim projektima zarađuju novac za sirotišta, a istovremeno starijoj djeci bez roditeljskog staranja omogućavaju obuku i šansu za prvo zaposlenje.
"Kombinacija ratova i loše ekonomske situacije uticala je na to da neki biološki roditelji napuste svoju djecu. Ja sam imao sreću i pokušavam da je donesem drugima", rekao je Vladimir Radmanović, koji je rođen u vojnoj porodici.
Dok se njegov otac tokom građanskog rata borio, Radmanović se sa majkom i sestrom od 1991. do 1994. selio čak osam puta i često su se u hostelima ili zajedničkim prostorijama zadržavali po svega nekoliko nedjelja ili mjeseci.
"Bili smo stranci u sopstvenoj zemlji. Jedne godine smo bili u jednom gradu, sljedeće u drugom. Tri mjeseca sam bio ovdje, dva mjeseca tamo. Seljakali smo se svuda i u takvoj situaciji nisam mogao da steknem prijateljstvo za koje bih mogao da kažem da će trajati vječno. Mnoge stvari mi nisu bile jasne, ali sam mogao da vidim kako se moja mama osjjećala. Nije mogla da sakrije koliko je strašno kada nemaš svoje mjesto za spavanje" ispričao je Radmanović i dodao:
"Bio sam vrlo druželjubivo dijete i volio sam da se napolju družim sa ostalom djecom, ali bilo je zastrašujuće kada tri, četiri mjeseca nisam znao šta mi je sa ocem. Ali kada čujem ostale priče shvatam da sam ja još i dobro prošao tokom rata".
Još jedna od humanitarnih akcija Vladimira Radmanovića je i da fondaciji mladih u Ouklendu uplaćuje pet dolara za svaku postignutu trojku, šteta samo što ih ove sezone nije bilo mnogo.
(MONDO, foto: MN Press, vladiradmanovic.com)