Vujošević: Živim svoj životni san

"Čak ni najsmjelije osobe na početku sezone nisu mogle da sanjaju da ćemo se plasirati na fajnal-for.

Ali kada su utakmice počele mi smo jedino razmišljali o najboljem načinu da pobijedimo naše rivale. Jednostavno smo pokušali da damo najbolje od sebe.

Tu su navijači, tu je pritisak, i misao da protivnik nije bolji od tebe. Razmišljali smo utakmicu po utakmicu i evo gdje smo završili.

Tim je kompletiran prije nego što smo otišli u SAD na pripremne utakmice, ali bez stranaca.

Potom su nam se i oni priključili i onda smo dan za danom kreirali željenu atmosferu.

Onda su došle i velike pobjede, koje su nam dale više hrabrosti i motivacije.

Mi smo dobar tim i došli smo ovdje pošto smo napravili mnogo iznenađenja.

Poslije odlučujuće utakmice sa Makabijem svi smo bili veoma srećni, ali samo na kratko.

Okrenuli smo se narednim izazovima", izjavio je Duško Vujošević u intervjuu za sajt Evrolige u susret fajnal-foru u Parizu.

U Partizanu nema stranaca

Kada ste počeli da kao realnu mogućnost vidite Vaš tim na F4?

"Poslije prve četvrtfinalne utakmice u Tel Avivu. Te noći ja sam shvatio da imamo dobre šanse da se plasiramo na fajnal-for.

Ali nije bilo lako pobijediti bilo koga, a kamo li Makabi, tri puta u osam dana".

Tokom regularnog dijela Evrolige ste rekli da je američka turneja pomogla u mnogim važnim momentima tokom sezone. Kako su vam te utakmice pomogle da budete bolji tim?

"Bilo nam je veoma teško da odemo tamo, igramo protiv najboljih atleta na svijetu i izgubimo sa 30 ili 40 poena.

Mnogo smo putovali, imali problema sa adaptiranjem na vremensku razliku, a vratili smo se kada je sezona u Evropi već startovala.

Počeli smo sa mnogo poraza. Ali ja mislim da je to zbog toga što kada igraš protiv velikih igrača, shvatiš da igraš na tom nivou i to treba da dokažeš.

Te utakmice su bile velike lekcije za moje igrače, a ja sam imao priliku da pričam sa trenerima tih timova, razmjenim iskustva i ideje".

Iako je Partizan poznat po tome što ima igrače iz svoje škole, ovaj uspjeh ste ostvarili sa Janom Veselim, Aleksandrom Marićem, Lorensom Robertsom i Bo Mekelebom, relativno novipridošlim u Beograd. Kako ste uspjeli da nove igrače pretvorite u Partizanove istinske zvijezde tako brzo?

"Nema mnogo veze gdje smo rođeni. Bez obzira što je Veseli iz Češke, Mekeleb iz Amerike, a Marić iz Australije, svi u Partizanu su domaći igrači.

Nema tu srpskih i stranih košarkaša. Mi znamo samo za Partizanove igrače. Svi imaju ista prava i odgovornosti".

Partizan svakog ljeta ostane bez važnih igrača, ali je i dalje konkurentan tim. Šta je tajna u tome da je Partizan iz godine u godinu solidan Evroligaš?

"Uvijek imamo veliku požudu za pobjedom. Svakoga dana naporno radimo i pokušavamo da unaprijedimo svoju igru.

Mi vjerovatno radimo više nego ostali timovi. Mislimo da je ono što radimo tokom treninga mnogo važnije od onoga što pokažemo na utakmici".

Imamo srce za pobjedu u gostima

Partizan svoj uspjeh temelji na dobrim partijama kod kuće, gdje deset, dvadeset hiljada navijača kreira nevjerovatnu košarkašku atmosferu. Koliko su oni zaslužni što Partizan ide u Pariz?

"Slušajte, mislim da smo ostvarili mnogo važnih pobjeda i na strani, poput one u Malagi protiv Unikahe, ili u Atini nad Panatinaikosom, kao i u prvoj utakmici protiv Makabija u Tel Avivu.

Svi timovi igraju bolje na domaćem terenu, ali mi imamo srce da pobijedimo velike timove na njihovom parketu. A naredi meč ćemo igrati na neutralnom terenu...", rekao je Vujošević i dodao:

"Meč sa Olimpijakosom je još uvijek daleko. Recimo da su na papiru oni favoriti, ali igramo na neutralnom terenu i sva četiri tima dolaze u Pariz sa istim šansama da osvoje Evroligu".

Idol mi je Dražen Dalipagić

Kada je počela vaša ljubav prema Partizanu?

"Igrao sam za mlađe kategorije Partizana, ali nisam bio talentovan i bio sam u nezgodnoj situaciji znajući da nikada neću biti dio velikog tima.

Tako da je moj posao postao drugačiji. Nisam imao talenat za šut, ali jesam druge koji su potrebni da bi bili trener. Kada radim za tim, njegov sam prvi navijač.

Ali kada nemam posao, a takvih situacija je bilo, onda navijam za Partizan. Kada sam bio na tribinama Pionira moj idol je bio Dražen Dalipagić".

Partizan dijele dvije utakmice od osvajanja druge titule prvaka Evrope. Poslije toliko godina u klubu, šta za vas lično znači borba za trofej Evrolige?

"Znam da ne važimo za glavnog kandidata za osvajanje trofeja, ali odlazak na fajnal-for za mene je šansa da ostvarim san svog života".

Kako gledate sada na svoje košarkaše s obzirom da niko nije vjerovao da možete da uradite nešto poput ovoga?

"Veoma sam ponosan na svoje igrače, oni su sjajni ljudi prije svega. Mnogo su postigli i naporno rade svakoga dana na treningu, zato sam veoma srećan zbog njih".


(MONDO, foto: MN Press)