Srbija je zemlja košarke i vaterpola, a Dragan Jović je učinio sve da postane i zemlja tekvondoa!
Damir Mikec je digao naciju na noge svojim hicima koji su donijeli srebro, a Srbija može da slavi na kraju prvog dana Olimpijskih igara jer je osvojila i drugu medalju!
Tijana Bogdanović je osvojila bronzu, svoju drugu olimpijsku medalju u karijeri i to sa stilom! Šokantno je izgubila na startu takmičenja, ali je to nije poremetilo. U naredne dvije borbe je jednostavno počistila svoje protivnice i stigla do olimpijske bronze.
Tijana je donijela Srbiji treću medalju u tekvondou na Olimpijskim igrama. Prvo je u Londonu Milica Mandić uzela zlato, potom je Tijana donijela srebro iz Rija, a sada i bronzu iz Tokija.
Iza svega toga iza svakog srpskog tekvondo uspjeha stoji jedan čovjek i ime mu je Dragan Jović, nekadašnji tekvondo šampion, a već dugo godina najbolji tekvondo trener svijeta!
IGRAO FUDBAL, PUCAO, A ONDA 10 GODINA DOMINIRAO U TEKVONDOU
Dragan Gale Jović rođen je 1969. godine, a prije tekvondoa isprobao se u streljaštvu i fudbalu. Čak je nakratko bio i u OFK Beogradu, a onda je prije nego što je otkrio tekvondo zavolio brejk dens. Taj sport mu je donio elastičnost, kondiciju i titulu šampiona Srbije.
Vidjelo se da mu je suđeno da postane šampion, ali niko nije vjerovao da će toliko dominirati! Kod pionira srpskog tekvondoa Dragana Petrovića počeo je 1987. godine da se bavi ovim sportom, a onda je kao takmičar ređao pobjede 10 godina! Da, dobro ste pročitali, od 1988. do 1998. godine nije doživio nijedan poraz!
Nepobjediv! On je donio tri odličja Srbiji: Čovjek iza srpske tekvondo dominacije - zvanično najbolji na svijetu!
Da je vrijeme bilo drugačije, još bi kao borac vjerovatno donio mnoga internacionalna zlata Srbiji. Ipak, vremena su bila nezgodna, ako ste iz Srbije!
"Kod nas nisam izgubio meč 10 godina, ali vrijeme sankcija i nedobijanja viza je osakatilo moju generaciju. To je bilo vrijeme običnih oklopa, bez elektronike. Kada dođete na takmičenje iz zemlje koju znaju po kriminalcima i ubicama, osuđeni ste da izgubite u prvom kolu, jer se poeni nisu pravili elektronskim putem, već mehanički, odlukom sudija. Čitava moja generacija je bila žrtva tog vremena. Osvajao sam mnoge međunarodne turnire i bio u vrhu, ali evropsko ili svjetsko prvenstvo - to niko od naših tada nije mogao da uradi", rekao je osvrćući se na svoju borilačku karijeru.
Ali klica srpskih tekvondo medalja posađena je dok se još aktivno borio, kada je 1991. godine osnovao tekvondo klub "Galeb". Počeo je te godine da se bavi trenerskim poslom, koji će mu 2017. godine donijeti titulu najboljeg na svijetu!
NAJBOLJI NA SVIJETU - TRI OLIMPIJSKE MEDALJE GOVORE ZA SEBE
Kada je 2017. godine dobio nagradu za najboljeg tekvondo trenera svijeta iza sebe je imao dvije olimpijske, devet svjetskih i osam evropskih medalja!
"Izbor za najboljeg trenera godine je za mene velika čast, priznanje i svakako nova i dodatna obaveza za nova dostignuća koja očekujemo u narednom periodu. Svakako, uspjeh je vezan za rezultate koje su postizali moji takmičari. Bez Milice, Tijane, Vanje i ostalih mlađih koji dolaze i osvajaju Evropu i svijet – Serđa, Nađa, Teodora i mnogi drugih, ja ne bih bio ovdje gdje sam sada. Zajedničkim radom, razumijevanjem a prije svega poštovanjem uspjeli smo mnogo toga zajedno", rekao je Jović tom prilikom.
I zaista, to nisu bile prazne riječi! Nije nikada bježao od odgovornosti, ali i visokih ambicija. Nakon Rija je jasno rekao da u Tokiju Srbiji tekvondo donosi još medalja!
"Ne mogu to da obećam nikome, ali ako se bude išlo ovim ritmom - ne govorimo samo o tekvondu - mi ćemo u Tokiju sigurno biti uspješniji nego u Riju", pričao je prije nekoliko godina Jović.
I za sada je on svoj dio posla obavio! Tijana je svoju medalju uzela, a sada čekamo da njegova zlatna Milica Mandić takođe dođe do postolja.
Ona se bori u kategoriji preko 67 kilograma, a prva protivnica će joj biti Kenijka Fait Ogalo u utorak od 6:30 po srednjoevrpskom vremenu. A Milica je već svojim uspjehom iz 2012. godina ugradila sebe u sve buduće uspjehe, u sve buduće medalje, u Tijanu, Vanju...
"Kada neko ko vježba sa vama postane olimpijski pobjednik, naravno da drugi pomisle da to mogu i oni i da ih to gura napred. Pa kada se ostvari još jedan rezultat, kao Tijana Bogdanović, pojavi se Vanja Stanković i tako dalje. Mi treneri učimo ih da motivacija ne treba da bude samo rezultat, nego i borba pod zastavom Srbije. Važno je uvijek dati sve od sebe. Kada stojite drugi na pobjedničkom postolju, to nije isto kao kada pobijedite i slušate našu himnu. Zato se trudimo da uvijek budemo prvi", objasnio je sam Dragan Jović.
Treća medalja za srpski tekvondo, treće Olimpijske igre na kojima Srbija u tom sportu osvaja odličje. Tekvondo je u posljednjoj deceniji postao sport u kome unaprijed upisujemo zlata, srebra i bronze na konto Srbije.
A svega toga ne bi bilo da nije nepobjedivog Dragana Jovića!
(MONDO)