Imao je ponudu da postane sportski direktor francuskog Šartra, ali se vratio u banjalučki klub nakon 16 godina. "Htio sam da moja djeca ne budu ovdje Francuzi, a tamo stranci. Taj osjećaj pripadnosti je najbitniji", rekao je golman Banjalučana u intervjuu za MONDO.
Nebojša Grahovac je zatvorio krug u rukometnoj karijeri.
Iskusni golman se poslije 16 godina pristojne karijere u Bosni, Šamberiju i Šartru ponovo vratio u banjalučki Borac m:tel, s kojim je potpisao dvogodišnji ugovor.
U intervjuu za portal MONDO, nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine je govorio o bosanskohercegovačkom i srpskom rukometu, životu u Francuskoj i razlozima zbog kojih se uprkos pozivu da postane sportski direktor Šartra odlučio na povratak u Banjaluku.
S obzirom na vaše godine, da li je dolazak u Borac ustvari i plan da završite igračku karijeru?
"Zavisi sve, ne želim da gledam toliko unaprijed. Zavisi u kakvom ću biti stanju.Golmani su dugovječni. ali ni tu drugu sezonu, ne bih da se razvlačim i uzimam nekom drugom mjesto, to nema smisla. U tom slučaju ću se povući sam kad prepoznam da ne mogu biti na visokom nivou. U ovom trenutku mogu da igram i da dajem puno, ali sigurno neću nekom da smetam u razvoju. Naravno,. moraće da bude bolji od mene", počeo je Grahovac priču za naš portal.
Da li ste se ugledali na sportskog direktora banjalučkog kluba Bojana Ljubišića, koji je prije penzionisanja odigrao dvije odlične sezone u crveno-plavom dresu?
"Golman je psihološki pola ekipe. Imamo Subotića, Momića, pominju se još neki mladi. Sigurno je da ćemo kod trenera Irfana Smajlagića raditi dobro i nastojaću da pomognem tim momcima i cijeloj ekipi, i kad budem i kad ne budem branio. Vjerovatno neću braniti 60 minuta, svi treba da dobiju priliku, ali opet to je na treneru da odluči".
I Smajlagić, koji je i selektor BiH, takođe je povratnik u Borac i važi za vrlo zahtjevnog i "teškog" trenera. Njegovi treninzi navodno dugo traju, po četiri-pet sati, slično kao i kod trenera košarkaša Crvene zvezde Duška Ivanovića. Da li je to istina?
"Ja sam imao dobra iskustva s njim. Meni u ovim godinama najmanje odgovara takva vrsta treninga, ali mislim da svi momci treba da prođu to, da shvate šta je profesionalni sport i rukomet. A, ne bih Pipeta uporedio sa Duškom Ivanovićem jer vučem na drugu stranu, pa bih ga uporedio sa Duškom Vujoševićem. Mislim da je to pravo mjerilo za sve igrače da vide šta ustvari znači odricanje, svakodnevni rad, trening i veoma malo privatnog života, što njima u tim godinama ne treba. To će sigurno biti plus, ne samo na terenu jer od njega dosta toga može da se nauči i van terena".
Vujošević je dijelio knjige svojim igračima, širio im je vidike, da li mislite na to?
"Smajlagić ne dijeli knjige, ali ima odličan psihološki pristup, mirnoću i jako dobro analizira igrače, njihove motoričke i psihološke spospobnosti. Uočava mane i pokušava da ih pretvori u dobre stvari. To se moglo vidjeti u reprezentaciji BiH, koju je u vrlo kratkom vremenu uspio da podigne. Navešću primjer utakmice protiv Crne Gore, igrači su izgledali dva nivoa niže u odnosu na Crnogorce, a već sljedeću utakmicu su pobijedili. Mislim da se rezultati mogu očekivati i napredak igrača nakon tri, četiri mjeseca. Igraće se brži rukomet, prati svjetske trendove, a na nama je samo rad, trening, odricanje uz uslove kluba, koji će pratiti u organizaciono-finansijskom smislu".
Prethodna sezona je bila jedna od najgorih otkako se igra Premijer liga BiH, a kako će po vašem mišljenju Borac izgledati u predstojećoj sezoni?
"Biće zanimljiva i dobra sezona to je sigurno. Pored Izviđača, Slobode Tuzle, koji su po meni favoriti trenutno, mada to ništa ne znači, dodatno se pojačala i Gračanica, pa će biti jako interesantno. Mislim da trebamo ići korak po korak, ne bih da pravim neki alibi, naravno da ćemo i mi pokušati da odemo do kraja, ali plan je ljudi u klubu da se tek u drugoj sezoni dostigne vrhunac i da se uz plasman u Evropu napravi iskorak. Možda i ove godine bude igrana Evropa, bez obzira što nije izborena, postoje i neki drugi kriterijumi kao što je Izviđač dobio 'vajld kard' za Ligu Evrope, tako može i Borac da dobije za nastup u EHF Evropskom kupu. To bi uz dva pojačanja, moglo da bude korisno za mlade momke, da vide šta je putovanje, odmor, rekuparacija...Plan je uglavnom da se tek u drugoj sezoni bude na vrhuncu".
Dva-tri pojačanja, koje ste pomenuli, pretpostavljam da su u pitanju bekovske pozicije?
"Jeste, ali ima dosta mladih momaka u klubu koji su pokazali zavidan kapacitet, imaju potencijal, ali mora još dosta da se radi. Naravno, uz neka još dva igrača na pozicijama bekova, to bi onda trebalo da bude jedna respektabilna ekipa".
Da se prebacimo na reprezentativni rukomet, reprezentacija BiH je osigurala nastup na Evropskom prvenstvu gdje će za protivnike imati Švedsku, Holandiju i Gruziju. Mogu li "zmajevi" izboriti plasman u narednu fazu?
"Švedska je favorit, nema dileme, Gruzija je rival po mjeri, a Holandija baš i nije. Imaju fantastične igrače, ne odgovaraju nama, desni bek im je prvak Evrope, srednji bek Stajs igra u Parizu, atipičan igrač, mislim da će biti jako teško. Ne treba njima stavljati neko breme da moraju proći grupu, ali iznenađenja su moguća. Po meni, mora da se pobijedi Gruzija, bez obzira što ima dvojicu dobrih igrača koji igraju u Francuskoj, ali opet da se napravi plan iz kojeg će svi dobiti - i klubovi, i domaća liga i reprezentzacija. Da se povežu još dva-tri takmičenja, da se bude konstantan kako bismo onda mogli da pričamo o nekom uspjehu i kvalitetu. Najbitnije je biti redovan učesnik velikih takmičenja, i to što se nije otišlo sa trećeg već sa drugog mjesta. Jasno je da potencijala ima, ali svi moraju da daju doprinos - selektor, igrači, rukovodstvo klubova i Saveza. Mislim da je to malo podignuto na viši nivo, ali opet treba im dati vremena".
Srpski rukomet je krenuo uzlaznom putanjom dolaskom selektora Tonija Đerone?
"Ne bih tako rekao da je njegovim dolaskom ostvaren napredak. Mislim da su na prava mjesta postavljeni ljudi iz sporta, naravno ima i Đeroninih zasluga. Podigli su i mlađe kategorije, već se osjetilo i kod reprezentacije, koja je dosta stabilan učesnik velikih takmičenja. Ambicije su porasle. Može se za vrlo kratko vrijeme napraviti na našim prostorima rezultati jer mi imamo bazu, tradiciju i uz neke nove momente, kad su svi na istom putu, onda dođe i rezultat. Đerona je donio drugačiju ozbiljnost, imao sam priliku da radim s njim četiri godine, to je Srbiji nedostajalo. Ne znam kako će to biti na EP, znam da je dobra atmosfera, prijatelj sam i igrao četiri godine sa Vanjom Ilićem, Ilijom Arbutovićem, Kolakovićem..."
Kakvo je vaše mišljenje o najboljem mladom beku svijeta Milošu Kosu, koji je već pozivan u A tim Srbije?
"Gledao sam ga jednu utakmicu, moram da priznam da me je oduševio svojom igrom. Šteta što je zbog povrede propustio prethodnu sezonu, sada će u PPD Zagrebu igrati Ligu šampiona i to je jako bitno za njegov dalji razvoj. Prelazak iz juniorskog u seniorski rukomet je dosta težak, to će mu biti prekretnica da li će uspjeti da realizuje taj nevjerovatni potencijal i pretvoriti ga u to što zamišlja. Na njemu je sve, ali ne sumnjam da će dati sve od sebe u Zagrebu".
Sarajevska Bosna je u tvom periodu bila trostruki uzastopni šampion, a danas je skroz u zapećku bh. rukometa. Šta su uzroci tolikog pada sarajevskih "studenata"?
"Ne bih se posebno upuštao u analizu tih uzroka, ali vjerovatno je i to neko političko pitanje. Mi sportisti ne treba da se bavimo time. Problem rukometa je sličan i u svijetu, u vrlo malo glavnih gradova postoji naš sport. I Barselona se gubi, ima dosta finansijskih problema, ostao je jedino Pari sen Žermen. U Francuskoj žele da to pokrenu, da dodijele specijalne pozivnice za klubove iz velikih gradova poput Liona ili Bordoa bez obzira što nemaju rukometnu tradiciju. Sigurno je jedino da politika ne treba da se upliće u sport, osim da pomogne na finansijski način. Dok sam igrao za sarajevsku Bosnu, tamo je bio Nermin Salman s kojim je zadovoljstvo bilo raditi. Uz njegovu pomoć Bosna je bila siguran učesnik u Ligi šampiona, a sad je to nezamislivo. Tek sad je Izviđač dobio specijalnu pozivnicu za drugo po jačini evropsko takmičenje. A tada je Bosna bila respektabilan član evropske elite i meni je koliko god bilo dobro u Borcu, izabrao sam Bosnu i nisam pogriješio. Nisu mi tada finansije bile motiv već napredak. Da su bile finansije, ostao bih tada u Borcu. Želio sam da igram Ligu šampiona, onda je Borac krenuo da prati, i svi smo Bosninim igranjem Lige šampiona dobili. Svi su željeli da dostignu viši nivo, kao i mi tadašnji igrači, koji smo kroz Bosnu otišli u reprezentaciju, a onda i ostvarili internacionalne karijere. Otišao sam u Šamberi. Zato sam morao da pomenem g. Salmana, koji je to napravio. Investirao je svoj novac, koji mu se na kraju i vratio. Bosna i reprezentacija su tada bile jako praćene medijski, dvorane su bile pune, bili smo atrakcija u BiH. Svi su htjeli da gledaju klub koji je danas igrao rotiv Barselone, a već sutra u Živinicama ili Doboju".
Poslije tri godine u Šamberiju i čak 10 godina u Šatru dobili ste ponudu da postanete sportski direktor francuskog kluba, ali ste se ipak odlučili na povratak u Borac i Banjaluku. Zbog čega?
"Odlučio sam da se vratim jer ovdje pripadam. Želim da i moja djeca ovdje pripadaju - da ne budu ovdje Francuzi, a tamo stranci. Taj osjećaj pripadnosti je najbitniji", zaključio je Grahovac.