Mlađi teško da znaju za njega, stariji su ga gledali i divili su mu se. Sam je prekinuo karijeru jer više nije htio da bude sportista, a njegova smrt je i danas jedan od najpotresnijih događaja.
Država se već raspala, Jugoslavija je grcala u ratovima, a onda su je u nekoliko mjeseci potresle dvije sportske tragedije. Nakon što je Dražen Petrović poginuo u saobraćajnoj nesreći u Denkedorfu u Njemačkoj 7. juna,samo nekoliko mjeseci kasnije u Hrvatskoj desila se jeziva smrt.
U Veloj Luci na ostrvu Korčula isplivalo je beživotno tijelo prvog jugoslovenskog prvaka svijeta, prvog osvajača kristalnog globusa i još jednog čuda od djeteta – Roka Petroviča.
Fantastični skijaš koji je bio totalno drugačiji od drugih. Posthumno magistar, borac za ljudska prava u sportu, intelektualac i boem, u slobodno vrijeme pjesnik, uvijek svoj i drugačiji preminuo je na jeziv način
POSTAO SVJETSKI ŠAMPION, PA NASLIJEDIO DRAŽENA!
Naslijedio Dražena, pa tragično stradao poslije njega: Prorekao sudbinu Jugoslavije, a onda je isplivalo njegovo tijelo
Sin Krešimira Petrovića, inače porijeklom iz Hrvatske, jednog od prvih psihologa u Jugoslaviji koji se bavio sportskim temama od malih nogu je spreman za velika dijela. Ušao je u istoriju kada je u sezoni 1985/86 uspio da osvoji Kristalni globus u slalomu ispred Ingemara Stenmarka, Paula Fromelta i Bojana Križaja koji su imali po 25 bodova manje od njega izjednačeni na drugom mjestu. Te sezone je pobjeđivao u Sestrijereu, Vengenu, Lilehameru, Valiju i naravno Kranjskoj Gori, a na podijumu je bio još dva puta. Sljedeće godine Jugoslavija ga je opet slavila jer je na trci Svjetskog kupa u Krajnskoj Gori prvi bio Bojan Križaj, a drugi upravo Rok Petrovič.
Svima je zapao za oko kada je postao omladinski prvak svijeta 1983. godine u Sestrijereu, a prva seniorska ski sezona mu je bila 1985. godina, Nakon što je naredne 1986. zamijenio Dražena Petrovića kao najbolji sportista Jugoslavije padao je u formi i 1989. sa samo 23 godine je riješio da se povuče iz skijanja. Na vrhuncu karijere, on je imao druge planove.
PRED SMRT PISAO O DEHUMANIZACIJI U SPORTU
Posvetio se studijama i diplomirao na fakultetu za sport 1991. godine i to sa diplomskim radom na temu "Kršenje sloboda i prava u sportu" i prosječnom ocjenom 9,5. Kada je te kobne 1993. godine došao na Korčulu, u ratom zahvaćenu Hrvatsku na odmor već je napisao magistartski rad na temu "Diskretno simulacijsko modeliranje biomehaničkih struktura osnova aplpskog skijanja". Imao je samo 27 godina, a magistarsku titulu je dobio. Tragično – posthumno!
"Osjećam neke naznake u tom smislu. Ali ne mislim da sport, profesionalni, vrhunski, dehumanizuje sam po sebi. Dehumanizacija u sportu jeste rezultat opšte dehumanizacije. Danas ljudi sve manje čitaju, gotovo da se uopšte ne bave lijepim umjetnostima, ne mogu da prepoznaju ljepotu, interesovanja su im sasvim pomerena ka nekom užasnom prakticizmu", rekao je Petrovič kada ga je "Start" pitao da li osjeća da je profesionalni sport sve manje human.
A šta je on radio da ga učini humanim? Čitao, pisao poeziju, uživao u umetnosti i probao da mu svaka trka bude umjetničko djelo. "Možda bi se moglo reći da je to moj način borbe za očuvanje ljepote u sportu", objasnio je on.
SVE JE PROREKAO – ODLAZIMO BESTRAGA!
Dok je skijao, stalno je čitao. Bavio se zen-budizmom, psihoanalizom, čitao je Antoana Sen Egziperija, Hermana Hesea, Ričarda Baha, Vladimira Bartola... I tih godina mu se nije svidjelo kuda ovaj svijet ide.
"Sudeći po onima koje znam, te po onome što saznajem preko njih, slovenačka omladina, a vjerujem da to važi i za omladinu u cjelini, nema jasnih i pravih motiva. Mnogim mladima u Sloveniji jedini cilj predstavlja novac, potom žurevi. Ta jednostranost u motivu morala bi da zabrine sve kojima je do daljeg izgrađivanja jedne ali zaista samoupravne socijalističke Jugoslavije. Pragmatizam, filovan nekim površnim hedonizmom ne može biti recept za prevladavanje prilika u kojima se nalazimo. Dodamo li tome ono što sam već rekao, da se sve manje čita i obrazuje, da se znanje gotovo i ne cijeni – eto sjajnog načina da svi zajedno odemo u bestraga", poručio je tada Rok.
Ingemark Stenmakr je jednom prilikom rekao da "niko ne skija kao Rok", a iako je osvojio "samo" jedan Kristalni globus, Petrovič je ostavio mnogo veći trag od tih pet pobjeda u svjetskom kupu. Ni prije ni poslije njega nije svijet skijanja imao tako autentičnu ličnost.
-