Olga Danilović razgovarala je sa novinarima poslije poraza na pariskoj šljaci. Od izvještača MONDA sa Rolan Garosa Nemanje Stanojčića.
Olga Danilović nije uspjela da prođe u četvrtfinale Rolan Garosa. Ima za čim da žali, pošto je protiv Markete Vondrušove (Češka) vodila u prvom setu sa 4:1 i na kraju ipak izgubila sa 6:4, 6:2. I na konferenciji za medije poslije meča moglo je da se vidi koliko joj je teško to palo.
Prije razgovora sa srpskim novinarima dobila je dva pitanja na engleskom. "U ovom momentu, jer se tek završio meč, možda ne vidim sve jasno. Tužna sam zbog meča, ne mogu da kažem da se nisam borila i da nisam dala sve od sebe. Nije bio moj dan i to je to. Imam neke negativne stvari o sebi što se meča tiče, ali me nisu preplavile", počela je Olga.
Drugo pitanje bilo je o planovima za nastavak sezone. "Nisam pričala sa timom, to što sam prošla u četvrto kolo promijenilo je planove. Ne znam hoću li igrati još jedan turnir na šljaci, pa na Vimbldon ili turnir na travi pred Vimbldon. Istuširala sam se i došla ovdje, nisam ih vidjela."
Potom je došao red na pitanja na srpskom i prvo je bilo u vezi nervoze. Izgledalo je kao da je previše nervozna. "Postojala je pozitivna nervoza, koliko god da probaš da skkloniš misli, činjenica je da igraš osminu finala grend slema, da se dobro osjećam. Možda sam bila nervoznija. Nisam se toliko više osjećala nervoznije u odnosu na prethodna dva meča. Uslovi su bili potpuno drugačiji. Ovo je bilo jako sporo, tako je kako je, moraš da se navikneš na to šta te čeka na terenu. Udaram lopticu, ona ne ide nigdje. Možda me to frustriralo. Neko ima u glavi plan, a taj plan na terenu, nekako loptica nije ona moja. Otišla je tamo gdje sam htela, ali bez težine koju sam htjela. Ne bih rekla da sam se osjećala nervoznije. Bila je pozitivna trema, da nije, ne bi bilo u redu."
Računajući i kvalifikacije ostvarila je šest pobjeda na pariskoj šljaci. Šta je potrebno da bi napravila dodatni iskorak? "Ne znam. Stalno se priča o tim iskoracima i koracima. Trudim se da igram najbolje gdje god da igram. Kontinuitet je uvijek falio. To je prva stvar u nekim dijelovima sezone... Falio je kontinuitet. Može to da se promijeni. Daj Bože da moje tijelo sluša i da mi da da odigram još. Kada god je bilo nešto dobro, tijelo je patilo. Mene boli tijelo, zato što sam odigrala šest mečeva i ništa nešto što je strašno ili što me brine. Idem kući na oporavak. Da izdvojim jednu stvar, to je taj kontinuitet mečeva, rad je tu, ali falili su mečevi. To je najbitnija stvar. Kada dođu ti mečevi, onda u igri da vidiš šta fali, kada se vide ti drugi mečevi, uvijek ima prostora za rad. Koljeno mi je okej.
Organizatori turnira pravili su velike probleme igračima sa rasporedom mečeva, tako je protiv Done Vekić igrala prvi meč iako je dan ranije završila svoj duel kasno uveče. Sada je opet bila prva na programu, na stadionu "Suzan Lenglen". "Nisam najsvježija osoba na ovom turniru, to se sigurno i vidjelo danas. Ne znam šta je sa ovim vremenom, ovo je stvarno strašno. Više se ne zezam. Prvih par dana smo se zezali, sada više nije smiješno, minus je napolju. Ljudi idu na ljetni odmor, mi se smrzavamo. Nisam ponijela toliko toplih stvari, ljudi u šorcu i majici, ja u jakni, kao eskim samo mi oči vire."
Dodatno je objasnila zašto je to problem. "I ovo je uticalo. Generalno vrijeme nije pogodno za moju igru, sporije je dosta, loptica nema tu težinu kao kada je sunčano. Mogla je danas cijeli dan da pada, da se još malo odmorim. Nema izgovora. Uradila sam sve što sam mogla da se oporavim. Ovih šest mečeva, nisam igrala sat vremena, svaki je bio tri sata, to je uticalo."
U nastavku godine glavni ima samo jedan cilj da bude zdrava. "Zdrava. Čim čujem reč zdrava, to je to. Voljela bih, prvo bih to voljela. Mnogo sam se namučila, nisam puno pričala o tome. Ne pričam to na sva vrata. Imala sam mnogo teške periode. Najgora stvar je kada gledaš na TV-u kako igraju, a ja na ovoj ili onoj terapiji kod kuće. Volela bih da budem zdrava i da imam kontinuitet igre, samim tim će doći. Nikad ne volim da pričam da će sigurno da bude dobro ako budem igrala, ništa nije sigurno. Turnir je već gotov, svakog gosta tri dana dosta, idemo dalje ispočetka. To je to. Vodim se time, volela bih da mi se rang poboljša, može da bude i da sam tu. Ovo je svakako dobra motivacija."
Primetno je, kao i kod mnogih drugih tenisera i teniserki, da nije ista motivacija kada se igra meč na nekom od najvećih stadiona i turnira i kada su u pitanju manji turniri poput Čelendžera. "Drugačije je za mene i za tu protivnicu. Nije isto na Lenglenu. Drago mi je što na velike stadione i bitne mečeve, iako postoji nervoza, odgovaram na dobar način. Odgovorila sam na 4:1, dok lopta nije postala ogromna. To je dobra stvar. Loša je kada dođe manji turnir i manji teren. I jedno i drugo odigram vrhunski, trudim se da uđem u meč. To je meč kao meč. Igraju se dva seta, ako je 1:1 igra se treći, Isti je meč, samo druga atmosfera. Ovdje možda kad butim set i 5:1, pa se vraćam, a na manjim turnirima te uhvati ta tuga. Imam 1000 mečeva gdje sam se vraćala iz ludačkih rezultata. Ne bi bilo prvi put, lakše je igrati na ovakvim stadionima i sa ovakvom publikom, a ne kada ima troje ljudi pored terena, to je normalno", zaključila je Olga Danilović i dodala da bi voljela da igra na grend slemu bez kvalifikacija, odnosno da od starta bude direktno u glavnom žrijebu.
(MONDO - Nemanja Stanojčić)